martinez
Čuven
- Učlanjen(a)
- 15.02.2004
- Poruke
- 12
- Poena
- 604
Hteo bih da razjasnim nekoliko stvari.
1. MiniDV kaseta je naslednik Digital8 kasete, koja je smenila analogne Hi8 tj. 8. Traka koja se stavlja u njih je kvalitetnija od CrO2, u pitanju je naslednik (naravno savršeniji) metal audio traka - ako je ko otvorio zaštitna vratanca na kaseti video je traku zlatkaste boje, za razliku od CrO2 na VHS kasetama. Takođe je bitno reći da su fizički izdržljivije CrO2 trake i manje osetljive na vlagu, ali imaju slabiju frekventnu karakteristiku tj. širinu pripusnog opsega. Metal trake su osetljivije, lakše se oštećuju ljušćenjem slojeva što je glavni izvor pikselizacije na snimku. Pikselizacija nastaje iz dva razloga: a) kad se ošteti snimljena traka - prilikom reprodukcije, pa se ne može očitati ono što je snimljeno; b) kada čestica prašine ili mrvica oljušćene trake upadne između magnetne glave i trake, pa se pri reprodukciji može desiti da se prilikom jednom puštanja pojavi pikselizacija na nekom mestu a prilikom drugog ne jer je čestica ispala; ako se ovo desi pri snimanju, može se desiti da "probije" prethodni snimak odnosno stari sadržaj trake koji nije "pregažen" tj presnimljen zbog te nečistoće.
2. Trajanje kaseta je veoma veliko, veće nego DVD diskova - setitie se koliko su koštali prvi DVD diskovi, a i CD-ovi pre nego što su počeli da ih prave za široke narodne mase. To sa trakama nije slučaj. One mogu samo da budu sve skuplje i skuplje, kako taj format počinje da se potiskuje. Pogledajte pošto je Hi8 traka, iako je Hi8 kamera već u izvesnoj meri deplasirana kao analogna i niže rezolucije. Izvadite VHS snimke kod ste bili klinci i stavite ih u video koji nije zamašćen i pun prašine i videćete da su trake i dalje u solidnom stanju. Ono što se uvek naglašava kod magnetnih medija (na kraju krajeva, i kod optičkih) je način skladištenja. Magnetne trake ne smete držati pored računara, mobilnog telefona (!), televizora (!?!) ili zvučnika (!?!?!) kao što sam imao prilike da vidim kod mnogih. Takođe se mora ispoštovati i vlaga i temperatura i moći ćete za 50 godina da nađete traku i prebacite na tada aktuelni medij. Optički mediji, kao svaki polimer, kristališe posle određenog vremena, a njih najmanje "mazimo" od svih medija. U prodaji postoje "gold" serije DVD diskova, koje bih svakom posavetovao da pazari za kapitalne snimke. Kod njih se refleksivni sloj radi od zlata, komentar je suvišan.
3. Snimanje na traku je, da to jednom razjasnimo, analogni proces. Iako je priroda zapisa digitalna, ona ima neke predviđene nivoe tj granice u kojima se kreće nivo signala da bi se čitao kao logička vrednost 0 ili 1.
Poenta u digitalnom zapisu odnosno prednost u odnosu na analogni je sledeća. Intenzitet zapisa ipak slabi tokom vremena u izvesnoj meri kakva god traka da je u pitanju. Pritom se utiskuje šum (u izvesnoj meri) u zapis (zbog raznih uticaja, gore navedeno, a pogledati i na omotu diskete na pr). E, kod digitalnog zapisa, tolerancija nivoa signala dozvoljava da se pročitana vrednost i dalje tretira kao 0 ili 1, iako je po intenzitetu slabija od one u trenutku snimanja. S druge strane, šum u analognom zapisu kao i slabljenje čine da su boje manje realne, snimak mutniji, ton lošiji itd.
4. Kvalitet izrade MiniDV kaseta je naravno - različit. Neke se brže habaju neke slabije. Snimanje na traku 10+ puta (pa i 5+ puta) u principu ne bih preporučio za nešto značajno. A da može da se presnimava preko na nekoj kvalitetnijoj kaseti i 50+ puta - siguran sam da može i sasvim je realno, uz izvesne žrtve - najveća je zaprljanost glave miniDV kamere, kao i pratećeg mehanizma. Takođe se dešava da možete svaki put stavljati novu traku u kameru pa da opet imate pikselizaciju negde. Prema jednom izvoru, trebalo bi uparivati proizvođača kamere i trake, zbog potpune mikronske kompatibilnosti u širini trake i mehanizma i glave preko kojih ide, ali ne mogu da kažem da je to apsolutna istina. Takođe ne treba previše često čistiti glavu kaseticama za čišćenje, jer se na taj način smanjuje vek trajanja glave. I sasvim sigurno, pre treba koristiti trake od 60 min (a naravno preporučujem snimanje u SP a ne LP modu zbog razlike u kvalitetu zvuka i slike) a ne od 80 zbog čuvanja mehanizma. Kao loš primer 1000+ presnimavanja navodim snimke sa nacionalne televizije gde se svako malo pojavljuju kockice na snimcima, iako su učinjeni ultra profesionalnim kamerama vrednosti 5000+ (i čak duplo toliko) evra. Obratite pažnju.
