Šta je novo?

Dnevna doza zanimljivosti

Tako su ljudi nabijani na kolac. Ne sećam se tog članka inače, sigurno bih upamtio. Politikin Zabavnik i Galaksija redovno štivo 🙂

9 skijaša/planinara
Ovo sto sam postovao nema veze s Dyatilov ekipom.
 
Dobar dan drugari. Sada će mo da pričamo o medu. Šta je to Vilin med i gde se nalazi?

Turski pčelari prodaju “Vilin med” po ceni od 15 hiljada turskih lira po jednom kilogramu, odnosno 5 hiljada evra, što ga čini i najskupljim medom na svetu. Radi se o 18 kilograma meda koji je pronađen u 1.800 metara dubokoj pećini u Dolini Saricaiir u Artvina, na krajnjem severoistoku Turske.
Već je prodato šest kilograma, a lokalni pčelar Gunej Gunduz je naglasio je da je reč o visokokvalitetnom medu koji je u dubokoj pećini proizveden na prirodan način i na stenama bogatim mineralima. Stoga, tvrdi Gunduz, i cena ovog meda je samo na prvi pogled veoma visoka, prenosi agencija Anadolija.
Istakavši da se već tri generacije njegove porodice bave pčelarstvom, Gunduz je kazao da su još 2009. godine primetili pčele na ulazu u pećinu, a da su potom shvatili da bi u pećini moglo biti meda.
“Istraživanjem pećine od 1800 metara pretpostavili smo da bi u njoj moglo biti meda. U pećini, u koju smo se spustili konopcima dugim 500 metara i uz pomoć profesionalnih planinara, pronašli smo 18 kilograma meda na stenama. Med smo zatim poslali na analizu u laboratoriju CETAM u Francuskoj, inače jednu od najprestižnijih institucija kada je riječ o analizi meda. Analiza je pokazala da je med na stenama, nastao bez košnice, mnogo drugačiji zbog minerala koje sadrži i da je star sedam godina”, objasnio je Gunduz.
Kilogram ovog meda, 2009. godine, prodat je na francuskoj berzi meda za neverovatnih 45.000 evra, a godinu dana kasnije kilogram je prodat farmaceutima iz Kine za 28.000 evra. Njegova trenutna cena u Turskoj je 5.000 evra.
Naglasivši da se radi o medu koji se više koristi kao lek, i to za najteže bolesti, poput raka, nego kao namirnica, Gunduz je rekao da se danas prodaje u bočicama od po 170 i 250 grama, ali brojni kupci se i dalje iščuđavaju nad činjenicom da cena meda može da bude jednaka ceni automobila.

– Med je proizveden na prirodan način i bez košnica. Ovo područje je bogato endemskim i lekovitim biljem. Sve to utiče na njegovu cenu – otkrio je Gunduz.

On je rekao i da je Turski med je jedan od kvalitetnijih u svetu, ali da je njihov ugled u svetu ugrožen pojavom veštačkih imitacija.

– Veštački med se može testirati jedino u laboratorijama. Ovo je nepraktično za potrošače, pa moraju više da vode računa pri izboru pčelara, pa tek onda meda. Današnja cena pravog meda ne može biti ispod 15 evra – istakao je ovaj pčelar.

Izvor: PRES TV VIDEOS



Slatki otrov sa Himalaja i Crnog mora izaziva euforiju, halucinacije: Znate li šta je ludi med - Deli Bal?


“Ludi” med? Ovo je med za koji će vam mnogi reći da može da vas pošalje u bolnicu.

