Šta je novo?

Prelazne vs neprelazne igre

Air Jordan

Čuven
Učlanjen(a)
30.08.2004
Poruke
3,863
Poena
710
Veći deo svog igračkog staža od 20 i kusur godina sam proveo igrajući "neprelazne" igre, kao što su simulacije vožnje, Football Manager, a evo i sada World of Tanks. Na hiljade sati sam potrošio na njih. Nekada mi se čini da propuštam dosta jer odigram tek poneku baš dobru "prelaznu" igru koja se pojavi, dok sam mnoge dobre preskočio.

Baš me interesuje i stav drugih, da li su igre kod kojih je svaki put sve isto, ali samo malo drugačije gubljenje vremena ili ne. U svakom slučaju zavisi od toga šta ko traži u igrama, ali da vidimo šta je to.
 
Po meni, igre koje nemaju kraj su gubljenje vremena. Ne volim takve igre, niti ih igram.
 
Ko kaže da nemaju kraj, imaju ga, samo je jedna igra - jedna partija, a svaka partija je igra za sebe. Poredite babe i žabe. :)
 
Meni je npr pravi uzitak, ali i najvece gubljenje vremena, igrati neku graditeljsku simulaciju kao sto je Anno serijal ili Cesar 3. Ali u sutini cesce igram igre sa krajem bas zbog toga da ne bi trosio mnogo vremena
 
Poslednja izmena:
Ja u igrama uzivam dok ih igram. "Prelazne" igre "prelazim" samo ako su jako dobre, inace ne preferiram.

Ista stvar kao u zivotu. Postoje dva tipa ljudi, jedni koji su orijentisani iskljucivo ka ciljevima i ovi drugi koji uzivaju u zivotu. Te dve grupe se ne podnose bas najbolje. Inace ljudi koji su strogo goal oriented su obicno ljubrad ljudi, kojima je bitno samo kako do necega doci a sam nacin nebitan (makijavelisti) i koji su cesto nesrecni jer ma koliko stvari postigli opet ima jos i jos i jos...

Zivotne filozofije na stranu, ja igram igre da bi se opustio i zabavio. Svaku, ali svaku igru koja se "prelazi" dozivljavam kao posao koji moram da uradim a za to me niko ne placa, zato i ne preferiram takve igre.
 
Ja volim i jedne i druge.
 
Cepam sve redom, i prelazne i neprelazne... I sto kaze ovaj gospodin iznad mene, volim i jedne i druge
 
Igram sve sto mi se svidi. Imam neprelazne koje mi stoje na hardu da bih ih igrao kad nemam sta pametnije da radim, a najvise igram Ghost Recon Online. Bas sto bi rekli volem i jedne i druge. :D
 
Ljudi igre prave da bi ih prodali, mi ih igramo zbog zabave. Da li su one prelazne ili ne apsolutno nije bitno, bitno je samo da se zabavljas, jer to mi svi trazimo u igrama. Ako je nekom to gubljenje vremena, stvarno mislim da ne bi trebao da igra nista :)
 
Meni je npr pravi uzitak, ali i najvece gubljenje vremena, igrati neku graditeljsku simulaciju kao sto je Anno serijal ili Cesar 3. Ali u sutini cesce igram igre sa krajem bas zbog toga da ne bi trosio mnogo vremena


Caesar 3 ima kraj kad zavrsis najvisi nivo.

Koliko znam, sve igrice imaju neki kraj i cilj, bilo da je u pitanju Civilization II, Mafia II, Anno 1701, Sniper Elite, Need For Speed itd.

Jedino mozda Farming Simulator ili Train Simulator nisu takmicarski nastrojeni, ali i tu postoje neki bodovi i penali ako se ne radi sve po PeeSu.
 
Hmm, pa vise igram neprelazne, uglavnom multiplayer (call of duty npr.) igre, nebitno da li je to online ili igra u dvoje (fifa npr.) sa bratom ili tako nesto. A sto se tice ovih prelaznih, tu igram samo neke naslove, koji mi se svide, ne preferiram bas puno da se zamaram time.
 
Najvise volim igre u kojima mogu da se takmicim sam sa sobom, tj. da svaki put ostvarim bolji rezultat. Uglavnom su to igre koje se igraju nekoliko minuta, najvise do sat vremena.
Volim s vremena na vreme neki fps (poslednji je bio CoD4), volim voznje, sportove kad imam neko drustvo raspolozeno za igranje, Warblade kad igram sa devojkom...
Zavisi od raspolozenja, ali od Modern Warfare-a nisam pozeleo da predjem neku igru. Ljudi se menjaju, sta ces. :)
 
90% neprelazne tj. multiplayer, za 15ak godina presao sam svega par igara. Mnogo je vremena potroseno na Q1/2/3, WC2/3, SC, CoD1/2, Freelancer, WoT, LoL...
I pre PCa na C64 su mi najzanimljivije igre bila za vise igraca tipa mini golf i sl.
 
