Šta je novo?

Upis deteta na programiranje

Ideja koja mi je sada pala na pamet, dati detetu jedan specifican zadatak koji vise lici na rad iz OTO nego li programiranje. Da na jednom vecem kartonu polepi semu kompjutera (koju mu valja odstampati na papiru da prouci) tako sto ce seckati papir i oznacavati delove. Znaci kao kolaz samo sto ce na kartonu biti CPU i RAM, mozda i nesto ekstra ali to nije bitno. Taj CPU bi trebao biti neki jednostavniji, nikako sema modernog i7 ili tako neka grozota. Sa sve registrima iscrtanim. Znaci dete prvo da napravi semu toga, onda da napise jednostavan program uz instrukcije ucitelja (moze Hello World ili neko jednostavno sabiranje) u C recimo. Program napisati na papir pa onda izdeliti kod tako da se poveze sa semom kompjutera. Znaci kako se odvija kod na onu semu lepiti papirice. Kada se deklarise promenljiva ili konstanta, kada se incijalizuje, kada se kopira i prebacuje u memoriju. Memoriju predstaviti kao stack. Ima takvih primera u mnogim internet tutorijalima, ali bi bilo sjajno kada bi dete to moglo sve da napravi od papira i samo poveze, bolje ce skapirati sta se tu u stvari desava.

Ovo mi se cini super, samo na zalost, moje obrazovanje nije tome doraslo, odnosno, ja mu u tome ne bih bila od pomoci...

Sinoc sam mu na tablet instarlirala onu android igricu za koju je yooyo ostavio link. Treba da odredi put coveculjku korak po korak, po odredjenoj putanji, On se jako zainteresovao i resavao nivoe sa lakocom. Gresio je ponegde, ali stvarno nisam ocekivala da ce biti toliko uspesan, Cak je i proceduru razumeo i primenio. Resio je nekih 20-tak nivoa za vrlo kratko vreme. Ja znam da dete ima kefalo, i bas mi je krivo sto sam ja informaticki duduk. Zato se i obracam vama, ljudima koji od mene znaju mnogo vise. I sve ovo sto pisemo na forumu je jako korisno roditeljima koji zele isto kao i ja... mozda najkorisnije sto na netu mogu pronaci....

probotzor-u zelim da se zaposli kao profesor ili nastavnik, malo je onih kojima je stvarno stalo da deca razumeju materiju, uglavnom otaljigavaju svoje casove i gledaju da sto pre odu kuci...

Mnogi kazu da je dete prvise mlado... ne slazem se. Na zapadu krecu sa decom u tom smeru i mnogo ranije, kroz igru, naravno. A ja sse zurim, kao sto rekoh, da mu skola ne bi stvorila odbojnost prema programiranju, kao sto mu je stvorila odbojnost prema predmetima "Priroda i drustvo" i "Srpski jezik".
 
Taman posla da se zaposli kao profesor ili nastavnik. Ako je stvarno talenat, to je neviđeno traćenje potencijala. Ako misliš kao profesor na fakultetu, to je već druga priča pošto oni najčešće i rade konkretne projekte sa strane, pa osim što su teoretski potkovani, znaju iz prve ruke razliku između teorije i prakse.
 
Ideja koja mi je sada pala na pamet, dati detetu jedan specifican zadatak koji vise lici na rad iz OTO nego li programiranje. Da na jednom vecem kartonu polepi semu kompjutera (koju mu valja odstampati na papiru da prouci) tako sto ce seckati papir i oznacavati delove. Znaci kao kolaz samo sto ce na kartonu biti CPU i RAM, mozda i nesto ekstra ali to nije bitno. Taj CPU bi trebao biti neki jednostavniji, nikako sema modernog i7 ili tako neka grozota. Sa sve registrima iscrtanim. Znaci dete prvo da napravi semu toga, onda da napise jednostavan program uz instrukcije ucitelja (moze Hello World ili neko jednostavno sabiranje) u C recimo. Program napisati na papir pa onda izdeliti kod tako da se poveze sa semom kompjutera. Znaci kako se odvija kod na onu semu lepiti papirice. Kada se deklarise promenljiva ili konstanta, kada se incijalizuje, kada se kopira i prebacuje u memoriju. Memoriju predstaviti kao stack. Ima takvih primera u mnogim internet tutorijalima, ali bi bilo sjajno kada bi dete to moglo sve da napravi od papira i samo poveze, bolje ce skapirati sta se tu u stvari desava.

