petkods je napisao(la):
U tom dalekom Singapuru, standard je tako visok da vecini to verovatno ne bi bilo jasno cak i kad bi otisli tamo i videli svojim ocima. Grad je ekstra cist i sredjen, ljudi su ljubazni i kulturni, nasmejani. To je Srbima neshvatljivo.
Ah, Singapur... moja omiljena metropola, Pariz Dalekog Istoka...

Ali kao što neko reče 'da bi i mi postali Francuska treba prvo da izmislimo giljotinu' :d . Tako i Singapur nije tek tako stvoren. Pored britanskog nasleđa stroge administracije (bivša kolonija) Singapur su preuzeli najkrupniji i najsposobniji kineski trgovci, pa je čak pre 40tak godina izbačen iz Malezije (tj. dobio nezavisnost) da ne počnu da upravljaju celom zemljom.
A ta vlast je rešila da napravi svetski centar trgovine i krupnog biznisa. Na raskršću putava između Indije, Tajvana, Japana, Hong Konga, usred Malezije... sa dobrom lukom... samo je trebalo zavesti malo reda pa da kapital navali. Da bi se usred zaostale Malezije napravio čist, kulturan grad primenjene se drastične zakonske mere.
Nisam bio 3-4 godine tamo, možda su malo i ublažili, ali recimo plaća se kazna $200-$500 ako pljuneš na ulici, ako pušiš na ulici (neće da čekaju da baciš pikavac nego kažnjavaju i ako nosiš cigaru, sme samo uz kontejner), ako jedeš sendvič, ako pređeš van pešačkog prelaza... ako nemaš da platiš - metlu u ruke i čistiš parkove dve nedelje. Ako ti nađu malu količinu droge ili samo rezervni deo za pištolj - smrtna kazna. U liftove su ugradili detektore isparenja mokraće (?) koji blokira lift dok ne stigne policija. Inače, za huliganstvo se još uvek izriče kazna batinjanja bambusom. Pre neku godinu je neki klinac iz USA sprejom prskao automobile po Singapuru. Osuđen je na 25 udaraca bambusom (slabiji se obično onesveste posle 5-6). Digla se frka u USA 'ko to sme da batina naše građane', na ulici Singapura reporter anketirao građane šta misle o tome, pa naleteo na nekog Amera 'i treba, ja sam se zbog takvih i preselio ovde'. Na kraju je klinac dobio batine, ali je posle napisao knjigu o svom 'doživljaju' i zaradio velike pare u Americi... Itd.
Što se tiče cena tehničke robe, pored povoljnog položaja, blizine svetskih fabrika, stimulacije trgovine, poreza reda 5% (kad sam pre 10tak godina prvi put bio tamo nije ni postojao porez), američke podrške jakoj valuti... ima i tri najvažnija uslova za jeftinu robu: promet, promet i promet. :d Prolaze brodovi puni kontejnera, u radnjama su naslagana brda kamera, rekordera, ekrana... od poda do plafona, na stotine modela u svakoj radnjici, kipi na ulicu, bojiš se pašće ti neki dvd player na glavu. Standard i plate su visoki (reda 2000e), metro savršeno tačan i čist, ostrvo Sentoza (njihova Ada) raj na zemlji, egzotična hrana (Newton circus pijaca), izuzetna bezbednost (puštao sam ženu da sama luta po indijskim, arapskim, kineskim, malajskim četvrtima), policiju ne vidiš ali sprovodi strogoću (strancima malo gledaju kroz prste zbog biznisa)... Svi veletrgovci sveta svraćaju da ugovaraju poslove, turista na milione, otvorene pijace na ulici, tržni centri samo za tehniku... posle nekoliko dana ti se smuči od natpisa, modela, reklama...
Ali nije ni sve tako zlatno, trgovci su prefarbani svim bojama (npr. jeftina kamera u izlogu a kad hoćeš da kupiš traži ti još $100 za strujni adapter bez koga ne može... i sl.), čak sam sretao koji govore srpski (?) i odmah krenu da mažu, ma govore sve jezike. U Orchard Roadu gde su najveće robne kuće uopšte nije jeftino (npr. moja žena zamalo da kupi neku haljinicu običnog kroja za $600 u Takashi-Maya japanskoj robnoj kući), brand kozmetika i garderoba je skupa. Ima švercovane robe na crno i piraterije ali se strogo kažnjava (tip od koga sam kupio nekoliko CD naslova je kasnije zaglavio 2 godine robije). Život je tamo jako skup, kvadrat do neba, registracija vozila košta skoro kao i vozilo, nalepnica za dozvoljen pristup u centar beše nekoliko hiljada dolara (inače smeš da voziš samo po periferiji), prenoćište $200 noć... Klima je grozna, praktično na ekvatoru, temperatura uvek oko 36C, vlaga 99%, svako popodne pljušti kiša, kako izađeš iz aviona zapahne te vreli vlažni vazduh, odmah si sav mokar a svuda klima uređaji na maximumu: u hotelu, u restoranu, u taksiju, u metrou, u robnoj kući, u kancelarijama... čak su i delovi ulica pokriveni i puštena klima, pa stalno mokar prolažiš kroz ledene promaje.