Nisam u IT, inženjer sam. U prethodnoj firmi (korporacija) sam proveo skoro 9 godina, pre toga radio malo jače od godinu dana u maloj firmi. Sada sam u manjoj firmi koja brzo raste, ima nas skoro 50 sada, došao sam kada nas je bilo 11-12. Prva firma bila mala, ostala mala, i danas rade na istom nivou kao tada. U drugoj sam promenio 4 radna mesta, od početnika do principala, naučio puno. Nauživao se, imao slobodnog vremena da putujem, bio jako fleksibilan, radio kada mi se radi, uzimao slobodne dane pa radio vikendima... Nisam čuo za sve to vreme da je neko dobio otkaz, plata se povećavala vrlo simbolično (osim kad sam unapređen - ali i tada do 10%). Dostigao sam limit (barem se meni tako činilo), jer je za dalje napredovanje trebalo previše se uložiti a na to nisam hteo da pristanem. Sa CEO-om sam pričao 2x za sve to vreme, sa mojim menadžerom sam se viđao do 1x nedeljno. Radio svoj posao na najbolji način na koji sam umeo, ali sam video da sam se zasitio.
Promenio sam firmu i otišao na (nominalno) nižu poziciju seniora, i za godinu dana postao prinicipal. Ovde je potpuno drugačije, u konstantnoj si komunikaciji sa nadređenima, nema bilo kakvog osećaja razlike između vas, atmosfera je takva da svi imaju želju da ti pomognu da uradiš svoj posao bolje, a ne da kritikuju ako nešto ne ide. Imao sam problema na nekim projektima, kasnio (što zbog svog nedostatka sposobnosti što zbog teškog klijenta) i nikada nije pomenuto zašto nije završeno, zašto kasniš, nego kako ja da ti pomognem, šta ti treba od mene. To je ono sa čime sam se prvi put susreo, jer sam pre toga intenzivno razmišljao kako da nađem opravdanje. Povećanje plata za inflaciju obavezno, dodatna povećanja u međuvremenu ako osete da zaslužuješ, dodatno ako se dogovoriš. Iz sadašnje perspektive, trebalo je ranije otići. Nije da se kajem što sam toliko ostao, ali mislim da bih više naučio, više bih vredeo, i na kraju više bih zarađivao. Stvarno sam mogao da kažem da vladam kompletnom materijom u svom prethodnom poslu, već posle 4-5 godina rada, ali sam u novom poslu bio praktično početnik. Što se pre stavite u poziciju da ste početnici (krenete u neki novu tehnologiju ili projekat, da kažem IT rečnikom), pre ćete se i u njemu usavršiti.
Mislim da je problem naše odrastanje gde su nam roditelji govorili, samo da se ti zaposliš u struci, da je ugovor za stalno, ćuti i radi. A to nas je (barem mene) jako unazadilo, čekao sam da drugi određuju kada ću i kako da napredujem, pritom radeći sve što mi se spusti na sto. Naučeni da se vežemo za taj posao kao da ćemo ga raditi 40 godina do penzije, vežemo se i za kolege, kao da u drugoj firmi rade majmuni i roboti. Ništa nas ne sprečava da izađemo na pauzu za kafu sa kolegom iz bivše firme. Ili da sa njima proslavimo novu godinu, ili odemo zajedno na dečiji rođendan. Nije više tržište rada takvo da na jedno mesto konkuriše 50 ljudi. Nije više ni nezaposlenost 25%. Pa svako od mojih kolega može za nedelju dana da nađe drugi posao, možda malo manje plaćen, na nižem nivou da radi, ali posla ima. Da ne pričam o odlasku u inostranstvo. Ne može se ništa loše desiti ako se promeni posao povremeno. Strah više ne treba da postoji. Pa Amerikanci se presele 1500km od svoje kuće zbog drugog posla, prodaju sve i ne okrenu se, a nama teško da umesto na Novom Beogradu radimo na Banjici.