Moze li neki link?
Nadjoh interesantan link sa raznim tutorijalima http://tutoriali.org/ mada tu nema jednostavnih tutorijala za decu.
Nasla sam najjednostavniju semu procesora... Ali povezati kodove sa semom su mi spanska sela...
Takodje, mislim da mu moram prvo objasniti binarni kod... UF....
 
@yoyo
jesam svaki dan, sat vremena dnevno, sto je nista

sta je problem u algoritamskom razmisljanju? pa ljudi da ne razmisljaju tako ne bi mogli pertle da vezu...
iza svega sto radimo se krije odredjeni algoritam, treba podstaci dete da to shvati i razmislja na taj nacin

utovar i istovar su algoritmi, jedenje je algoritam, pranje zuba isto, bukvalno sve na svetu je algoritam
i tako ce lako da shvati semantiku i tok programa, a ne mora recimo da zna kako da ga napise jos uvek

@iva

da imam posao sa strane, rado bih radio u skoli, jer se cesto desi da plata nastavnika u skoli bude i veca nego neke plate koje imaju asistenti na fakultetu...
da bih bio profesor na fakultetu imam jos minimum 4 godine studija (master i doktorske), pa onda pisanje radova, pa ovo, pa ono, ali tu vec ni ne radi covek sa decom

zelim da pomognem deci, jer sam i sam zrtva loseg obrazovnog sistema i lose interpretacija racunarstva u osnovnom i srednjem obrazovanju
 
Poslednja izmena:
Taman posla da se zaposli kao profesor ili nastavnik. Ako je stvarno talenat, to je neviđeno traćenje potencijala. Ako misliš kao profesor na fakultetu, to je već druga priča pošto oni najčešće i rade konkretne projekte sa strane, pa osim što su teoretski potkovani, znaju iz prve ruke razliku između teorije i prakse.
Netačno ...
Verovatno mišljenje zasnovano zbog plate prosvetnih radnika u ovoj siromašnoj zemlji.

92b900434c4987c35b58bf4f13a66bf3.jpg


Hoću da kažem da roditelj poznaje svoje dete bolje od bilo kog profesora ili stručnjaka. Teranje na sneg umesto na programiranje je možda sputavanje deteta. Ja nisam sa 10 ali jesam sa 12 godina počeo da programiram, i sam da učim jer nije bilo nikoga da mi pokaže.

Ogroman -
Nisam očekivao ovakvo razmišljanje od tebe...

Roditelji ne da ne poznaju svoju decu, čak mislim da su zadnji koji mogu objektivno sagledati situaciju.

Praksa kaže da roditelji svoje neostvarene ambicije i želje PROJEKTUJU na svoju decu, što je katastrofalno, a takvo ponašanje kasnije ostavlja posledice na ceo život deteta.

Primera u praksi je na žalost i previše, svi mogu da nađu neki u porodici/okruženju [emoji6]

[YOUTUBE]MxIKUy0qfDw[/YOUTUBE]

[YOUTUBE]Axv74rT-4Kk[/YOUTUBE]

Sent from my Nexus 6P using Tapatalk
 
Poslednja izmena:
Netačno ...
Verovatno mišljenje zasnovano zbog plate prosvetnih radnika u ovoj siromašnoj zemlji.