5. Ono što sam pročitao o profesionalnom snimanju materijala i poklanjanju traka - ne mislim da iko treba bilo šta da poklanja, već treba da ceni svoj rad i ne obara cenu drugima da ne bi došlo na to da profesionalno snimanje postane puki amaterizam tj da bude preplavljeno ljudima koji umeju da uzmu kameru i stisnu "rec". Takođe ne mislim da ste skoro naišli na molera koji vam je poklonio dleta ili kilo farbe posle farbanja, niti programera koji vam je na aplikaciji napravio jedno par dugmića gratis. Svaki rad, svako znanje mora da se ceni i - plati. (doduše, upravo sam uskočio sebi u usta time što sam vam ovo sve ovo podelio sa vama, bez nadoknade; mada, i ja sam dosta naučio odavde, kad mi je najviše trebalo, pa se ovim revanširam na neki način). Što se tiče dileme - baciti korišćene kasetice ili ne - kamere radi, rekao bih - da. Ako ipak ne, onda dati nekom da snima na njih na kameri koja je već odradila svoje.
6. Na kraju. Čuvati kasetice ili ne? Pa već stiže HDV. Uskoro će moći da se sa kasetica prebaci na neku od novih rezolucija. Primer: 800k pikselna kamera (standard) ima približan ekvivalent HDV standardu 1080x720. S druge strane, DVD rezolucija od 720x576 piksela je gotovo duplo manja od navedene. Dakle, snimanjem na DVD, siromašimo snimak sasvim sigurno u odnosu na miniDV. Takođe, izgreban disk ili oštećena traka, prednost je ipak na traci. Disk može da se baci momentalno, dok traka ako nije razmagnetisana, preba sam u montaži izbaciti samo oštećen deo.
Još jedna stvar. HDV snima na istim kaseticama, miniDV, a naravno - reprodukuje stare (slično vertikalnoj kompatibilnosti između Digital8 kamera sa Hi8 i 8 trakama).
Treba ipak sačuvati i sačekati, rekao bih.
Pozdrav.
1. MiniDV kaseta je naslednik Digital8 kasete, koja je smenila analogne Hi8 tj. 8. Traka koja se stavlja u njih je kvalitetnija od CrO2, u pitanju je naslednik (naravno savršeniji) metal audio traka - ako je ko otvorio zaštitna vratanca na kaseti video je traku zlatkaste boje, za razliku od CrO2 na VHS kasetama. Takođe je bitno reći da su fizički izdržljivije CrO2 trake i manje osetljive na vlagu, ali imaju slabiju frekventnu karakteristiku tj. širinu pripusnog opsega. Metal trake su osetljivije, lakše se oštećuju ljušćenjem slojeva što je glavni izvor pikselizacije na snimku. Pikselizacija nastaje iz dva razloga: a) kad se ošteti snimljena traka - prilikom reprodukcije, pa se ne može očitati ono što je snimljeno; b) kada čestica prašine ili mrvica oljušćene trake upadne između magnetne glave i trake, pa se pri reprodukciji može desiti da se prilikom jednom puštanja pojavi pikselizacija na nekom mestu a prilikom drugog ne jer je čestica ispala; ako se ovo desi pri snimanju, može se desiti da "probije" prethodni snimak odnosno stari sadržaj trake koji nije "pregažen" tj presnimljen zbog te nečistoće.
2. Trajanje kaseta je veoma veliko, veće nego DVD diskova - setitie se koliko su koštali prvi DVD diskovi, a i CD-ovi pre nego što su počeli da ih prave za široke narodne mase. To sa trakama nije slučaj. One mogu samo da budu sve skuplje i skuplje, kako taj format počinje da se potiskuje. Pogledajte pošto je Hi8 traka, iako je Hi8 kamera već u izvesnoj meri deplasirana kao analogna i niže rezolucije. Izvadite VHS snimke kod ste bili klinci i stavite ih u video koji nije zamašćen i pun prašine i videćete da su trake i dalje u solidnom stanju. Ono što se uvek naglašava kod magnetnih medija (na kraju krajeva, i kod optičkih) je način skladištenja. Magnetne trake ne smete držati pored računara, mobilnog telefona (!), televizora (!?!) ili zvučnika (!?!?!) kao što sam imao prilike da vidim kod mnogih. Takođe se mora ispoštovati i vlaga i temperatura i moći ćete za 50 godina da nađete traku i prebacite na tada aktuelni medij. Optički mediji, kao svaki polimer, kristališe posle određenog vremena, a njih najmanje "mazimo" od svih medija. U prodaji postoje "gold" serije DVD diskova, koje bih svakom posavetovao da pazari za kapitalne snimke. Kod njih se refleksivni sloj radi od zlata, komentar je suvišan.
