P.S. Da dodam: kompanijski računar star 2 godine nije "skoro nov". U svakoj ozbiljnoj firmi on je već odslužio bar 50% svog životnog veka. Vreme amortizacije je 3-4 godine. Posle toga njegova knjigovodstvena vrednost je 0 RSD (slovima: nula).
A šta mu se to toliko potroši za dve godine "ozbiljnog" rada u firmi?!?
Stradaju ležaji, semerinzi, napukne vetil dekla ili strada suspenzija?!?
Da, posle toliko vremena jeste knjigovodstvena vrednost računara nula, ali daleko od toga da više nemaju
upotrebnu vrednost i da jesu za mlin.
Tu politiku fura IT industrija da se održava željeni nivo proizvodnje novih računara, što jeste ok u neku ruku.
Ali sa druge strane, 90% tih "prevaziđenih" corporate računara mogu dalje u u kućnim uslovima da posluže još veoma dugo, pa čak u i poslovnom okruženju za nebrojane namene gde nije potrebna bilo kakva brutalna snaga računara (silna administracija, office, magacini, radnje...)
Odgovorne kompanije bi trebalo da se potrude da nađu način da iskoriste preostalu
upotrebnu vrednost "starih" računara, bilo prodajom, bilo korišćenjem u manje zahtevnim poslovima.
Znam da neke banke u inostranstvu, na računarima za rashod, uništavaju diskove (uncompromised cyber security), a ostatak ide na prodaju. Za kikiriki, ali ipak, ide da se dalje koristi.
Naravno, one neke WinXP mašine i PIII PIV koje i dalje zateknem u nekim mini marketima, odavno bi trebalo da su završile u mlinovima.
Ali trpati u isti koš (u isti mlin) vrhunske laptope stare 3-4 godine, sa tadašnjim i5 i7 procesorima i sa tadašnjim m.2 SSD-ovima, sa stavom "bezvredni su", to mogu samo korporativni menadžeri odrasli van realnog života.