Kad kažeš osvježenje posle igara iz FH serijala na šta konkretno misliš?
Da li je fizika iole uporediva ?
Prvi Forza Horizon mi je i dalje omiljena igra u serijalu jer ima neku strukturu i sporiju progresiju.
U kasnijim igrama (a posebno u poslednjih nekoliko), brze automobile otkljucas vec posle sat vremena.
Ovde to nije slucaj. Posle prologa kreces sa sporim automobilom koji nije dovoljno dobar da bi osvajao prva mesta. Polako stedis novac (sto ucestvovanjem u trkama, sto kladjenjem), unapredjujes performanse i kreces da osvajas bolje pozicije. Meni je ovo mozda i kljucni aspekt dizajna arkadnih igara. Ako toga nema kao u FH5 (gde mozes da vozis sta hoces, kada hoces), igra mi brzo dosadi.
Osim toga, u FH5 kontantno napredujes bez obzira kakav plasman ostvario. Svaka trka ti nesto donosi. To je sigurno bitan razlog sto veliki broj ljudi igra igru - upale svakih nekoliko dana, opusteno odvozaju nekoliko trka, dobiju neke pare/nagrade i to je to.
Unbound poput Heata i Rivalsa ima dobro resen risk vs reward sistem. Posle svake trke moras da odlucis da li da se vratis u garazu ili ces da rizikujes da ostanes bez skoro svega sto si ostvario od proslog odlaska u garazu (za razliku od Heata, ovde je to slucaj i tokom dana i tokom noci). Jutros sam odigrao jedno pola sata i na kraju izgubio sve pare, jer su me murijasi odvalili. Nekome ce ovo biti velika mana, za mene je prednost.
Da ne bude da sve hvalim, upravljanje mi se i dalje ne svidja.
Nikako ne mogu da se naviknem na skretanje. Morao sam da smanjim deadzone jer je pocetni setting bas los, ali sada imam problem kada posle skretanja pokusavam da se vratim na suprotnu stranu. Mozda je i do pocetnog automobila.
Fizika je skoro pa ista kao u Heatu. Sve sto mi se tamo nije svidjalo se desava i ovde.
Svidja mi se sto se nitro vremenom gubi, tako da te igra motivise da ga koristis cim ga zasluzis (sto voznjom, sto izbegavanjem saobracaja).