U uskim dolinama planina Kačkar na Crnom moru u Turskoj i na strmim padinama Himalaja, na nadmorskim visinama od 2.500 do 3.500 metara, rađa se jedan od najrjeđih i najopasnijih pčelinjih proizvoda na svijetu – deli bal, odnosno “ludi med”. Najvažnije na samom početku – može da bude veoma opasan.
Tamnocrveni med nastaje isključivo od nektara dvije vrste rododendrona. Rhododendron ponticum raste u Turskoj, dok se Rhododendron luteum može naći u oba pomenuta regiona, u Turskoj i na Himalajima. Ključ njegove snage je grayanotoksin – neurotoksin iz grupe diterpenoida, prisutan u nektaru u koncentraciji do 2-3 miligrama po gramu meda.
Lokalne pčele u Turskoj ili ogromne u Nepalu, potpuno su otporne na njega, ali za sisare, uključujući i ljude, postaje otrov sa opasnim efektom – blokira nervnu provodljivost, usporava srce i paralizuje disanje.
Sa cijelog regiona Kačkar godišnje se iznese oko trideset tona, od čega većina odlazi u SAD, Japan i Južnu Koreju. Cijena po kilogramu kreće se skuplje nego manuka med koji jede Novak Đoković.
Ljudi ginu skupljajući ovaj rijetki med
U Nepalu je ova tradicija još opasnija. Članovi Gurung plemena iz distrikata Lamjung i Gorkha penju se po visokim bambusovim merdevinama da bi dostigli strme litice planinskog masiva Anapurna. Ispod gnijezda ogromnih pčela, čija krila imaju raspon do tri centimetra, pale lišće bambusa i suvu travu. Gust dim paralizuje insekte dovoljno da mogu da se skinu sa saća.
Jedna košnica sadrži i do 60 kg nektara. Godišnje se prikupi oko deset tona, ali cijena je visoka. Svake sezone dva-tri berača ginu od padova ili hiljadu uboda. Med uglavnom odlazi u Kinu i Japan kao afrodizijak, dok na crnom tržištu u Katmanduu kilogram dostiže cijenu od 350 evra.
Kašičica na prazan stomak, popijena sa toplom vodom sa đumbirom, to je doza koju lokalci nazivaju “rekreativnom”. Nakon otprilike sat vremena javlja se euforija, opuštanje mišića, pritisak pada, puls se ubrzava. Turci ga vijekovima koriste za grlo, kašalj, čireve na želucu, miješaju ga sa puterom i orasima za doručak.

Od euforije, preko halucinacija
Ipak, već jedna supena kašika, petnaest do dvadeset grama, postaje otrov. Prvo, u roku od 15 do 45 minuta, dolaze mučnina, povraćanje, dijareja, vrtoglavica i dezorijentacija. Zatim srce usporava, pritisak pada ispod 80/50, javljaju se halucinacije.



Najstariji med

Arheolozi su našli tegle meda u drevnim egipatskim grobnicama koje su stare preko 3000 godina i još uvek su jestive.

Tokom iskopavanja Tutankamonove grobnice 1922. godine, arheolozi su našli teglu meda koju su probali i ustanovili da je sladak. Arheolozi su pronašli dokaze o 3000 godina staroj industriji pčelarstva u Rehovu, Izrael, uključujući ostatke drevnih saća i pčelinjeg voska. Veruju da su pronašli najstarije neoštećene košnice ikada pronađene.

Med može da traje jako dugo ako je dobro zatvoren zbog svog niskog sadržaja vode i kiselog pH. Ovi uslovi stvaraju nepovoljno okruženje za bakterije i mikroorganizme.

U drevna vremena, med se koristio za hranu, u medicinske i religiozne svrhe. Pčelinji vosak se koristio za pravljenje kalupa za metal i za pravljenje površina za pisanje.

MED.webp

med 1.webp
 
GENIJALNI TRIK STAR 500 GODINA: Možete se penjati istim stepenicama, a da se nikada ne sretnete! 🏰

Da li ste znali da u srcu čuvenog francuskog dvorca Šambor (Château de Chambord) postoji arhitektonsko čudo koje vekovima fascinira svet?

Reč je o čuvenom dvostrukom spiralnom stepeništu (duploj helisi) koje radi po neverovatnom principu.

🗺️ Dva potpuno odvojena puta: Dva kraka stepenica se uvijaju oko istog centralnog stuba, prateći jedan drugog, ali se nigde ne ukrštaju.

👀 Vidite se, ali se ne dotičete: Dok se penjete, možete kroz otvore na stubu savršeno jasno videti osobu koja ide drugim krakom, čuti je... ali je fizički nikada nećete sresti!

🎢 Istorija i tvorac: Izgrađeno je u 16. veku, po nalogu kralja Fransoa I. Iako se dizajn često pripisuje Leonardu da Vinčiju (koji je svoje poslednje godine proveo u blizini), ne postoji zvanični dokument koji to direktno potvrđuje.

Ovaj sistem je u to vreme bio vrhunac dvorske etike i praktičnosti – kraljevska porodica i gosti mogli su da se kreću dvorcem, a da se ne sudaraju sa slugama koji nose teret!

