Iako sam praktično tek dobio telefon, i nisam imao vremena nešto puno da se igram, već imam dovoljno utisaka da napišem koju o ovom sjajnom telefonu.
Telefon je poručen kod
Shenzhen Top-One Trading Co., Ltd.. Odlični, kod nas još uvek nepoznati prodavci. Uz telefon su stigle 2 folije, OTG kabl, i EU adapter za punjač. Futrolu sam dodatno platio 2 USD. Poslali su 2-3 dana po naručivanju, i telefon je stigao do mene za manje od 10 dana. Prezadovoljan!
Osim M1 Note koji je zvezda večeri, pri ruci sam imao još Huawei Honor 3C i Nokia Lumia 735, sa kojim sam mogao da napravim neko poređenje. Za poređenje fotografskih mogućnosti tu je i Canon S110, čisto da postavi ove igračke na pravo mesto, barem kad su uslovi slabog svetla u pitanju.
Hardverske specifikacije mogu lako da se pročitaju na npr.
http://www.gsmarena.com/meizu_m1_note-6890.php pa ne bih bez potrebe ponavljao. U osnovi, octa core procesor, 5,5“ ekran, 2Gb rama...
Ono što prvo upada u oči je, naravno, odličan full HD ekran dijagonale 5,5“. Iako sam do skoro mislio da mi ova „poslužavnik“ veličina nikako nije neophodna, praktično odmah sam se navikao na novi prostor. Mogu lagano da koristim telefon i jednom rukom, a 5“ ekran Honora 3C mi već sad nekako deluje sitno i neuverljivo. Odlična osvetljenost, i sasvim dovoljnih 403 PPI daju fantastičnu sliku, i to je ono što je stvarno ostavilo utisak od samog starta.
Sama izrada telefona je odlična, sve je čvrsto i utegnuto, bez zazora i krckanja. Izbor boja „za mlade“ je takav da razbije klasično sivilo koje vlada poslednjih godina. Ja sam odabrao plavi model, i boja mi je sasvim prijatna, i prihvatljiva. Plastika je glatka i klizava, pa je, kao i u slučaju Honora, dobro da sam odmah dobio silikonsku futrolu uz telefon. Na priloženim fotografijama se vidi poređenje veličine Lumia 735 – Xiaomi Hongmi – Honor 3C – Meizu M1 Note.
Telefon pokreće navodno sjajni MT6752 procesor, i uz 2GB rama postiže sjajne rezultate na benchmark testovima. Kako je rezultat na Antutu oko 40.000, očekivao sam da sve radi trenutno, ali ipak se primećuju sitni lagovi prilikom rada. Meni ne lično ne smeta, ali nekome možda hoće, pa nije loše da upozorim. Mislio sam da je do neoptimizacije Balance moda, ali na High Performance se isto ponaša. Da li je do neoptimizacije Flyme, da li do stvarne brzine procesora, da li do mojih prevelikih očekivanja – sitna seckanja su tu. Ono što je dobro, prilikom poređenja pregleda zahtevne web stranice (a za tu svrhu je poslužila matična stranica našeg sajta) koja ima brdo slika i informacija, sve je radilo dosta bolje nego na Nokiji 735 npr. Seckanja ima, ali se M1 Note sasvim dobro drži u onom šarenilu. Honor sa vremešnim MT6852 procesorom se na ovom „testu“ pokazao prilično dobro, iako primetno sporiji od M1 Note.
Potrošnja baterije je druga stvar koja me nije oduševila. Možda sam danas koristio telefon nestandardno, ali uz pojačano osvetljenje, koje želim na ovakvom ekranu, baterija se troši poprilično. Posle nekih 3 sata screen on pala je na ispod 30%. Osvetljenje je na nekih recimo 75-85%. Današnji rezultat je sledeći:
Opet pitanje očekivanja, neki drže ekran na 20-30% osvetljenosti i postižu mnogo bolje rezultate, meni je bitnije da slika bude kakvu očekujem, a baterija koliko izdrži. Ionako sam se poslednjih godina okružio USB kablovima u punjačima. Malo razmišljanje na tu temu – Honor 3C ima bateriju od 2200 mAh, dosta manji ekran, i štedljiv procesor. Meizu ima nekih 40-50% jaču bateriju, uz veliki svetao ekran, i adekvatno brži procesor. U nekoj teoriji bi mogli da imaju slično vreme rada, ali očigledno da ekran i novi MT6752 traže više struje.
Zvučnike i izlaz sa slušalice nisam imao puno prilike da isprobavam, prilikom razgovora je zvuk sasvim dobar, a i zvono je dovoljno glasno, tako da sam time zadovoljan. Ne koristim telefon kao tranzistor, pa mi nije puno bitna jačina zvučnika. Zvuk u slušalicama je dosta glasniji nego na Honor 3C (koji je opet ispod proseka po mom mišljenju), nekome je ovo dosta bitno, ja uglanvnom ne pojačavam previše. Sa Xiaomi Pistons uredno rade kontrole za pojačavanje i smanjivanje zvuka.
