LOTR filmovi su (dramaturšlki gledano) SMEĆE.
Ima tu fenomenalnih kadrova, i bitaka, i celokupnog dizajna, ali tu nije zaslužan Džekson, nego Weta studio.
Svaka dramska sekvenca je izrežirana prepatetično (Frooodooo... Gandaaallf... noooooo.... suza u oku i slow motion).
Glumci su živa katstrofa što se tiče harizme, tako da, nije dovoljno što se izgled potrefio.
Umesto vranolujnog Gandalfa, koji te saseče jednom rečju, kome svi strepe da se suprotstave, dobili smo umornog dobroćudnog dekicu, koji, samo što se ne rasplače.
Dok je Pera režirao Lotr, tu i nije imao odrešene ruke (na svu sreću), pa pored svih promašaja, barem možemo da vidimo prepelu vizuelnu stranu tog sveta.
Zato je Lotr prvi deo i najbolji (nisu mu producenti dali da se puno meša), drugi je lošiji (dobili pare, a on malo odrešenije ruke), treći najgori (još odrešenije ruke).
Za Hobita je imao od starta potpuno odrešene ruke, pa vidimo na šta to liči kad daš B reditelju da režira viskobudžetni film.
--------------
Što se Got-a tiče, tu je situacija skoro obrnuta.
Dok kod LOTR-a imaš sjajnu priču i dijaloge koje glupi reditelj upropasti, meni se lično u Got-u cela priča ne sviđa preterano, ali sjajna glumačka ekipa je odradila izvanredan posao. Takođe, mnoge scene su izrežirane do perfekcije. Dramaturgija na nivou.
Tako da nije sve crno-belo,