FB_IMG_1793535169552.webp
 
Ćitao sam i ono šta me nije interesiralo.

Sad krenem da čitam nešto,em quazi novinarstvo,em šturo napisano.Ubije ti volju za čitanjem
 
Jedan poprilicno lud dogadjaj. Gruzija, ortaci otisli po drva, 1 proveo 2 godine u vojnoj bolnici u Parizu.

 
Danas ću da pričam o nekim interesantnim pticama 🙂

Gyps rueppellii (Ripelov sup ili Afrički strvinar) je ptica koja drži apsolutni rekord za najviši zabeleženi let u istoriji vazduhoplovstva, nakon što se 1973. godine na visini od čak 11.300 metara sudarila sa komercijalnim avionom iznad Obale Slonovače.
Evo ključnih i najzanimljivijih činjenica o ovoj neverovatnoj ptici:
Evo ključnih i najzanimljivijih činjenica o ovoj neverovatnoj ptici:

🌍 Stanište i izgled
    • Gde živi: Naseljava polusušna i pustinjska područja Afrike, tačnije region Sahela (od Senegala do Etiopije) i delove istočne Afrike (Kenija, Tanzanija).
    • Veličina: Reč je o ogromnoj ptici sa rasponom krila od 2,2 do 2,6 metara i težinom između 6 i 9 kilograma.
    • Izgled: Ima prepoznatljivo tamno perje sa svetlim rubovima, što mu daje "pegav" izgled. Glava i vrat su mu prekriveni finim, beličastim paperjem, što mu pomaže da ostane čist tokom hranjenja.

✈️ Kako uspeva da leti tako visoko?
Na visinama iznad 11.000 metara vazduh je izuzetno redak, a kiseonika ima minimalno. Ripelov sup je evoluirao da preživi ove uslove zahvaljujući posebnoj vrsti hemoglobina u svojoj krvi, koji izuzetno efikasno vezuje kiseonik čak i pri veoma niskom atmosferskom pritisku. Umesto da maše krilima, on koristi jake termičke struje (topao vazduh koji se podiže sa zemlje) kako bi satima jedrio nebo bez trošenja mnogo energije.

🍖 Ekološka uloga (Čistači prirode)
Kao i svi lešinari, Ripelov sup je isključivo mesožder koji se hrani uginulim životinjama.
    • Imaju izuzetno jak vid i sa velikih visina uočavaju plen ili prate kretanje drugih lešinara.
    • Njihova želudačna kiselina je toliko jaka da može da uništi opasne bakterije poput antraksa, kolere i botulizma, čime sprečavaju širenje zaraza u ekosistemu.

⚠️ Status ugroženosti
Nažalost, ova fascinantna ptica se danas nalazi na korak od izumiranja. Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) svrstala je Ripelovog supa u kategoriju kritično ugroženih vrsta (CR). Glavni razlozi za nagli pad njihove populacije su:

- Trovanje: Stočari često truju leševe životinja kako bi ubili zveri poput lavova ili hijena, a lešinari stradaju kao usputne žrtve.
- Gubitak staništa i smanjenje broja divljih velikih sisara kojima se hrane.
- Elektrokucija: Sudari sa visokonaponskim dalekovodima.


Screenshot 2026-11-01 201227.webpScreenshot 2026-11-01 201256.webp
 
Mala dopuna za Orušinu. Ovako je nekad izgledala televizija

 
Malo su me predohitrili, ali oduvak sam hteo da ispričam priču o jednom petlu. Ovaj petao je baš bio baja. Doneo je slavu svom vlasniku. Sve je počelo farmi u mestu Fruita, u američkoj državi Kolorado. Farmer Lojd Milholand je "skratio za glavu" svog petla Majka 😀
starog pet i po meseci. Lojd je zamahnuo sekirom, ali je promašio jugularnu venu, pa je sečivo odseklo većinu glave, ali ostavilo netaknutim jedno uvo i veći deo moždanog stabla, koji kontroliše osnovne životne funkcije poput disanja, rada srca i reflexa.

Kada se petao nakon udarca nije srušio, već je nastavio da hoda i stresa perje kao da se ništa nije dogodilo, farmer je odlučio da ga poštedi i vidi šta će se desiti.

