Koncept je isti, i jedno i drugo su u osnovi bootloaderi koji vrše detekciju i neki bazični early setup hardvera (a mogu da vrše još štošta drugo). PC BIOS je svojevremeno služio i kao skup drajvera za DOS, jer je DOS mogao da priđe BIOS-ovim rutinama za pristup grafici, disku itd i da ih koristi u nedostatku sopstvenih drajvera. Naravno, to moderni operativni sistemi odavno ne rade (jer su BIOS-ovi mehanizmi spori i ograničeni). UEFI isto nudi operativnim sistemima neke svoje usluge, ali je na samim OS-ovima da li će ih koristiti ili ne.
Dakle ono što ti pitaš a što su ti ljudi odgovorili je - da, UEFI se suštinski ponaša kao BIOS, služi da podesi memoriju (bili na osnovu SPD tabele očitane sa modula, ili na osnovu korisnikovih podešavanja), da prepozna povezane diskove i particije na njima, pronađe OS bootloader na disku za koji misli da je primarni (ili kog je korisnik izabrao kao primarni) i da podigne OS. To je suština. Nudi još svašta drugo ali je to potpuno opciono. Ono zbog čega je UEFI uveden je zato što je BIOS originalno pisan za prve IBM PC računare, pa je onda "nadograđivan" (bolje rečeno nabudžen) da podrži modernije grafičke, nove disk interfejse itd, vodeći računa da se održi kompatibilnost sa originalnim BIOS-om da bi i danas, 30 godina kasnije mogao da butuješ MS-DOS, što je onemogućavalo da se uradi kompletan redizajn i da se poizbacuju stvari koje više nikom ne trebaju. E, UEFI predstavlja taj redizajn. Ne znam šta dalje pokušavaš da pitaš? Mada, ako je "2000" godište, garant pišeš neki seminarski i slično pa hoćeš sažvakano.