Preterujete sa kritikama,
@Devil 2000 pogotovo
I nekadašnje misije su imale gomile neuspešnih prethodnika, ili drugih test misija. Ali gomile.
Današnje misije su i sa ovim fijaksovima, procentualno uspešnije, a pre svega složenije.
Najveći tehnički problem(čić) ovakvih svemirskih misija jeste što je svaka jedinstvena, svaka letelica je uređaj za sebe, sa 90% unique-custom-made-delova. A onda dalje, obzirom na uslove, nemoguće je u realnim uslovima isprobati neke silne prototipove. Sve neke tehničke skalamerije što mi danas uzimamo zdravo za gotovo su imale nebrojano prototipova, predserijskih linija i engineering sample skalamerija, pa onda review, pa opet sample pa review pa test pa bla.bla.bla, pa gotovi uređaji, pa dečije bolesti, pa novi review... O čemu mi nemamo pojma. Mi vidimo gotov proizvod. A to tako ne može kod svemirskih letelica.
Šta misliš koliko spomenutih analognih krstarećih raketa iz 60-70-80-ih je probno neuspešno lansirano dok se nije usvojio konačni dizajn?
Koliko je DJI skršio dronova dok nije počeo da prodaje prve uspešne kvadrokoptere?!? Cenim da se mere u stotinama, ako ne i hiljadama.
Koliko je SpaceX slupao raketa dok nije uspešno poleteo prvom?!? A onda skršio još toliko da i spusti prvu...
I koliko će ih još skrišiti dok se u prvoj ne spuste i živi ljudi?
Svemirske letelice se na kraju moraju i probati, u svemiru. Sve ove misije sada možemo posmatrati kao prototipove.
Ovi lenderi kompanije Intuitive Machines se i zovu test misije. Samo što su još i pod lupom medija. (A kada su već tamo, ponesu i neki korisni teret).
Verujem da bi npr. JPL ovakvu misiju na Mesec realizovao iz prvog pokušaja, bez problema.
Nakon uspešnosti prvog pokušaja one nebulozno hrabre luckaste sky-crane ideje spuštanja na Mars, neozbiljno je reći da današnji inžinjeri nemaju pojma.
Ali NASA želi da se razvije još kompanija sličnih JPL. Zbog toga dozvoljavaju i finansiraju kompanije slične SpaceX ili Intuitive Machines, koje teraju da svojim nezavisnim ing. resursima naprave uspešne svemirske tehnologije. Time NASA želi da diverzifikuje space tehnologije, da ne budu koncentrisane u malom broju kompanija i u glavama malog broja srećnih pojedinaca. Potrebno je da inžinjera koji to znaju da urade bude više.
... ... ...
Što se tiče analogno vs digitalno, nekadašnji analogni radar je mogao samo da meri visinu. Zbog toga su birana jednostavna i ravna, ali samim tim i manje zanimljiva mesta sletanja.
Lidar je neophodan da se sleti na komplikovanu površinu, sa potencijalnim stenama, rupama, nagibima. Letelica mora sama da analizira teren, a to može samo precizno 3D skeniranje, što opet može samo lidar.
Poređenje sa GPS je bzvz. GPS-a nema van naše planete, metarska navigacija letelica daleko od naše planete je i dalje vrlo komplikovana.