Majk je proživeo još 18 meseci bez glave.​

  • Ishrana: Farmer ga je hranio direktno kroz jednjak pomoću pipete za oči, dajući mu mešavinu mleka, vode i sitno samlevenih zrna kukuruza.
  • Održavanje: Najveći problem bila je sluz koja se skupljala u njegovom dušniku. Farmeri su morali redovno da mu čiste grlo špricom kako se ne bi ugušio.
  • Ponašanje: Majk je nastavio da živi uobičajenim životom petla — pokušavao je da se čisti kljunom koga nije bilo i da kukuriče (što se svodilo na tiho krkljanje).

Slava i kraj priče​

Farmer je povezao Majka na turneju po Americi. Ljudi su plaćali 25 centi da vide „Čudnovatog petla bez glave”, a Majk je bio osiguran na tada ogromnih 10.000 dolara i pojavljivao se u časopisima poput Life i Time.

Majk je uginuo u martu 1947. godine u jednom hotelu u Arizoni. Tokom noći je počeo da se guši sluzom, a farmeri kod sebe nisu imali špric kojim bi mu očistili grlo.

Danas u njegovom rodnom gradu Fruita u Koloradu svake godine u maju organizuju festival posvećen ovom petlu pod nazivom „Mike the Headless Chicken Festival”.

Kod ljudi i sisara, veći deo vitalnih funkcija (disanje, rad srca, krvni pritisak) kontroliše moždano stablo, ali je mozak složeniji i veći. Kod ptica, struktura mozga je drugačija — oko 80% mase ptičjeg mozga nalazi se u telu lobanje, ali je bazični deo (moždano stablo) zadužen za automatske reflekse lociran veoma nisko, u donjem delu glave koji se spaja sa vratom.

2. Srećan promašaj sekire (da li je srećan procenite sami)​

Kada je farmer zamahnuo sekirom, oštrica je odsekla gornji deo glave, oči, kljun i veći deo prednjeg mozga, ali je u potpunosti poštedela moždano stablo i jedno uvo. Pošto je moždano stablo ostalo čitavo, Majkov nervni sistem je nastavio da šalje signale srcu da kuca, plućima da dišu i da kontroliše osnovne motorne reflekse za ravnotežu i hodanje.

3. Sreća sa krvarenjem (hemostaza)​

Da je sekira pogodila glavnu jugularnu venu pod drugačijim uglom, Majk bi iskrvario za nekoliko sekundi. Međutim, oštrica je zakačila krvni sud na takav način da se krv brzo zgrušala i sprečila fatalno krvarenje.

Zahvaljujući ovoj anatomskoj specifičnosti i pukoj sreći, njegov organizam je nastavio da funkcioniše kao da se ništa nije dogodilo – sve dok se, nažalost, nije ugušio tečnostima i sluzi u hotelskoj sobi jer nije bilo šprica da mu očiste disajne puteve.



Screenshot 2026-11-05 190055.webp



Screenshot 2026-11-05 200320.webp
 
Kakva priča o bolesnoj ljudskoj prirodi. 🙂
 
Kakva priča o bolesnoj ljudskoj prirodi. 🙂

Nešto se razmišljam, o bolesnoj ljudskoj prirodi. Ne kažem da treba, ali ako bi skratili onog, što konju treba da vrati glavu, mislim da bi smo uzeli lepe pare 😀
 
Još jedna zanimljivost nam dolazi iz naših krajeva. Tačnije Temerina. Nije baš za ponos, ali svakako jeste za hitno rešavanje. Svi mi volimo da jedemo čvarke i suvo mesto. Malo od nas se pita odakle to dolazi. Znam, neki će reći odmah iz Argentine, ali dosta toga dolazi i od nas. Tu nastaje problem manje u regulativi, više u nepoštovanju iste, a najaviše u našem inatu.

Agrosaveti-Farma-svinja.webp

"Davor Bošković iz Temerina zbog nesnosnog smrada svinja koji je dopirao sa farme koja se nalazi pored njegove porodične kuće odlučio se na štrajk glađu, a isti scenario preživljavaju i meštani Celjske ulice u Subotici koji već petu godinu muku muče sa komšijom koji tek povremeno poseti svoju, još niko ne zna da li legalnu, farmu svinja.
Da li je farma legalna ili ne, da li vlasnik istu posećuje, čisto da bi razbacao uginulu prasad po dvorištu kako bi komšijama priredio još jedno prijatno veče puno muva, pacova i sada svraka koje su osetile bogatu trpezu, samo su neka od postavljenih pitanja, prenosi portal Subotica danas.