Nije ni napolju mnogo bolje. Bez namere da omalovažavam profesorsku profesiju uopšteno, ovde se mora imati na umu da je programiranje pre svega inženjerski posao. Svaki inženjer (elektro, građevinski, bilo kakav), ako se ne bavi strukom aktivno, počinje da "rđa" i s godinama postaje sve neupotrebljiviji za realne projekte. Dakle nije on profesor hemije ili matematike pa da bude isto relevantan i sad i za 20 godina bez da je kročio van škole. Drugo, predavač mora da (što bi rekli naši stari) "šiftuje majndset" da bi to što priča bilo prijemčivo početnicima (a tu neizbežno dolazi do banalizacije problematike, sakrivanja bitnih a teže razumljivih stvari itd). Ako se predugo vrtiš oko osnovnih stvari, polako ti izmiču naprednije koje se rade samo u konkretnim projektima (osim ako u školi ne radite aktuelne web tehnologije, drajvere za operativne sisteme, optimizaciju programskih prevodioca i slično).

Možda si ti entuzijasta koji uporedo s predavanjem radi konkretne stvari, samo je pitanje vremena kad ćeš se umoriti od toliko obaveza (ili će te obaveze zatrpati, naročito privatne).
 
Radno vreme u prosveti je jedna od velikih prednosti te profesije.

Ko hoće ima vremena i za projekte i za upwork ...

Ali da ne idemo u off [emoji6]

Sent from my Nexus 6P using Tapatalk
 
Roditelji ne da ne poznaju svoju decu, čak mislim da su zadnji koji mogu objektivno sagledati situaciju.

Praksa kaže da roditelji svoje neostvarene ambicije i želje PROJEKTUJU na svoju decu, što je katastrofalno, a takvo ponašanje kasnije ostavlja posledice na ceo život deteta.

Primera u praksi je na žalost i previše, svi mogu da nađu neki u porodici/okruženju
Ama ja da se pitam dete bi islo na masinstvo, tu bih sve mogla da mu objasnim, bilo bi lako i meni i njemu. I sta, studirace relativno tezak fakultet i sutra nikome nece trebati s tim znanjem.. prica mog zivota... Nije tu ko sta voli, kome se sta svidja, ko je talentovan... nego i da li ces sutra imati za hleb.
Ako moje dete krene u programiranje, korak po korak i kaze da ne zeli time da se bavi, naravno da ga necu forsirati... ima milion drugih zanimanja, pa smislicemo nesto.
Ispada da sam ja neka ambiciozna majka... samo zelim da ga osiguram na neki nacin... i da se za nesto zainteresuje, a ne sutra da bleji po kaficima i ulicama gde na svakom cosku diler vreba svoje nove zrtve... Rekoh nije sportski tip. Rekoh da ima kefalo. Da li treba da stojim pored sporeta i da me nista ne zanima, ili treba da pomognem svom detetu?
 
to da li ce postati kao ostali sa ulice je iskljucivo do njega

ja sam ceo zivot bio sam kod kuce, provodio dosta vremena na ulici, druzio se sa svakakvom decom i ljudima kasnije, takodje i znam svakakve
ali nista od toga nikad nije uticalo na mene, niti sam pozeleo da usvojim njihov stil zivota

bio sam vukovac, odlican u srednjoj, a posle skole sam uvek bio na ulici ili u parkicu sa ostalima
i tu je bilo svakakvih, i dobrih djaka i losih, i nemirnih i mirnih, i onih sto padaju razrede i onih sto prave sranja, ali niko nikom nije nametnuo svoj stil zivota

na pocetku sam bio jedan od retkih koji je upisao fakultet iz drustva, ali su posle i ostali krenuli polako da upisuju fakultete(ne svi) i ako bi ih neko u pocetku odstranio, posto su bili nemirni ili nezainteresovani kao klinci i blejali na ulici po ceo dan

i svi su na kraju ispali relativno normalni, a i dalje su to ljudi sa kojima sam provodio dane cak i ako smo bili razliciti i koji ce mi uvek biti prijatelji, za razliku od onih koji su bili vestacki ambiciozni i koje su roditelji gurali i koji su svakoga posmatrali kao konkurenciju

u glavnom, ako je dete jako u glavi, nikakva ulica i okruzenje nece uticati na njega, pa cak i da ga vrebaju dileri iza coska
 
