Šta je novo?

This War of Mine

Ok, znam da ima veze ako se recimo fotelja ili krevet stavi pored frizidera, tada lopovi ne ukradu nista iz frizidera recimo. Pa mi je logicno i za pec da bude u blizini ljudi, mozda si zato morao vise da lozis :).
 
U moru trash-a, pravo osvjezenje! Originalno i predobro!
 
Igrao sam sat vremena samo sinoc i dodjoh do 7-og dana, ali mi pogibe jedan. Treba malo vremena da se skonta kako sve funkcionise i kojim redosljedom ide sve... Pitanje jedno, jel save radi samo na dan, tj ako u toku dana izadjem, nastavljam od pocetka dana? I sta ako izadjem u toku noci kad sam u skupljanju ? Jel nastavljam od pocetka noci ili me vraca na dan?
 
Poslednja izmena:
Ako u toku dana izadješ vraća te na početak tog dana. Isto važi i ako izadješ u toku noći (osim ako ne zagineš, onda nema izlaska, odmah ide sledeći dan).
 
Ovo bi mnogo pomoglo ako je tako. Ako recimo idem nocu da pljackam i ako mi roknu scavengera, nakon toga mogu da izadjem iz igre i sledeci put kada je pokrenem misija krece ispocetka?
 
Ovo bi mnogo pomoglo ako je tako. Ako recimo idem nocu da pljackam i ako mi roknu scavengera, nakon toga mogu da izadjem iz igre i sledeci put kada je pokrenem misija krece ispocetka?

Ne, nego krece od narednog dana. Jedino mozda da kada vec vidis da ce poginuti, ALT+F4 pa da krene noc ispocetka.
 
Ajde neka neko proba ALT+F4 varijantu u momentu kada mu ubijaju scavengera pa neka javi kakva je situacija, ja nisam pri kompu :D.
 
Ajde neka neko proba ALT+F4 varijantu u momentu kada mu ubijaju scavengera pa neka javi kakva je situacija, ja nisam pri kompu :D.

To mi je sinoc palo na pamet, ali u trenutku kad su ga ubili :D :D :D. AKo veceras zaginem opet, probam definitivno.
 
Odlicna igra. Malo drugacija od vecine sadasnjih. Topla preporuka.
 
RAT JE ZAVRŠEN!!:happy: Bar za mene. Šta reći, fantastična igra. Gomila teških odluka, nasumičnost ljudi koji se dobijaju pri svakom novom startu igre i nemogućnost snimanja pozicije što dovodi do toga da, kao što neko reče, igra ne oprašta i kažnjava svaku grešku je samo podigla atmosferu, povećala napetost i zakucala me za komp satima i satima. Više ni ne znam koliko puta sam kretao od početka, dešavalo se da ono što sam mukotrpno i pažljivo gradio 6-7 sati efektivno nestane u trenutku zbog jedne greške. Međutim takve stvari me za divno čudo nisu isfrustrirale i naterale da odradim uninstall. Neko je ovde pomenuo kada se rat završava što mu dođe kao neki mali spolier, ali to nije bilo tačno, bar ne u mom slučaju (hint - pratite vesti sa radija). Napisaću dole par saveta u spolier tagu.

Par saveta ovako na brzinu, ako se setim još nečega dodaću u sledećim postovima:

-Pošto je hrana najveći problem isplati se ulagati u kaveze za pacove koji daju 2 komada mesa, mada traže po 10 zupčanika za izgradnju. Na žalost samo mogu 2 kaveza da se naprave (iz nekog razloga nije mi davao opciju za treći iako sam imao materijala).
-Isplati se ulagati u proizvodnju rakije (moonshine) jer ima dosta šećera u okolini, a u razmeni vredi dosta. Na drugoj strani proizvodnja svega ostalog je potpuno neisplativa jer traži užasno puno resursa.
-Jako bitno naoružati se, naći što pre pištolj ili sačmaru ili imati bar nož/sekiru, jer preko noći vas mogu potpuno ojaditi ako ste goloruki na straži (+ povrede). Municija je takođe užasno bitna, posle hrane odmah na drugom mestu po važnosti. Isplati se zato napraviti i upgrade-ovati alatnicu za prizvodnju oruđa, oružja i municije.
-Mislim da se isplati ulagati u barikade kuće sa sve blindiranim vratima i alarmom.
-Isplati se pomoći svakom ko dođe da traži pomoć van kuće (nekad se nešto dobije, a poraste i rasploženje u kući).
-isplati se napraviti sekiru, polupati sve beskorisno po kući, pa kad je sekira pri kraju zavaliti je u razmeni (dolazi čovek svaki treći dan, tačan kao sat).
-lopata i pajser naravno među prvim stvarima koje pravim (zavaliti ih u razmeni čim su pri kraju).
-ne hraniti i ne lečiti ljude kojima nema pomoći, bukvalno ih pustiti da umru i obavezno razgovarati sa ljudima koji su depresivni jer ako se slome gotovo, furnuće preko noći i odneće gomilu stvari (hrane uglanom)
-pušačima obezbediti cigare, nekoliko dana bez njih i u stanju su da naprave neverovatna ******.
-isplati se menjati zavoje i lekove za hranu jer dosta vrede u razmeni, a u realnosti nisu 100% garancija oporavka.

itd. itd. javite svoja zapažanja, sigurno ih ima gomila
 
Meni je dobro krenulo, napravio par stvari za skloniste i kazan za rakiju pa da pravim i alkohol za lekove, ali mi se pola njih ponapijalo, a ostali broken ustondirani nece da se pomere i samo sede i kukaju... izgleda da cu morati ponovo.
Jel zna neko kako se pravi cist alkohol za lekove? Probao sam sa moonshine, ali nece. Mora bas alkohol.
 
Poslednja izmena:
Za čist alkohol ti treba "Alcohol Distiller" za koji dobijaš mogućnost izgradnje tek na advanced nivou Workshop-a (početni -> improved -> advanced). Za jednu bocu čistog alkohola ti treba 1x moonshine, 1x filter i 2x fuel, tako da je to jako skupo za pravljenje i isplati se tek kasnije u toku igre (tipa 25. dan pa na gore i to ako si sve odradio do tada kako treba uz faktor sreće).

Inače već par puta sam dočekao kraj rata, ali i dalje igram i krećem sa novim ljudima, prosto sam odusevljen igrom. Jako dobar sajt za razne savete i objašnjenja: http://this-war-of-mine.wikia.com/wiki/This_War_of_Mine_Wiki, ali preporuka da pokušate sami da pređete igru bar jednom, čisto da ne kvarite sebi doživljaj. Inače igra je bazirana na ratovima sa ovih prostora 90-tih.
 
Poslednja izmena:
Nasao sam, hvala...
1.jpg

Necu da gledam spojlere i wikije dok ne obrnem bar jednom do kraja. Jedino ako me opet bas nesto bude zanimalo pitacu ovde.

U ovom prelazu nisam pravio pecenjaru, nego na radiju sam cuo da je nestasica duvana, pa sam ih zaposlio da motaju cigare. Samo mora da se pazi, jer znaju da poduvaju pola od toga sto su smotali.
 
Igra je fenomenalna a ima je i u OS X verziji što mi je posebno drago. Kamo lepe sreće da ima više ovakvih projekata. Nisam baš skontao u ovom momnetu kako se nadograđuju već postojeće naprave, a vidim da ima tih opcija. Jedina mana uslovono rečeno su meniji koji su malo zbunjujući u samom startu na šta se treba navići, ali bez obzira na to opet kažem super igra. Stalno se otvaraju nova mesta za obilazak, uvek drugi likovi u svakoj novoj partiji i naravno iziskuje na momente dosta pažnje oko planiranja dok s druge strane ne oprašta greške. Dobar balans i dobro da je ovako napravljena. Pruža višednevnu zabavu.
Bravo za ideju :happy:
 
Poslednja izmena:
Mene je zima uhvatila nespremnog, 33-34 dan, iako sam naložio skoro sav nameštaj teško održavam temperaturu na +5C. Ljudi bolesni, depresivni, tuku se međusobno, jedino što nisu mnogo gladni... da mi je bar one radže iz prošle partije. Nema opuštanja i predaje, ali teško da ću izgurati do kraja.
Ne znam da li se ovaj alat i sekira mogu popravljati tako da ih prodajem polovne. Trgovina sa komšijama malo popravlja stvari, pogotovo sa onim likom u garaži...
 
