I u EMC-u rade profesionalci i ne slažu se sa alfaunits-om.
RAID5 zahteva više write IO operacija od RAIDa 10 ili 1. Pretpostavljati da će cache-a na storage-u uvek biti dovoljno je pogrešan pristup.
Pogledajte stranu 13:
https://www.emc.com/collateral/white-papers/h12682-vnx-best-practices-wp.pdf
Što se tiče ZFS-a, nemam iskustvo za OpenZFS-om ili ZOL-om (ZFS on Linux), ali sam dosta radio za Sun/Oracle ZFS-om na Solarisu. Da odgovorim na pitanje sa početka thread-a: ZFS je prilično robustan enterprise file system i vrlo je malo verovatno da će doći do oštećenja zpool-a (od Solarisa 11 je ovo jedini podržan fajl sistem za sistemske diskove). Prvo, svi blokovi imaju checksum koji se proverava pri svakoj operaciji. U slučaju da je došlo do korupcije podataka (zbog recimo neispravne memorije na kontroleru) ZFS će u pozadini kopirati taj blok sa druge lokacije (ako postoji redundansa) - ista operacija kao kada radi resilver zpool-a. Druga stvar koja ga čini prilično robusnim je to što je ZFS copy on write file system. Upisani podaci na disku se nikada ne modifikuju. Ako je potrebno izmeniti neke podatke, ceo blok se pročita, izmeni i ponovo upiše na novu lokaciju, izmene se pointeri i tek na kraju upiše novi uberblock koji pokazuje na to novo izmenjeno stablo. U slučaju da dođe do bilo kakvog problema u bilo kom koraku pri toj transakciji, uberblock i dalje pokazuje na staro stablo koje nije menjano. Zbog ovog mehanizma ZFS je uvek u konzistentnom stanju. Isti mehanizam koriste snapshot-ovi - jednostavno se prekopira uberblock u trenutku pravljenja snapshota, pošto se blokovi ne menjaju, ti blokovi koji se trenutno nalaze u stablu čine taj snapshot - i neće biti obrisani sve dok snapshot postoji. Takođe kod raidz-a je širina stripe-a dinamička tako da je svaki upis full stripe write i ne postoji write hole.
Ako nekim slučajem dođe do oštećenja zpool-a koje ZFS ne može sam da popravi (što ja u praksi nikada nisam video) ostaje ti samo da otvoriš service request kod Oracle-a. Ili ako koristiš OpenZFS da dobro proučiš kod i da kreneš da kopaš po fs-u zdb-om.
Kao što je ness1602 napisao ZFS je enterprise fs i zahteva prilično dosta resursa i relativno dobro poznavanje platforme na kojoj radiš. Napravljen je da bi omogućio neke prilično dobre feature u Solarisu i da zameni matoru UFS/SVM kombinaciju, a ne da bude jednostavan.
Zbog copy-on-write tehnologije, ZFS-u treba dosta više IOps-a ako se upisuju podaci u blokovima manjim od ZFS block siza-a. Recimo, default block size je 128k, a ti imaš random write operacije koje upisuju 2k. Svaki put kada upisuješ 2k, pročitaće se blok od 128k, i upisati novi blok od 128k. Takođe, vrlo često je potrebno promeniti dosta podešavanja na samom fs-u ili u Solaris kernelu da bi se dobile optimalne performanse, što zahteva dobro poznavanje ZFSa i operativnog sistema.
Definitivno nije bezbednije držati podatke na NTFS-u nego ZFS-u, samo je pitanje da li si spreman da platiš cenu u performansama. Ako se radi o home NAS-u, ja bih razmatrao neke druge opcije a ZFS bih ostavio za ovakve mašine:
http://www.oracle.com/us/products/s...s/sparc/oracle-sparc/t5-4/overview/index.html.
edit: Jedini benefit koji bi imao je end-to-end checksums/selfhealing data i eventualno deduplikacija, kompresija i enkripcija, a to ti baš i nije preterano važno ako ti na njemu stoje filmovi.
Svi ostali feature-i su relevantni samo ako koristiš Solaris.
edit2: Bez ECC memorije end2end checksums imaju vrlo malo smisla.