Poslednja izmena:
Ako je mali rešio 20ak nivoa one igrice i skapirao procedure, onda će veoma lako da skapira algoritme. Suština svega je da li to njega zanima ili ne. Godine uopšte nisu bitne u ovom trenutku.
Ukoliko je situacija u porodici normalna, onda roditelj poznaje svoje dete. Ukoliko je situacija naopaka i deca su zapuštena onda je logično da ih ne poznaju. Ima situacija kada ni stručni ljudi ne mogu da izađu na kraj sa nekim detetom u toj meri da se ceo sistem slomi jer nema rešenja, ili stručnjaci nisu u stanju da pronađu rešenje.
Po ko zna koji put, neka proba mesec dana pa ako mu se svidi neka nastavi. Neće mu ništa faliti, a slanjem na grudvanje se ništa ne postiže.

Sent from my Nexus 6P using Tapatalk
 
Ja do 10 godina sam vuko serpe :D A sad imam 18.
Tek posle, od 10, 11, sam dobio prvi komp.
Inace, moje misljenje jeste da je ovo malo prerano. Da pustite dete samo da odluci. Nek se igra racunarom jednostavno.
Kasnije ce shvatiti da mu to igranje na racunaru prelako, dosadno il sta god, i pocece da gugla neke slozenije stvari kao sto je programiranje. I valjda ce se sam zainteresovati. Inace, kasnije ce shvatiti da mu svi ti kursevi nisu ni potrebni, jer je sve dostupno online. Ali i kada nesto nauci sam, i sam shvati, onda je to to.
TLDR: Prerano je, sacekajte jos 2-3 godine i onda neka SAMO odluci dete sta zeli.
 
Roditelji su pristrasni ...
Deca druženjem sa vršnjacima razvijaju socijalne veštine koje se ne mogu naučiti ni na jednoj "akademiji" .

Mislim da je u tom uzrastu primerenije i bolje "insistirati" na engleskom jeziku npr
To će mu sigurno trebati, za programiranje je engleski neophodan (dok npr većina programera u Srbiji nema ni fakultet)...

Činjenica da više od polovine developera nema relevantno fakultetsko obrazovanje uklapa se i sa globalnom statistikom, a samim tim ne čudi podatak i da je formalno obrazovanje ocenjeno sa 2.69/5 kao sredstvo za sticanje znanja o programiranju. Jedinu nižu od te su dobili raznorazni kursevi i obuke na koje su domaći developeri išli. Najvrednije za dobijanje znanja ocenjeno je samostalno učenje i praksa (4,73/5), za kojom vrlo brzo ide i učenje uz iskusnije kolege (4,15/5).

Sent from my Nexus 6P using Tapatalk
 
Poslednja izmena:
Ako dete ima sklonost ka resavanju logickih problema i zagonetki onda nema problema. Koliko vidim, ukoliko je resio ono sto je @yooyo okacio, onda svakako ima sklonost. U tom slucaju ce dete pre ili kasnije da se zainteresuje za programiranje jer je to prirodan tok stvari.

Ukoliko dete nema zelju, niti mu je zabavno da resava logicke probleme, mnogi ce reci da za takvo dete nije programiranje. Ali to bas nije tako crno belo. Eto ja smatram da ce u bliskoj buducnosti neki nivo poznavanja programiranja biti ono sto se danas zove "rad na racunaru". To pre dvadeset godina nije bilo obavezno a danas jeste. Tako ce biti i sa programiranjem, sve ce se vise ljudi najrazlicitijih struka baviti programiranjem u nekom obimu. Jer postoji izrazena potreba za tim. Moguce je i dete koje logika ne zanima nauciti da programira i to veoma uspesno, ali mu treba pokazati zasto to radi. Jer takvom detetu satisfakcija nije samo resavanje logickog problema vec je to za njega samo alat da uradi nesto sto ima svrhu.
 