... mislim da je ovo kraj partije, 41. dan, ostalo mi dvoje, leze u krevetima, terminal illness, broken...
Nisam ocekivao ovakvu izdaju. Arica koju sam najvise voleo od svih pokrala nas i pobegla, a taman je zima prosla i ponadao sam se da cu konacno da stanem zelenu granu... smrc, smrc.
Necu da ih gledam kako skapavaju, pocinjem sledecu partiju.
 
Poslednja izmena:
Šteta bio si na domak završnice... Ako se ne varam 45 dan bi trebalo da je finish.
 
Sve je super samo su sami meniji lose odradjeni, sve je konfuzno. Verujem da vecina igraca ima taj utisak kad pokrene igru.
 
Kraj igre nije fiksan, kao što ništa u njoj nije fiksno, nekada dodje kasnije, nekada dosta ranije (detaljnije u spolier-u :))

Prvi put mi se igra završila na 42. danu sa 2 lika, jednom na 44. sa 3 lika, a jednom sam prešao igru samo sa jednim likom od samog starta (niko mi nije nov dolazio u toku igre sem trgovca i ljudi koji su tražili i nudili pomoć) i tu je kraj rata došao 32. dana. Sada imam situaciju gde imam petoro ljudi (krenuo sa troje, vremenom došlo još dvoje) i trenutno sam na 23. danu, full opremljen (jedino deficit municije), baš me zanima dokle će da traje i da li će doći još ljudi.
 
Meni je ova partija pocela u sred zime, i evo je opet Arica:
1.jpg
... ovo dvoje desno ne znam koji su. Nisam ih do sada imao.
 
^ Zene operativci, a muskarac sedi kuci i kuva, pa gde to ima :D.
 
Poslednja izmena:
@Uruk
Odlične ljude si dobio. Marin je majstor i sve što napravi to uradi sa uštedom materijala što je izuzetno korisno pogotovo što ima potencijalno mnogo stvari za pravljenje. Katia je odlična za trgovinu i spuštanje cena. Dobar je scavanger jer, ako se dobro sećam, ima 12 mesta za nošenje, a i brza je. Takodje opasno svira gitaru (mislim da je pored samog prisustva gitare u kući i to dodatno bitno za moral). Aricu već znaš, lagana i sa nožem pravi tihi ubica po potrebi za backstabbing. Mana ove ekipe je što su svi zavisni od nečega, tako da će ti trebati cigareta i kafe da ne flipnu na duže staze. Nadam se da nisam mnogo spoiler-ovao :) Srećno ;)
 
Poslednja izmena:
Eheh... ti su vec pokojni. Aricu su odstrelili u hotelu vec 6-7. dan tako da sam opet isao novu partiju. Trenutna ekipa: Bruno, Pavle, Marko i ona advokatica. Ne znam koji su njeni skilovi. Pise samo da je dobar advokat.
 
Poslednja izmena:
obicno ne kopiram ovakve textove, ali ovaj je Must



Marko had spent last night scoping the place out. He clutched his pistol tightly with a pair of sweaty plams. This was it. Slowly, he edged towards the door and out of the rain, opening it with a gentle sigh from the hinges. It was dingy inside; the gloom was heavy. Taking slow steps forwards he made his way to the next door.

Knelling down and looking through the grimy keyhole, he saw no one. Good, he thought to himself. Nudging the door open with his pistol, the hooded survivor krept down the hall. Footsteps! Quickly hiding in the gloom of an alcove, he held his breath tightly as a young woman walked past.

