Vidite, nije tema ovog posta, čak ni ovog foruma ali odgovoriću.
Prvo imam dosta iskustva, iza sebe dvoje djece koju sam dobio nakon života na max, sredinom svojih 30tih. Iako sam svasta dozivio, iživio se, ipak razveo sam se razveo što je kontra ovog što kaže @
MegaSkot.
Mislim da život ne može da se dokuči time što sve što on nudi iskusiš. Baš suprotno. Treba se držati podalje "đavola". Ne mislim samo na drogu, izlaske (pa ni najnoviji HW
🙂). Npr ja sam putovao kao malo ko. Šta imam od tih putovanja? Sve su to izblijedele uspomene i terabajta slika koje ne gledam. Djeluju primamljivo, zato i jesu "đavoli" (najmanje mislim u religijskom smislu). Šta više, psihološki ćeš bolje sazreti i prevazići ako se odupreš izazovima. Poznaćeš ih tako što ako ih iskusiš traže od tebe još i još.
Drugo, za tebe kao oca bolje je da imaš porodicu što ranije. Pogotovo za mladu mamu. Znate li vi koliko žena tako ostane bez djece jer nakon 30tih se teže rađa. Toj djeci je bolje da odrastaju u brojnijoj porodici, a to je lakše ako se ona ranije zasniva. Mlad čovjek koji ranije razvije porodicu ima više para, jer mora da se posveti njoj ranije, ti izlasci su jama bezdanija. Imam u svom okruženju takve primjere (vjerujem da i vi imate drugačije, ali ne vjerujem da su u većini).
Treće, sebični razlog, shvatiš da u životu imaš samo mali broj istinskih važnih ljudi. Roditelji i tvoja djeca, plus možda još neko, su jedini na koje možeš da računaš... a usamljenost u starosti je najgori ishod tvog života. Ako uđeš u starije godine, posvetiš se prvo karijeri, životu na max, teško je tada pronaći "ravnu sebi", najčešće one najbolje su već zauzete, i kako mnogi ostaneš solo.
Potičem iz ruralnih krajeva Hercegovine. Imam toliko godina da sam imao priliku da vidim kako je nekada svet izgledao bez mnogih liberalizama, koliko je sve bolje funkcionisalo. Imam dve diplome, jednu kao IT, i jednu upravo kao dipl. kulturolog. Zamislite svijet kada je u 5 sela bio samo jedan čovjek koji se nije oženio i svi su o tome pričali čudeći se kako je to moguće.
Da ponovim, ja sam podosta loš primer, jer sam mojoj deci omogućio telefon na max, putuju, tuku igrice i to na odličnom PCu. Ali ne mislim da ih dobro izvodim na put. To sam im omogućio jer sam razveden i ne mogu da budem babaroga jer kod majke isto imaju svu slobodu. Dobri su momci ali tesko da ce biti čvrsti kao ljudi koje poštujem.
Kako to mislis da dete nateras da gradi porodicu u ranim dvadesetim kada ga to u tim godinama ni najmanje ne interesuje?
a što ga ne učiti da ga to interesuje, umesto da ga interesuje ono što ga ne bi trebalo interesovati...
sa 40 je lepo da imas dete koje ima 20, ali kada se vratis unazad i gde si bio i sta si razmisljao sa 22 23 god to je cista apstrakcija
ja se sjećam svojeg stanja duha kad sam završavao faks sa 23, to je bila 2003, koliko se sjećam bio sam zreo, nije bila "apstrakcija"...