Ama ja da se pitam dete bi islo na masinstvo, tu bih sve mogla da mu objasnim, bilo bi lako i meni i njemu. I sta, studirace relativno tezak fakultet i sutra nikome nece trebati s tim znanjem.. prica mog zivota... Nije tu ko sta voli, kome se sta svidja, ko je talentovan... nego i da li ces sutra imati za hleb.
Ako moje dete krene u programiranje, korak po korak i kaze da ne zeli time da se bavi, naravno da ga necu forsirati... ima milion drugih zanimanja, pa smislicemo nesto.
Ispada da sam ja neka ambiciozna majka... samo zelim da ga osiguram na neki nacin... i da se za nesto zainteresuje, a ne sutra da bleji po kaficima i ulicama gde na svakom cosku diler vreba svoje nove zrtve... Rekoh nije sportski tip. Rekoh da ima kefalo. Da li treba da stojim pored sporeta i da me nista ne zanima, ili treba da pomognem svom detetu?

Gospođo, ne sumnjam ja u vašu želju da pružite najbolje svom sinu, ali kažem vam još jednom, prerano je. Ja sam bio duplo stariji od njega kada sam se ozbiljno zainteresovao za IT i šta mi fali, imam super karijeru. Sa druge strane, moj dobar drug, kao dete super talenat za programiranje je otišao da studira ekonomiju i sad radi u Socgen banci. Svako ima svoj put na kome će se uz malo sreće ostvariti ukoliko pruži dovoljan napor. Pa sve i da sutra bude niko i ništa, znam puno takvih ljudi koji su mnogo srećniji tako nego što bi bili kao akademici na silu.

Zato molim vas, ostavite dete da bude dete. Nemojte da patite od prokletog sindroma srpskog roditelja "jao, vaš mali još ne hoda sa dve godine, moj je prohodao sa deset meseci". Nek sedi za kompjuterom i igra Civilizaciju, nek osvaja malo svet i tako uči engleski. Pa onda za dve-tri godine, malo nek krene malo ozbiljnije, nije IT samo programiranje, niti mnoge stvari imaju dug vek trajanja, sve se menja. Što sam nekad učio Basic u školi samo mi je posle smetalo.

Strpljenja. Pustite ga da polako odraste i jednog dana će imati divna sećanja iz detinjstva kako je osvajao svet bez ijedne brige na umu.
 
@morbius
njemu civilizacija dosadna. Taj je sa 3 godine seo na komp. Prva igrica koju sam mu dala da igra je Vehicles, treba da uz pomoc kombinatorike parkira vozilo na odredjeno mesto, preporucujem svima sa manjom decom i on je sam resio sve nivoe sem poslednjeg sa svoje 3-4 godine. Sada igra gta, no mans sky, cs go i milion nekih drugih igrica sto sa steam-a, sto sa origina... i dosta je... i njemu samom dosadilo... to je 6 godina igranja igrica. Ja mu nisam ogranicavala slobodu nikad, pa je znao i po ceo dan da sedi i igra igrice. I dosadilo mu. Taman da krenemo sa necim pametnijim. A kako se tehnika, tehnologija, informatika vremenom menjaju, tako se i samo vreme vremenom menja... Nije isto biti dete pre 10-15 godina i danas.
 
@morbius
njemu civilizacija dosadna. Taj je sa 3 godine seo na komp. Prva igrica koju sam mu dala da igra je Vehicles, treba da uz pomoc kombinatorike parkira vozilo na odredjeno mesto, preporucujem svima sa manjom decom i on je sam resio sve nivoe sem poslednjeg sa svoje 3-4 godine. Sada igra gta, no mans sky, cs go i milion nekih drugih igrica sto sa steam-a, sto sa origina... i dosta je... i njemu samom dosadilo... to je 6 godina igranja igrica. Ja mu nisam ogranicavala slobodu nikad, pa je znao i po ceo dan da sedi i igra igrice. I dosadilo mu. Taman da krenemo sa necim pametnijim. A kako se tehnika, tehnologija, informatika vremenom menjaju, tako se i samo vreme vremenom menja... Nije isto biti dete pre 10-15 godina i danas.

