Nekoliko postova od gore me je navelo da malo komentarisem citavu stvar. Naime, opste je poznato da ne treba pretjerivati u nicemu, biti extreman, jer to obicno biva stetno po samu osobu/sistem/drustvo ! Nas jezik je prilicno tezak, kompleksan (namjerno ne kazem komplikovan, i ta dvije misli treba razlikovati), kada se uporedi sa jezicima drugih, iz prostog razloga sto smo narod kome je mnogo puta stosta nametano, i sto usljed razlicitosti porijekla/vjera/nacija (volimo da) zadrzimo identitet i time komplikujemo stvari (ovdje je izraz "komplikovati" punosnazan i pravosnazan, svi ce se sloziti

) !
Uzmite samo za primjer sledeci iskaz:
Ja nista ne znam!
Dupla negacija , koja dovodi do apsurda (ako NISTA ne znamo, znaci da znamo barem nesto). Imate je i u mojoj prvoj recenici

!
U engleskom jeziku (ja bih ga nazvao jezikom pragmaticnog zapada

) ne postoji ova zackoljica, jer cijene prakticnost, pragmaticnost, funkcionalnost...Sa jedne strane, ne moraju svaki ubogi put misliti o rjecici ne (kao sto to ja sada cinim), dok sa druge, imaju problem preciznog tekstualnog opisa neke radnje (druga strana medalje). Zlatna sredina bi trebala biti tu negdje izmedju!
Licno sam za otvoren i slobodan razgovor, "razlabavljen" pravopis, svugdje, ali bas svagdje gdje to nije striktno navedeno kao obavezno

!
Poz!