"Ovde se toliko oseti smrad da kada smo napolju pola sata svu garderobu skidamo i odmah se tuširamo jer je miris nepodnošljiv", kaže Arpad Erdeg, koji moli nadležne da rešavaju problem.

Republički veterinarski inspektor kaže da neuslovno držanje životnja koje će se sutra naći na trpezama možda i njegovog komšije nije u njegovoj nadležnosti, a isto tvrdi i komunalna inspekcija.

"Vlasnik farme baca uginule svinje po dvorištu ili ih ukopava, a niko na to ne reaguje već gotovo pet godina", kaže Melinda Stanković iz Celjske koja više svoje dete i ne izvodi napolje.

Meštani se plaše i zaraze, plaše se da im je voda zagađena, ali ipak je koriste.

"Prozor ne možeš otvoriti, veš napolju ne prostiremo jer ga možemo ponovo prati", kaže Gordana Salma, ističući da je nedopustivo u kojim uslovima deca odrastaju.

Predsednik saveta mesne zajednice Mirsad Nalić kaže da je reagovao na ovaj problem čim je dobio poziv.

"Moja je molba da se konačno dogovore republička veterinarska insekcija odnosno komunalna inspekcija da li farma ovakva kakva jeste, sa tendencijom porasta, ispunjava uslove za rad", kaže Nalić, dodajući da je pokušao sa vlasnikom da uspostavi kontakt, ali se on, iako je obećao da će doći, na svojoj farmi nije pojavio".






Možda će novo vreme rešiti neke stare probleme.
 
Bonus

Ovaj problem se ne odnosi samo na Temerin, već i na „Prvi decembar“ u Žitorađi (naselje Grivac), Šid i još neke manje farme. „Prvi decembar“ ima na primer više od 30.000,00 svinja godišnje. Sve ovo je jako komlikovano i nezgodneo jer utiče:

  • na detinjsvo dece
  • društveni život, ljudima niko ne dolazi u goste, a ne mogu ni da otvore prozor
  • posebno na ljubavni život. Devojke neće da se udaju za momke iz tog mesta, a devojke beže u druge gradove.
  • ekološku katastrofu u rekama, koje više liče na septičke jame.

Moglo bi da se napravi jedno glasanje. O čemu bi voleli da napišem sledeću priču:

  • o deci koja piju gorivo
  • čoveku koji je pojeo avion
  • bizarna priča o uvozu "astralnih letača"


Sve tri priče su sa našeg podnevlja.
 
Sve 3 deluju dovoljno bizarno
 
Svaki dan po jednu, u skladu sa nazivom teme 🙂
 
Bonus

Ovaj problem se ne odnosi samo na Temerin, već i na „Prvi decembar“ u Žitorađi (naselje Grivac), Šid i još neke manje farme. „Prvi decembar“ ima na primer više od 30.000,00 svinja godišnje. Sve ovo je jako komlikovano i nezgodneo jer utiče:

  • na detinjsvo dece
  • društveni život, ljudima niko ne dolazi u goste, a ne mogu ni da otvore prozor
  • posebno na ljubavni život. Devojke neće da se udaju za momke iz tog mesta, a devojke beže u druge gradove.
  • ekološku katastrofu u rekama, koje više liče na septičke jame.

Moglo bi da se napravi jedno glasanje. O čemu bi voleli da napišem sledeću priču:

  • o deci koja piju gorivo
  • čoveku koji je pojeo avion
  • bizarna priča o uvozu "astralnih letača"


Sve tri priče su sa našeg podnevlja.
Evo da dodam ma listu i jogi letače, a i Teslini purpurnu ploču.

Čega se sve nismo nagledali 90ih... Mada bi neki voleli reprizu.
 
Dobro jutro drugari, današnju priču počinjem sa čovekom koji se zove Branko Crnogorac – Kareli 1932. – 2021. Prema trenutno dostupnim javnim izvorima, nije moguće pronaći tačno mesto rođenja Branka. Svi izveštaji samo pominju da je dugo živeo u Apatinu. Možda se poreklo može naslutiti u nadimku "Crnogorac". Na izgled sasvim običan čovek, sa jednom nazgodnom navikom. Taj je mogao da pojede i svari sve 🙂 Najviše je voleo da jede gvožđe, i gricka sijalice kao keks. U stvari, samo jednu stvar nije mogao da svari, a to mu je u trenutku neznanja izazvalo neprijatnost i trenutno zakomlikovalo život. To je bilo zlato, tačnije poveći ženski prsten 😀 Da nije bio šarlatan može da potvrdi i Ginisova knjiga rekorda. Branko je bio zvezda SFRJ, po malo glumac, zvezda u cirkusu, kao i na TV u. Kao i mnogi naši velikani preminuo je u Apatinskom Domu za stare. Sam i zaboravljen…