Baš me ovo podseća na mene :p , svakako mislim da bi trebao kasnije da krene sa učenjem programiranja, ali to što sam ja krenuo tek ove godine sa 16 godina, ne znači da dete treba da čeka do 16. Ako smatrate da je dete spremno za programiranje i ako ga to zanima, tačnije ako ga bude zanimalo, onda neka slobodno krene sa učenjem.
 
Poslednja izmena:
Gospođo, ne sumnjam ja u vašu želju da pružite najbolje svom sinu, ali kažem vam još jednom, prerano je. Ja sam bio duplo stariji od njega kada sam se ozbiljno zainteresovao za IT i šta mi fali, imam super karijeru. Sa druge strane, moj dobar drug, kao dete super talenat za programiranje je otišao da studira ekonomiju i sad radi u Socgen banci. Svako ima svoj put na kome će se uz malo sreće ostvariti ukoliko pruži dovoljan napor. Pa sve i da sutra bude niko i ništa, znam puno takvih ljudi koji su mnogo srećniji tako nego što bi bili kao akademici na silu.

Zato molim vas, ostavite dete da bude dete. Nemojte da patite od prokletog sindroma srpskog roditelja "jao, vaš mali još ne hoda sa dve godine, moj je prohodao sa deset meseci". Nek sedi za kompjuterom i igra Civilizaciju, nek osvaja malo svet i tako uči engleski. Pa onda za dve-tri godine, malo nek krene malo ozbiljnije, nije IT samo programiranje, niti mnoge stvari imaju dug vek trajanja, sve se menja. Što sam nekad učio Basic u školi samo mi je posle smetalo.

Strpljenja. Pustite ga da polako odraste i jednog dana će imati divna sećanja iz detinjstva kako je osvajao svet bez ijedne brige na umu.
+1
Sve lepo rečeno !

Sent from my Nexus 6P using Tapatalk
 
samo pogresan termin it
it je jedan maleni delic racunarstva koji se ovde pogresno upotrebljava

bolje bi bilo reci, nije racunarstvo samo it, nego nije it samo programiranje
posto je it najmanje programiranje
 
Namestila sam mu Scratch i pokazala fenomenalni hrvatski tutorijal https://www.youtube.com/watch?v=3QL3McKvay8. Odgledao je sva 4 tutorijala i bas su mu se svideli. Onda smo se prijavili na Scratch, user: an_unknown_guy i sam je napravio vec dva "projekta" (tamo to tako zovu) i serovao ih. Evo opet nesto petlja iako je ponoc.
Mi krenusmo polako, zahvaljujuci ovom forumu.

Hvala vam svima.
 
Kad smo ja i drug bili mladji (nismo bas imali 10 godina, tada sam tek dobio prvi kompjuter), mlatili smo nesto u Visual Basic-u koji je tada bio aktuelan. Pravili neke igrice, igrali se sa CASE naredbom, TIMER-ima i tako to. Pravili neke aktivatore bombi, onu igricu u kojoj udaras krticu po glavi (whack-a-mole) i tako te stvari. Mislim da smo pravili i iks oks.

Kada dete izrazi zelju da stvarno nesto programira vidi da mu instaliras Visual Studio pa nek malo cacka basic ili c#, nek proba da napravi tako neke jednostavne stvarice. Naravno krece se od Hello World tj. koriscenja print komande, pa onda malo sabiranja, oduzimanja i tako tih racunskih operacija (ovo bi valjalo raditi i kasnije u C jeziku kao sto sam rekao u onom primeru sa kartonom i CPU semom). Kada to obavi onda moze if, for, tajmere, kejs i tako dalje. Sa sve odgovaracujim primerima gde se to primenjuje.

Drugar je kasnije nesto hakovao sam, ja nisam stigao dotle. Upao valjda i u univerzitetsku mrezu uz pomoc par alata, neke je i sam pisao. Pa ga posle uhvatila panika i sve batalio i u sustini nije programirao vise.

Edit: Par poznanika koji su tada imali 12-13 godina su napravili word procesor i slicne projekte. Tako da te price da deca nisu u stanju da pisu slozen softver i ukapiraju programiranje su obicne gluposti.
 
Poslednja izmena:
Nazad
Vrh Dno