Some part of him was screaming in anguish over the moral dilema. It's not right, the voice spoke to him. His conscience needed to be suffed, and he ignored it as the door closed. The woman was inside the kitchen. He just needed to wait, and-

"Emil!" she screamed suddenly. Marko bit his lip as she locked eyes with him, only to run upstairs. Grasping the weapon as his breathing became hard, the young man ran through the open kitchen door, slid down the ladder, and burst into the basement. Turning and looking for a place to hide, he wanted to cry. There was nowhere.

"Not here," came a strong masculine voice from above. Markos slowly turned to face the door, his eyes shaking in their sockets. Some bloke in a blue shirt ran into the room, holding a knife high. "Bandit!" Marko was up against the wall. He couldn't hold the pistol properly because his hands were shaking so hard.

Two shots burst through the gloom. One hit the man square in the chest, the other in his knee. Although wounded he charged, stabbing Marko twice as they grappled for freedom. Life and death. Markos raised his pistol to fire and...

...He missed.


He died before he could realize the folly, falling limp with a soft plod as the knife sunk into his neck. Marko had been a hero, always willing to brave danger to feed his fellow survivors, always volunteering to scavange, and never letting anyone go hungry. He'd been a hero.

Pavle realized his best friend was dead the moment he didn't come back. He was distraught. Waiting by the door all day, sitting on the floor and listening for hours. The young sports star had only eaten once, and his face was grim.

"I'm sure he's just la-" began Bruce.

Pavle sucked his breath in sharply, cutting Bruce off. "No," he said slowly. "Marko is never late. Ever since this started he was always back on time." Taking a knife from the floor besides him, Pavle looked Bruce in the eye. They knew it had to be done.

It was raining again. The journey to the house had been uneventful, and Pavle knew roughly what was up, thanks to Marko's work two nights before. Slowly but surely he crept into the dark building, illuminated only by the blinking lights and fire. Creeping into the kitchen the football player could see food. He was glad. Sliding down the ladder and turning around, however, his mood plumeted.

There lay Marko; his corpse pale in the darkness. Blood was all across the floor and up the back wall, with the body slumped slightly against it. His face was frozen in time, eyes wide in fear. Pavle was... calm. He knew what he need to do now.

Going back up the ladder and shunting the kitchen door open, with no regard for stealth, he charged up the stairs. Up and up he went, his breathing becoming savage as he reached the very top floor. Pavle heard groaning and the moving of objects, but he didn't care, bursting through the door he stared a bandaged and bloody man in the eyes.

"No... you can't!" cried a female voice behind him. Running forwards with his knife in hand, Pavle screamed as tears streamed down his angry face. The blade sunk deep into the wounded man, killing him instantly. Turning to face the woman, and watching her run out of the room, Pavle ran after her.

She was too slow, and his blade was very sharp. Her body fell limp about as fast as he used to score a goal. Checking both their bodies with no respect, the sports star cursed. They had nothing on them.

When he got back to the safehouse, Pavle was covered in blood. Alica asked him what happened, but Bruce merely handed him a drink. Placing the knife off to one side, Pavle just sat down, and wept. They had killed his best friend... and he had killed them.

-------

EDIT: Complaints and whatnot, decided to do a little proper review down here.

This War of Mine is powerful because of how it handles itself. There's an overdone of helplessness and regret, characters lamenting over their uselessness. Often when someone dies, they'll hope the next one isn't them.

Marko is dead.

Those three words gave off more emotion than every other war game I've played. I didn't need to twoniner my foxtrot, I wasn't "getting my ♥♥♥" down to 'bravo point', there wasn't some black hawk down, and my 'LZ' wasn't 'too hot'. I didn't even have to press [F] to pay respects.

Marko is dead. I just saw these three words as my screen faded to black. Then I was back at camp, and the others knew something was up.

I can't really express how profound that was. Perhaps because of how subtle the game was, the moment it outright told me someone was dead, then moved on... maybe that's why it was so powerful.

This War of Mine allows you to build characters up. It's literally an open book and it'll allow you to draw as many conclusions as you want. Because of that, I feel, it was made much more personal. Let me explain: I'm a writer, see? I write characters, get attatched to them, and sometimes watch them die. I'm constantly close to my own creations.