Kamera od 13 MP je primetno bolja od one na Honoru 3C (koja je opet ispod proseka), a na sledećem linku je poređenje fotografija koje sam napravio sa Meizu M1, Honor 3C, Lumia 735, i Canon S110 kao nekim referentnim uređajem. Meni ne preterno bitna stvar, ali lepo je posle nazadovanja sa Galaxy S3 na Honor 3C opet videti napredak. Potrudio sam se da napravim koju fotku po slabom svetlu, da bi se videle mogućnosti kamera. Kao i varijante sa blicom i bez za fotografisanje bliskih objekata.
http://s1213.photobucket.com/user/mitar1982/library/Meizu M1 photo challenge
GPS nisam isprobavao detaljno, probao sam samo GPS test, i deluje ok, niko se nije žalio do sad, tako da mislim da je to sasvim dobro.
Još jedna stvar, home taster ima osvetljenje po obodu koje svetli samo belom bojom. Osvetljenje nije najravnomernije, pa će možda i to nekome zasmetati. U slučaju notifikacija svetlo pulsira.
Softver je ono što me je pre kupovine više brinulo, hardver je sjajno izbalansiran, sve na svom mestu, i sama izrada je sjajna, tako da su jedine pritužbe koje sam čitao bile na Flyme varijantu Androida. Na kraju se ispostavilo da, kao i sa EmotionUI na Honor 3C nema nikakvog razloga za sekiraciju. U stvari, Flyme ima nekoliko vrlo zgodnih „gesture“ prečica koje dosta olakšvaju korišćenje, i na koje sam se praktično odmah navikao.
Prva i osnovna stvar na Meizu telefonima je nedostatak back i menu tastera. Jedino što ima je centralni home taster koji može dodatno da se podesi. Na screenshotovima koje sam gledao je bila neprijatna lajsna sa back tasterom koji bez potrebe zauzima prostor. Ovo može vrlo lako da se promeni podešavanjem u opcijama. Odabere se da se sakrije taj smart bar, osim u aplikacijama koje ga podržavaju (npr. Viber, Skype, i neke ugrađene aplikacije), a za back opcija se jednostavno dobija provlačenjem prsta nagore preko home tastera. Tako da praktično sve je u full screen, a „back“ opcija radi sasvim ok.
Druga stvar su mogućnosti za otključavanje i zaključavanje ekrana. Pošto je taster za paljenje postavljen gore, i prilično nedostupan, zaključavanje je rešeno držanjem home dumeta. Otključavanje se vrši double-tap opcijom, ili jednostavno prevlačenjem prsta preko ekrana. Vrlo jednostavno i praktično.
Treća stvar je lista poslednje korišćenih aplikacija. Prevlačenjem prsta sa donje strane na ekran otvara se lista poslednje korišćenih aplikacija. Vrlo zgodno za prelazak iz programa u program.
Launcher je kao i kod svih „kineza“ bez odvojenog home ekrana i liste aplikacija. Sve je nabacano na početne ekrane, bez nekih mogućnosti za sortiranje. Tako da sam odmah instalirao Nova launcher, i nastavio korišćenje kao što sam navikao.
Telefon je odmah po dolasku ponudio update na novi Flyme 4.2.0.3A. OTA update radi fino, a telefon je došao sa preinstaliranim Google play servisima. Po prvi put od kad kupujem kineske telefone nisam morao, odmah po kupovini, da fleshujem novi firmware. Flyme je baziran na Androidu 4.4.4 a očekuje se update i na Lolypop. A verzija je univerzalna, postoje još I, U, i C, i treba proveriti koja je u telefonu pre eventualnog fleshovanja. Root se dobija vrlo lako iz menija, posle registracije flyme naloga. Meni nije trebao pa ga nisam ni ubacio. Uputstva za ovo najlakše je pročitati na ruskom 4pda forumu. Uz google translate može da se prati i bez poznavanja ruskog. Link
http://4pda.ru/forum/index.php?showtopic=648353
Settings meniju se ne može pristupiti iz padajućeg menija, i to je bila još jedna zamerka na Flyme. Ja sam stavio prečicu na lako dostupan dock bar, tako da mi ovo ne predstavlja neku smetnju. Ako češće pristupam opcijama, mogu da pristupim i preko liste poslednjih programa. Znači ništa značajno.
I to su u nekim kraćim crtama utisci posle par dana. Iako nije neka nadogradnja koju sam morao da napravim sa Honor 3C, vrlo sam zadovoljan sa kupovinom. Mislim da je za ove novce sjajan telefon, posebno što ovde gde živim nisam platio nikakve dodatne troškove za njega. Prelazak na 5,5“ je ispao neočekivano dobar izbor.