Ovde se priča o strukovnim studijama na RAF-u.
Istu diplomu (strukovni inženjer, bachelor of applied science, šesti stepen po starom, prvi stepen visokog obrazovanja po novom zakonu) ćeš imati i sa višom elektrotehničkom, a i tamo može svašta da se nauči i uopšte nije loša škola, vrlo su ozbiljni na računarskim smerovima. Ipak, posle toga ćeš verovatno morati strukovnu specijalizaciju (sedmi stepen po starom, drugi po novom) da bi te po firmama koliko-toliko tretirali da si u rangu sa fakultetom. Naravno, možeš se ti zaposliti i sa srednjom za dobru platu ako poslodavac oceni da znaš znanje i da će od tebe biti nešto u firmi, ali se onda postavlja pitanje, zašto bi na prvom mestu uopšte plaćao dve i po hiljade evra po godini za strukovne studije? Osnovne strukovne na višoj elektrotehničkoj, na smeru računarska tehnika, možeš da završiš besplatno ko gospodin čovek ako te iole ne mrzi da učiš.
Tako da ako misliš da nisi kalibar za faks, onda bi moja preporuka išla višoj elektrotehničkoj (viser.edu.rs) i specijalizaciji nakon toga, umesto da bacaš pare bespotrebno.
I naravno, bez matematike nema programiranja (tj. može da bude, al takvog će kvaliteta i biti programi). Niko od tebe na poslu neće tražiti da računaš dvostruke integrale, ali neke osnove se moraju znati, čisto zbog načina razmišljanja ako se budeš bavio raznoraznim algoritmima koji bi trebalo da budu koliko-toliko efikasni. Takođe i stara priča - ne zapošljavaju se ljudi sa fakultetom zbog znanja koje nose sa tog fakulteta, nego zato što su (tj. trebalo bi da budu) u stanju da za relativno kratko vreme uđu u novu materiju i uspešno je savladaju. E sad, možda neko ima ambicije da sledećih 20 godina ne mrdne dalje od pravljenja šablonskih Java aplikacija, ali to je već drugi problem.