ako hoćeš da se baviš IT-em i da od toga živiš, moraćeš da se baviš nekim usko specijalizovanim poslom, kojim jako malo drugih ljudi zna ili može da se bavi
Ovo važi za sve danas, jer je tržište prezasićeno sa svim i svačim .....i tu ćevabdžinicu koju neko pomenu gore, ako je klasična, ima da tavori .... moraš da ponudiš nešto, što drugi nemaju, da bi ljudi došli ... osim ako nije u blizini škole ...
Tzv. free enterprize, izum braće amerikanaca ....
Tu dodjemo do jedne glupe situacije, gde npr. kod nas u PO ne možeš da prijaviš taxi radnju, (kartelisali se) jer opština ima izgovor "ima dovoljan broj taksista", a možeš da priajaviš PC prodavnicu i servis, ili recimo radnju i servis mobilnih telefona, iako ih i sada ima u Požarevcu dovoljno da "pokriju" grad od 2000 000 ljudi, a ne od 70 000 .... *****izam na nivou ....
Koliko sam upoznat, sve ovo je jako rizično.
Deo koji se odnosi na polovne delove, to jednostavno MORA na crno, razmene, doplate, upgrade i slično, jer nije zakonski ragulisano, i mislim da ne postoji više sistem komisione prodaje.
Idite na sajt Agencije za privredne registre, i tamo ćete naći šifre delatnosti, najbolje je kada prijavljujete, da uzmete više, i ono što planirate, i ono što kasnije može da dodje u obzir, jer kasnije se plaćaju takse za svaku promenu u rešenju.
Ako planirate kasnije i delove, prijavite odmah trgovinsko-zanatsku radnju, imaćete KEPU knjigu, (nekad trgovačku, ali se neko opet setio da to ne valja), i dobro razmislite da li ćete da podnosite zahtev da udjete u PDV ili ne ....
Cenovnik ćete imati na radni sat, ali naplata uglavnom ide odokativno, i "na komad", nemaju naši ljudi dobar odnos prema tome "radni sat" .... "Kaži ti meni koliko će to da košta?" Primer, iz druge sfere, zamena ulja i filtera košta 500 dinara, i njega boli uvo ako je tebi "oblajno" ključ, zezno se navoj na filteru, ili na karteru, pa si izgubio dodatnih 3 sata da prorežeš novi navoj, ako se samo usudiš da probaš da naplatiš dodatno za tako prost posao zamene ulja, taj ti više nikada neće doći, i svuda će da te pljuje ....
Elem, i još ovo da dodam, kao neko ko je uvek bio izmedju čekića i nakovnja:
Džaba vam diplome, ako nemate ŽIVCE KAO KONOPAC ZA NADVLAČENJE DEBELE!!!
Sa ljudima je najteže raditi. 100 ljudi 100 ćudi. Zaboravite na sve norme normalnog ponašanja (ne vaše, nego druge strane), jednostavno se odmah "isključite".
Pomirite se sa sudbinom da kod nas ne važe neki zakoni koje bih ja tako rado uveo, a to je da ako sam ja vlasnik radnje, i plaćam kiriju, to je MOJE. I isto kao što ne moram da primi svakog u kuću, tako ne moram da primim svakog u lokal.
Kako mi je žao što ne mogu da okačm onu tablu "Zadržavamo pravo da ne uslužimo pojedine mušterije!" Uvek se setim onog lika u Subotici valjda, pročitao sam negde skoro, klinci mu dolazili par dana i kupovali lepak, i kad ukapirao zašto, odbio da im proda. Sutradan mu dodje inspekcija i plati kaznu, posle "priznanja" da je odbio da proda mušteriji robu.
Zaboravi na odnose sa ljudima na koje si navikao sa svojim prijateljima, jer su ti prijatelji uglavnom slični, zato i jeste prijatelji. Ono što je tebi normalno i logično, nekoj budali je skroz nastrano.
Ulaziće ljudi da završe posao, ali će ulaziti i ljudi samo da ubiju vreme, i ljudi kojima je svrha života samo da nekog nerviraju ....
Dakle, "drndaće" vas odozogre ( inspektori, poreznici, komunalna policija, moraju da ubiju normu ) drndaće vas "odozdole", mušterije, prolaznici, skitnice, prosjaci, oni što "prodaju" letke za pomoć ovima i onima, "gluvonemi" koji nose srceparajuće poruke itd itd ...
za sve to vreme računi stižu redovno, doprinosi, takse i ostale mamipare, a ti ne znaš gde biješ i gde ćeš pre .....
I još jedno zlatno pravilo, NIKAKO NI POD KOJIM USLOVIMA broj svog mobilnog na vrata. vizitku, kalendar i slično ..... ljudi nemaju mere, obzira, kulture, zvaće te u pola 1 noću, nedeljom ujutru u 6, obavezno u najnezgodnije vreme .....
Ne želim više da dužim, nisam siguran ni ovo da ćete pročitati, e , kad budete 100 posto sigurni da sve ovo možete da podnesete, onda idemo na sledeći korak .....