Na Sid Meier’s Pirates! sam "potrošio" jedno godinu+ života. Sa zadovoljstvom :)
Prva prava open world igra, naživeo sam se puno gusarskih života :d
Na plovidbu karibima u ovom fazonu
Pirates-screenshot-small.png

I skoro toliko na CoD serijal :)
 
Poslednja izmena:
Zanimljivi komentari, zaista. Ocekivao sam vise ljubitelja prelaznih igara. Mislim da to sa prelazenjem aktuelnih igara ima vise veze sa pracenjem trendova nego sa bilo cim drugim. Slicno je i sa filmovima, serijama itd. Samo je razlika sto ja zaista gotivim video igre, cak i van samog cina igranja i uzivanja u njima i tacno znam sta me zanima i sta ne. Zbog toga cu vise vremena provesti istrazujuci o igri koja bi potencijalno mogla da me zanima nego prelazeci neki aktuelan i frisak naslov.
 
Ako neko uziva u prelaznim igrama vise nego u neprelaznim, onda se moze reci da ta osoba vise gubi vreme igrajuci neprelazne igre. Stvar je ukusa i niceg vise.
Ja sam vec preko 20 godina fan prelaznih igrica. Najvise vremena sam proveo u The Elder Scrolls serijalu a sad ne mogu da igram skoro nista osim TES-a - omatorilo se :D
 
Poslednja izmena:
Neprelazne, definitivno, najvise vremena sam na njih potrosio, pre svega mislim na spotske igre i strategije. Izuzetno malo igara sam zavrsio, kod vecine odustanem na pola. Pojavi se nesto novo i tako uvek.

Buduci da su moje igracke sesije postale jako kratke, svaki put kada se vratim na snimljenu poziciju zaboravim gde sam i sta treba da radim. Bez nekoliko sati kontinuiranog igranja nije to to, a meni su igre postale uzasno dosadne.
 
Jako zanimljivo pitanje "prelaznih" i "neprelaznih" igara...ali ne znam sad koliko je na mjestu. Recimo igrao sam Football Manager dugo godina, dolazio do 2060/2070 max i prestajao jer je postalo uzasni ponavljajuci,smaracki ciklus...isto tako igrao sam i igram PES koja je takodje "neprelazna" igra koja uvijek moze ponuditi nesto novo i koja fakticki sluzi za anti-stres terapiju (bar kod mene).
GTA San Andreas,GTA IV takodje mogu biti "neprelazne" igre jer se radi o slobodi kretanja i nelinearnosti...ali poslije "main story" kampanje vrlo brzo igra postaje dosadna (osim ako se ne baci na modding) dok kod "prelaznih",KVALITETNIH "prelaznih" je osjecaj mnogo jaci,fantazija u glavi se duze zadrzava i u svakom slucaju su mi draze i kad ih predjem opet dodje neka nova kvalitetna itd.
 
PES anti-stres? Dok pobedjujes :D

Ja sam vise vremena posvetio neprelaznim..
 
Pa da, izduvam se, polomim koji dzojstik i super sam poslije ;)
 
Za mene su strategije, neprelazne.
Ne igram ih.
 
Ne kapiram tvrdju da neprelazne igre predstavljaju gubljenje vremena...

Npr., neko u jednom danu odigra 5h neke singleplayer igre ( npr. The Witcher 2 ), dok sa druge strane ja odigram sat vremena Battlefield 3 ili DayZ ( obe se mogu smatrati da nemaju ''kraj'' ). Na osnovu cega je on pametno utrosio tih 5h, a ja izgubio sat vremena svog zivota?

Poenta igara je da te zabave, da se izgubis u njima makar nakratko i zaboravis muke sa ove nase zemaljske kugle. Da li je prelazna ili ''neprelazna'', apsolutno mi je svejedno.
 
Ne kapiram tvrdju da neprelazne igre predstavljaju gubljenje vremena...

Npr., neko u jednom danu odigra 5h neke singleplayer igre ( npr. The Witcher 2 ), dok sa druge strane ja odigram sat vremena Battlefield 3 ili DayZ ( obe se mogu smatrati da nemaju ''kraj'' ). Na osnovu cega je on pametno utrosio tih 5h, a ja izgubio sat vremena svog zivota?

