foobar može da reguliše replaygain onako kako mu ti kažeš..
Ama pusti Foobar, ne pričamo o Foobaru nego o replay gainu. :d
Šta meni znači to što će on da reguliše onako kako mu ja kažem kad je ključni problem to što ne znam šta da mu kažem a da to rešenje univerzalno važi?
ps napravio sam nekoliko proba sa mp3gainom, ali ne mogu da reprodukujem problem koji si ti imao.
I ja sam i takođe ne mogu da reprodukujem. Imamo dve stvari iz zone sumraka, neke fajlove na kojima nema podataka o gainu i fajlove na kojima je podatak potpuno besmislen. Sve je moguće i to ostaje da se dalje ispita. Zadržimo se za sada na onome što je nesumnjivo (tj. što se dešava onda kad MP3 gain radi bez prolema, bez obzira gde im je uzrok, ne znači da je nužno u njemu):
1) MP3 Gain reguliše gain u frejmovima tako da on bude što bliži ciljanoj vrednosti koju smo izabrali.
2) MP3 Gain u tagove upisuje razliku između izmenjenog gaina u frejmovima i nivoa od 89 dB.
Drugim rečima, ako uključimo gain korekciju koja sledi tagove koje je upisao MP3 Gain imaćemo (album ili track, zavisno šta smo izabrali) "naciljan" na 89 dB. Ovo ima svoje pro et contra:
Pro: Pokazalo se da maksimalni nivo kod koga ne postoji clipping ostaje bez clippinga samo u slučaju da nema daljeg procesiranja (ekvilajzeri, DSF efekti itd). Vrlo je verovatno da nivo od 89 dB u ogromnom broju slučajeva obezbeđuje reprodukciju bez clippinga čak i kad je uključeno intenzivno postprocesiranje.
Contra: Nivo od 89 dB znači više nego dvostruko niži zvučni pritisak od nivoa od 92-93 dB koji ljudi najčešće stavljaju u MP3 Gainu. Veliki broj zvučnih informacija je tada pao ispod granice na kojoj ih MP3 dekoder praktično seče i ne reprodukuje, što u ogromnoj meri sužava dinamiku. Dithering tu jedva da nešto može da pomogne, jer dithering treba da "izvuče" informacije koje su na granici čujnosti, a vrlo je verovatno da je - 3-4 dB ogroman broj informacija bacilo i ispod granice na kojoj dithering može da ima efekta. Osim toga, malo playera uopšte koristi dithering.
Da stvar bude komplikovanija, ovde mi nemamo posla samo sa MP3 fajlom i playerom, nego sa lancem:
nosilac zvuka -> grebovanje -> enkoder -> dekoder -> zvučna kartica -> pojačalo -> zvučnici
Različiti enkoderi izazivaju clipping u različitoj meri a mi nismo uvek u prilici da biramo kojim enkoderom je nešto kompresovano. OK, to će regulisati svojim merenjima MP3 gain (ili Foobar, svejedno). Međutim, šta se dešava sa postprocesiranjem u zvučnoj karti i drajverima? Šta se dešava sa postprocesiranjem u pojačalu? Neće li tu vrlo verovatno ponovo doći do clippinga? Zapravo, teorijski nije moguće da dođe do clippinga jer i zvučna kartica i pojačalo barataju sa analognim signalom, no mi ne znamo ima li tu nekih DA konverzija ili ne, trebalo bi znati kako je stvar konkretno tehnički rešena. Čipovi uvek barataju digitalnim podacima, znači neke "digitalije" tu ima. :d
Osim toga, kako se clipping uopšte manifestuje na nivou hardvera: zvučne kartice i njenih drajvera? Da li će semplovi koji izlaze izvan rezolucije od 16 kHz biti jednostavno proigušeni, ili na neki način interpolirani, ili će dinamički biti smanjen nivo (samo na tom mestu ili generalno?) ili šta? Ulazimo u zonu crne kutije, tu ne znamo šta se dešava.
I tamo se spominje (na HA) da mnogi uopšte ne čuju clipping na mnogim fajlovima. Šta Foobar i MP3 Gain mere? Da li mere clipping koji se pojavljuje u trajanju od dve milisekunde, koji mi nikako ne možemo čuti, ili mere samo clipping za koji bi se očekivalo da je čujan? Opet ne znamo (ne tvrdim da se to ne zna, ali ja ne znam, a verovatno ni ti).
Mi imamo veliki problem, ili ćemo maksimalno očuvati dinamiku sa opasnošću da se na nekom mestu u zvučnom lancu pojavi clipping (Šta je sa ekvilajzerom zvučne kartice? Meni je on stalno uključen, onaj u playeru ne koristim nikada). Ili ćemo biti skoro sigurni da nema clippinga, ali će dinamika u tom slučaju biti opasno sužena. Postoji li kompromis? Gde je kompromis? Kako doći do njega?
Primeniću modifikovano mmilovanovo pravilo na MP3: više volim da imam clipping nego uništenu dinamiku.
Istovremeno, ipak ne želim da u zvučnicima imam samo izobličenja. Mene zanima kako postići razumnu ravnotežu. Sad znam o tome još manje nego što sam znao.
I jedan off topic. Našao sam na Wikipediji uporednu analizu CDex paranoie i EAC secure, na veoma oštećenim CD-ovima. Pokazalo se da su rezultati grebovanja bili bezmalo identični, s tim da je EAC prijavio greške, a CDex nije, tj tvrdio je da je uspešno izgrebovao. Oba su pak reprodukovala iste greške.
Uzgred budi rečeno, imam jedan album koji je grebovan sa tri programa i kompresovan sa dva enkodera. Zašto? Ono što je moglo (većinu albuma) grebovao sam EAC-om. Ono što EAC nije mogao da prođe grebovao sam CDex-om. Tu su se desile tri različite stvari: na nekim fajlovima koje EAC nije mogao da prođe a CDex je prošao ja nisam uočio distorzije koje se mogu čuti, na nekim jesam uočio, a neke nije mogao ni CDex da grebuje. U ova poslednja dva slučaja sam skinuo MP3 fajlove sa Neta.
Zanimljivo je čitati tehničku dokumentaciju Dejvida Robinsona, koji je napravio neku vrstu standarda za replay gain. Njegova ideja je da fajlovi treba da budu na referentnom nivou od 83 dB belog šuma, a da player treba da dodaje pretpojačanje od 6 dB. A šta ako neko hoće da napravi rešenje koje je validno za svaki player? Pa on će da to "iskombinuje" i da dođe do onih 89 dB (83 + 6). Čini se da je to bila ideja autora programa MP3 Gain. Tu postaje jasno i zašto u tagove upisuje difernciju zmeđu referentnog nivoua uvećanog za 6 dB, a ne odabranog nivoa. Odabrani nivo je dopušten ako nema clippinga, referentni nivo od 89 dB je, na neki način, u skladu sa standardom.