I feel like this game lets everyone else do that, too. If you want to make your own characters with it, that's totally fine, and it will let you. If not? That's still fine, because the game tells you enough on its own to invest you regardless.

I'm kind of rambling here, so I'll end this edit thus: This was not the game I wanted, this was the game I needed.
 
Ja sam opet stigao do 41. dana, ali sada stvari stoje mnogo bolje. Ekipa je ona gore, Marko, Pavle, Emilija, Bruno i pre dan-dva pridruzio nam se i Roman. Dobro zabarikadirani i imamo svega, lekova, naoruzani, siti... Ako rat traje 45 dana onda ne znam sta bi moglo da se desi pa da opet pomru... Mozda jedino neki atomski udar i da nam se zgrada srusi na glavu. Cak i da vise ne izlazim mislim da mogu da prezivim...
 
edit:
Uspeo sam i ja da zavrsim. Svi u ekipi su ostali zivi i zdravi :party:
1.jpg

Tesko je nesto duze i detaljnije napisati o igri, a da se ne spojluje. Ima onaj hard-core napeti osecaj, jer nema sejva pa svako opustanje i greska moze da zavrsi partiju pre kraja, i kako igra odmice ta napetost i neizvesnost se povecava... Stvarno retko dobra igra, a najbolje od svega sto je svaka partija razlicita, sa drugom ekipom, lokacijama i dogadjajima tako da se moze igrati vise puta.
 
Poslednja izmena:
Imam jedno pitanje. Da li smem da kradem po bolnici i ostalim mestima koja su sigurnija za ulazak? Bio sam kod one babe i dede pa sam im uzeo samo parts (stajalo je private), hranu i lekove im nisam dirao. Nije pao moral zbog toga u grupi. U prvoj partiji kada sam igrao krao sam u bolnici (gore mislim da je bio pistolj) i zatim sam pobegao. Neki sledeci dan sam dosao sa drugim likom i vojnik je stajao na vratima i odma pripucao na mene sto znaci da sam zapamcen kao cela grupa. Sada mi je frka za hranu, dok sam sve ostalo nabavio i polako pravim na 14. danu i ima na cetvoro. Ovo mi je druga partija na prvoj sam izgurao do 27 dana.
Napravio sam 3 kreveta i necu vise (posto gledam da se sto vise odmaraju i lece blaze rane odmarajuci da bi imao 2 cuvara nocu), 2 mislovke (frka mi je i za mamke a i sporo hvata), sporet lvl 1, za fotelju sam se zeznuo jer ne vidim da nesto bolje radi od stolice, radio, kisnica, za uzgoj biljki kao i plastenik. Kamin cu praviti pred zimu. Znam da mi je bila frka za potpalu ali sam procitao da sa sekerom mozes da demoliras po kuci da bi imao resurse. Ne znam kolko toga cu imati na raspolaganju kada budem imao sekeru jer ako bi isao na nju treba prvo lvl da podignem pa da je napravim pa mogu puno resursa za to da izgubim. Pa bi mi i to znacilo da mi kazete vredili ici na sekeru kao i testeru koju mog tek na lvl 2 da napravim.
Ne snalazim se bas najbolje na opasnim mestima. Jako puno vremena izgubim sunjajuci se i cekajuci da naoruzani ljudi se odalje negde. Takodje ne znam da li mogu samo da nakoutiram. Ne bi da ubijem ako ne moram (asov nosim sa sobom imam i pajser ali njega koristim za sledeci obilazak kada vidim da ce mi trebati negde, testeru nemam) da ne bi spustao moral grupi i ubedacio ih. Neki saveti bi bili dobro dosli. Posto i ovo sve sto imam sada izgradjeno bas mi ne koristi previse.
Takodje me zanima sta do kod lvl da dizem?
 
Mislim da mamke za pacove možeš nekako da praviš... Moral isto ako neko svira dobro gitaru, ili voli da puši... Obavezno vidi šta ti piše u biografiji za za likove.

I ja ću opet da obrnem ovih dana, odlična igra.
 
Poslednja izmena:
Nazad
Vrh Dno