Kareli_plakat.webp


Evo šta novine pišu o njemu

"
Branko Crnogorac – Kareli (89) preminuo je u sredu u apatinskom Domu starih. Sahranjen je jutros na Gradskom groblju u Apatinu, bez povorke, cveća, venaca… Nije bilo ni čitulja u gradu, koje bi obavestile njegove sugrađane o smrti jedne od apatinskih legendi, koji je ime svog grada učinio poznatim dok je krstario širom stare Jugoslavije, demonstrirajući svoju posebnost u ishrani.

Čuveni Kareli je bio Ginisov rekorder. Bio je i jedna od zvezda Žilnikove serije „Vruće plate“, u kojoj je glumio samog sebe. Bio je atrakcija gde god da se pojavio. O njemu su pisale sve novine, snimani dokumentarci, bio je čest gost u televizijskim i radio emisijama, zvezda cirkuskih predstava…

Iako je od njegovih svetskih i Ginisovih rekorda po pitanju količina i vrsta „hrane“ koju je gutao prošlo više od pola veka, niko mu do kraja života nije stao na crtu.

-Moja želudačna kiselina je „kriva“ za moju svetsku popularnost krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog veka. Zahvaljujući njoj, koja je topila sve što stavim u usta, postao sam jedinstven u svetu po tome što sam jeo sve što mi se našlo pod rukom – escajge, sijalice, eksere, pesak, šljunak, pa sam čak smazao i jedno celo biciklo. Lekari su ostali u čudu kada se i sonda, koju su mi stavili kroz usta, istopila, govorio je u jednom od poslednjih intervjua poznati Kareli. Za sebe je tvrdio da je fenomen i da je već kao takav ušao u istoriju.

-O mom životu bi mogao da se snimi najzanimljiviji film. Žilnik je obuhvatio deo u seriji „Vruće plate“ gde sam glumio sam sebe. Proputovao sam sveta, preživeo svašta, zarađivao i trošio bogatstvo. I delio siromašnima i čašćavao u kafanama. Ma, proživeo sam tri života, sa setom je pričao, izdvajajući samo najinteresantnije… Otpuštanje iz vojske, zbog toga što je samo za jedan obrok jeo po trideset porcija pasulja i šest vekni hleba, nastupe sa cirkusom „Adrija“, gde je i zaradio svoj poznati nadimak i prve honorare, bonove koje mu je redovno slalo Izvršno veće Vojvodine, a kojima je plaćao obroke u restoranima, a mogao je da jede šta i koliko želi…

-Po nekoj mojoj evidenciji, pojeo sam oko 25.000 sijalica, 6.000 gramofonskih ploča, 2.500 tanjira, 9.000 konzervi, oko 15.000 viljušaka i kašika, tridesetak kilograma eksera.

Na ploče sam mazao margarin, a žileti su mi bili kao grickalice, stavljao sam po punu šaku u usta, znao je reći i naglasiti da od svega njegova želudačna kiselina nije mogla da istopi samo zlato.
-Jedna gospođa me zamolila da progutam njen zlatni sat, valjda je mislila da sam mađioničar i da je u pitanju trik. Tada sam i saznao da moj želudac ne može da „prokuva“ zlato. Sat je posle nekoliko dana „ispao“ u neokrnjenom obliku, na prirodan način, smejao se Kareli i ne otkrivajući, do kraja, da li je sat vratio vlasnici.

Želeo je čika Branko da pojede i celog fiću, ali nije mogao da se nagodi sa „Zastavom“ oko cene auta. Kaže, nisu imali sluha jer bi im to bila odlična reklama. A on sam ipak nije našao računicu u tome da kupi auto, pa da ga onda za nekoliko dana pojede…

-Ali sam zato, za opkladu, pojeo bicikl, onaj veliki, stari „partizan“. Pedala me umalo koštala glave. Kažu doktori, zaglavila se. Tad sam prvi put operisan, pričao je. Posle još šest puta. Više nije smeo, a godinama ga je mučio ogroman bruh.