3. Snimanje na traku je, da to jednom razjasnimo, analogni proces. Iako je priroda zapisa digitalna, ona ima neke predviđene nivoe tj granice u kojima se kreće nivo signala da bi se čitao kao logička vrednost 0 ili 1.
Poenta u digitalnom zapisu odnosno prednost u odnosu na analogni je sledeća. Intenzitet zapisa ipak slabi tokom vremena u izvesnoj meri kakva god traka da je u pitanju. Pritom se utiskuje šum (u izvesnoj meri) u zapis (zbog raznih uticaja, gore navedeno, a pogledati i na omotu diskete na pr). E, kod digitalnog zapisa, tolerancija nivoa signala dozvoljava da se pročitana vrednost i dalje tretira kao 0 ili 1, iako je po intenzitetu slabija od one u trenutku snimanja. S druge strane, šum u analognom zapisu kao i slabljenje čine da su boje manje realne, snimak mutniji, ton lošiji itd.
4. Kvalitet izrade MiniDV kaseta je naravno - različit. Neke se brže habaju neke slabije. Snimanje na traku 10+ puta (pa i 5+ puta) u principu ne bih preporučio za nešto značajno. A da može da se presnimava preko na nekoj kvalitetnijoj kaseti i 50+ puta - siguran sam da može i sasvim je realno, uz izvesne žrtve - najveća je zaprljanost glave miniDV kamere, kao i pratećeg mehanizma. Takođe se dešava da možete svaki put stavljati novu traku u kameru pa da opet imate pikselizaciju negde. Prema jednom izvoru, trebalo bi uparivati proizvođača kamere i trake, zbog potpune mikronske kompatibilnosti u širini trake i mehanizma i glave preko kojih ide, ali ne mogu da kažem da je to apsolutna istina. Takođe ne treba previše često čistiti glavu kaseticama za čišćenje, jer se na taj način smanjuje vek trajanja glave. I sasvim sigurno, pre treba koristiti trake od 60 min (a naravno preporučujem snimanje u SP a ne LP modu zbog razlike u kvalitetu zvuka i slike) a ne od 80 zbog čuvanja mehanizma. Kao loš primer 1000+ presnimavanja navodim snimke sa nacionalne televizije gde se svako malo pojavljuju kockice na snimcima, iako su učinjeni ultra profesionalnim kamerama vrednosti 5000+ (i čak duplo toliko) evra. Obratite pažnju.
5. Ono što sam pročitao o profesionalnom snimanju materijala i poklanjanju traka - ne mislim da iko treba bilo šta da poklanja, već treba da ceni svoj rad i ne obara cenu drugima da ne bi došlo na to da profesionalno snimanje postane puki amaterizam tj da bude preplavljeno ljudima koji umeju da uzmu kameru i stisnu "rec". Takođe ne mislim da ste skoro naišli na molera koji vam je poklonio dleta ili kilo farbe posle farbanja, niti programera koji vam je na aplikaciji napravio jedno par dugmića gratis. Svaki rad, svako znanje mora da se ceni i - plati. (doduše, upravo sam uskočio sebi u usta time što sam vam ovo sve ovo podelio sa vama, bez nadoknade; mada, i ja sam dosta naučio odavde, kad mi je najviše trebalo, pa se ovim revanširam na neki način). Što se tiče dileme - baciti korišćene kasetice ili ne - kamere radi, rekao bih - da. Ako ipak ne, onda dati nekom da snima na njih na kameri koja je već odradila svoje.
6. Na kraju. Čuvati kasetice ili ne? Pa već stiže HDV. Uskoro će moći da se sa kasetica prebaci na neku od novih rezolucija. Primer: 800k pikselna kamera (standard) ima približan ekvivalent HDV standardu 1080x720. S druge strane, DVD rezolucija od 720x576 piksela je gotovo duplo manja od navedene. Dakle, snimanjem na DVD, siromašimo snimak sasvim sigurno u odnosu na miniDV. Takođe, izgreban disk ili oštećena traka, prednost je ipak na traci. Disk može da se baci momentalno, dok traka ako nije razmagnetisana, preba sam u montaži izbaciti samo oštećen deo.
Još jedna stvar. HDV snima na istim kaseticama, miniDV, a naravno - reprodukuje stare (slično vertikalnoj kompatibilnosti između Digital8 kamera sa Hi8 i 8 trakama).
Treba ipak sačuvati i sačekati, rekao bih.
Pozdrav.