Poenta igara je da te zabave, da se izgubis u njima makar nakratko i zaboravis muke sa ove nase zemaljske kugle. Da li je prelazna ili ''neprelazna'', apsolutno mi je svejedno.

I ne moras da razumes. To je iskljucivo moje shvatanje i nema tu neke diskusije. Svako ima prava na svoje misljenje. Takve igre uglavnom nemaju nikakvu ili plitku pricu i nemam taj osecaj da sam nesto postigao. Igram jako malo igara i retko koja igra me privuce.

Niko nije ni spominjao sta je pametno trosenje vremena, a sta nije.

Tako je. I meni "neprelazne" igre uglavnom ne pruzaju nikakvo zadovoljstvo i nikakav osecaj satisfakcije. Postoje izuzeci, naravno, i to su mahom co-op igre koje volim da odigram sa drustvom.
 
Poslednja izmena:
Od "neprelaznih" jedino sto sam jako dugo gustirao i to u vise navrata, odnosno ekspanzija, je World Of Warcraft. No, sa slobodnim vremenom koje sada imam, odnosno manjkom istog, jedino sta stizem da odigram su ove "prelazne" i to samo par probranih, a i njih cesto ne zavrsim... :p
 
Po meni su sve prelazne... kad tad dodje do zasicenja i odustajanja, a vracanje nekoj MP igri je jako slicno kao i kod ponovnog obilazenja SP igre.
Cak mi je ponovo prelazenje nekog dobrog i razgranatog SP RPG-a mnogo zanimljivije, jer znaju da iznenade razlike i preokreti u odnosu na prethodno igranje... Nekad to ispadne kao druga igra.
 
Nekada su to bile prelazne igre mahom RPG, Ali usled orijentacije industrije ka kompetitivnim naslovima, multiju i smanjivanju broja igara sa kvalitetnim singleplayer sadrzajem morao sam i ja da se preorientisem... I realno to me smara sve vise a nije da imam neki izbor... Tzv sandbox igre me slabo interesuju usled manje ulozene kreativnosti u sadrzaj, manje detalja, interaktivnosti itd itd
 
I ne moras da razumes. To je iskljucivo moje shvatanje i nema tu neke diskusije. Svako ima prava na svoje misljenje. Takve igre uglavnom nemaju nikakvu ili plitku pricu i nemam taj osecaj da sam nesto postigao. Igram jako malo igara i retko koja igra me privuce.
.

Kakva prica u MP naslovima? :) Mene odusevljava u dobrom MP-u sto je bukvalno svaka partija prica za sebe, nikad neces ubiti nekog (na primer) potpuno isto kao u prethodnoj partiji. Sama cinjenica da su to zivi ljudi negde i da nisu botovi sa svojom uglavnom striktno zacrtanom putanjom kretanja :)
 
Kakva prica u MP naslovima? :) Mene odusevljava u dobrom MP-u sto je bukvalno svaka partija prica za sebe, nikad neces ubiti nekog (na primer) potpuno isto kao u prethodnoj partiji. Sama cinjenica da su to zivi ljudi negde i da nisu botovi sa svojom uglavnom striktno zacrtanom putanjom kretanja :)


Jeste, samo sto su ti zivi ljudi kre*eni, pa te u W.o.T.-u odvali tvoj kolega u prve dve sekunde partije :smash:
 
Jeste, samo sto su ti zivi ljudi kre*eni, pa te u W.o.T.-u odvali tvoj kolega u prve dve sekunde partije :smash:

Zbog ovoga mi je dobro sto u Ghost Recon Online nema medjusobnog kokanja u timu, tj. ne mozes ostetiti svoje... E sad, ako si baksuz pa te timski kolega oduva sa zalutalom granatom... :D
 
ima i toga na zalost, friendly fire zna da bude kucka..

ali je po meni iskustvo sa tim u bilo kakvoj igri bolje.
npr. L4D je pretezno coop igra a vise stete su mi naneli (uvezbani , ne novajlije) team mate-ovi nego zombiji. isto tako i simulacije voznji : u iR pokupim se da vozim sa drugarom istu trku , startujemo sa 5. mesta on i sa 8. mesta ja , probijemo se posle par kugova na prva dva mesta i nakon 20 krugova , pred finish ,zavrsimo u ogradi (zar borbe ***. nekom popusti koncentracija)...

... ali su po meni bitne uspomene. koliko smo iznova premotavali situaciju iz opisane trke kada sam se nasao sa drugarom na alkoholisanju , i kakva podjebavanja su tu pala a sve zbog igre koja nam je to omogucila.

prelazne ili ne prelazne , konzolaske ili ove "vise rase" , hc ili arkade , ... igram ono sto vredi :d
 
Vrh Dno