Prilagodjava se na nivou i/o funkcija operativnog sistema, tj. u pozadini - kao ime fajla koristis ime uredjaja (najobicniji fopen radi posao) i dalje koristis normalno stream (citanje i pisanje) kao da je u pitanju fajl na disku. Ako je sa druge strane kabla neki vec gotov program, onda ti treba struktura podataka koju on salje/prima i u skladu sa time ti formiras struct koji zapisujes u fajl (tj. saljes) recimo. Ukoliko se sa obe strane kabla nalazi tvoj program, onda su ti ruke odresene da sam definises protokol odnosno strukture u zavisnosti od podataka koje saljes/primas.
Ista prica kao sa stampom - fopen na "lpt1:" i sve sta upises u taj fajl biva odstampano...