Nakon smrti supruge, nekoliko meseci je proveo u apatinskom Domu za stare, gde je i preminuo. Sam i zaboravljen… "

Izvor

Bonus:

Za razliku od današnjih idiota sa YouTuba i TikTok a, da bi posta legenda morao si stvarno da vrediš. Da imaš neki talenat, neku nit. Ovako Branko gricka sijalice


Film iz 2016 "Čovek koji je pojao sam sebe" - oktobar film



Serija Vruće plate iz 1987




Šta medicina kaže

 
„Na svu sreću svinje nisu k'o Kareli,
Ipak je motor ostao sasvim celi.
Sad sa tim motorom mi režemo drva,
Al' osta setno sećanje na naša kola prva.“

😛

Imam u planu da pišem i o Laž i Dimitrije, kroz istoriju i kod nas. Tu ću da spomenem Ateiste i EKV 🙂
 
Može sa živom, formira amalgamat, tako se i estrajhuje iz rude, posle se živa ispari i ostaje samo suvo zlato. Nije baš uništenje ali zlatni predmeti mogu da se "unište".
Takođe:
it dissolves in aqua regia—a mixture of concentrated hydrochloric acid (HCl) and nitric acid (HNO₃) typically mixed in a 3:1 volume ratio—or through acidic salt and electrochemical combinations
 
Atom zlata ostaje:
Chemical Dissolution: Gold can be dissolved using aqua regia (a specialized mixture of nitric and hydrochloric acids) or chemical baths like cyanide. However, this does not destroy the gold atoms; it turns them into a water-soluble liquid (such as chloroauric acid) from which the solid gold can be chemically or electrically recovered.
 
Pa normalno da ostaje. Za cepanje atoma treba nešto jače od carske vodice.
 
Jedna zanimljiva prica u vezi 'carske vode' i zlata.

Kada je nacistička Nemačka okupirala Dansku 1940. godine, fizičari Nils Bor i Đerđ de Heveši spasili su dve Nobelove medalje, koje su pripadale nemačkim naučnicima Maksu fon Laueu i Džejmsu Franku, tako što su ih rastvorili u carskoj vodi i sakrili u laboratorijskoj posudi.

Nakon rata, de Heveši je izdvojio zlato iz rastvora, poslao ga Nobelovoj fondaciji, koja je od njega napravila nove medalje i 1952. godine vratila ih njihovim vlasnicima.

Ceo tekst:
https://www.aip.org/library/the-invisible-prize
 
Evo par zanimljivosti u par recenica, vise instanci:

- Lesser Key of Solomon moze direktno da se poveze na Knjigu Enohovu. Nefalimi koje je Mihajlo izbumbecao od batina i poslao u ambise, su 72 Demona iz Goetije. Sto vise citas, sve vise postaje povezano. Sto je ujedno i zastrasujuce na samu pomisao da u nekoj verziji realnosti je sve to istina

- Vec dva puta do sada, zemlju je udario hiper-energeticni proton. Prvi je nazvan OhMyGod a drugi Amaterasu. Oba su imala energiju 10 miliona puta vecu nego sto su protoni u LHC-u i oba su dosla iz istog smera. OhMyGod je putovao 9.9999999999997 % brzine svetlosti. Kada su naucnici pogledali odakle je dosao - praznina. Nista. Nije iz nase galaksije, a tamo odakle je dosao nema nista. Sto je jos ludje ako nije iz nase galakzije, nije mogao da zadrzi toliku energiju jer bi udarao u CBR i druge stvari. Neko nas roka Protonskom prackom

- Edward Ledskalnin, koji je izgradio "Koralni Zamak" od 1100 tona kamenja, radeci uglavnom nocu, je u svojoj autobiografiji napisao "Otkrio sam tajnu Egipcana" - Ne metod, ne konstrukt, ne nacin, nego "tajnu" sto je dan danas impozantno, uzevsi u obzir da je sam Ledskalnin bio Hobit (jedva 160cm) i da je bilo krajnje nemoguce izgraditi takav park od kamenja samo snagom, samo jedan podigut kamen je tezak 28 tona. Uz to, Ledskalnin je tvrdio "naucnici su samo do pola u pravu kada je u pitanju magnetizam, ne vide celu sliku" sto cini misteriju jos vecom
 
Nazad
Vrh Dno