Šta je novo?

Emigracija u Kanadu

Ona i dete mogu slobodno da putuju.

@aLti: uslovi su se definitivno pogorsali u odnosu na ranije. Bilo kako bilo postoji procedura i treba stisnuti zube zarad buducnosti.
 
Poslednja izmena:
Kad je tako gadna procedura za emigraciju u Kanada pitam se kako uopste ima nasih tamo u tako velikom broju onda? Po popisu iz 2011 ljudi koji su se izjasnili kao Srbi ima 80,000.
Verovatno je 90'ih bila laksa procedura jer ovo sto sad citam su skoro nemoguci uslovi. Tj. vrata su otvorena za jako mali broj ljudi.
 
Poslednja izmena:
Azil je odgovor na tvoje pitanje.
 
Kad je tako gadna procedura za emigraciju u Kanada pitam se kako uopste ima nasih tamo u tako velikom broju onda? Po popisu iz 2011 ljudi koji su se izjasnili kao Srbi ima 80,000.
Verovatno je 90'ih bila laksa procedura jer ovo sto sad citam su skoro nemoguci uslovi. Tj. vrata su otvorena za jako mali broj ljudi.

Devedesetih je postojao prozor kada je mogao otići ko je hteo. Iz SRJ se bez problema moglo ići i birati u periodu '95-'97 (moj matori u tom periodu je praktično imao sve sređeno i za Novi Zeland i za Kanadu zajedno sa prvim zapošljenjem, ali nije imao muda, tj. očekivao je da će se ovde sve srediti, uostalom nemamih još uvek ni ja iako sam sredio mađarski pasoš...), a oni iz SFRJ sa područja pogođenih ratom mogli su od početka sukoba pa do '99 bez problema dobiti azil, posle '99 su mogli lagano ići jedino šiptari.
 
Poslednja izmena:
A u Chikagu skoro pola miliona srba....
 
^^ Sve to, milion naših tamo, vuče korene još iz 70-ih. Sve što je od tada otišlo, i jedan (veliki) deo njihovih potomaka se izjašnjava kao "odande smo..."

Lako je svugde otići ako nađete poslodavca koji iz nekog razloga želi da zaposli baš vas. Određeni inžinjeri sa specijalističkim iskustvima, lekari specijalisti, neke stručne (i retke) specijalnosti sa iskustvom (varioci, testeri razne opreme), mogu relativno lako otići bilo gde, ako nađu posao i ako neki poslodavac želi baš tu konretnu osobu.

Otići sa namerom da perete sudove, farbate, podižete skele, vozite viljuškar/kamion/autobus/taxi, radite u marketu/autoperionici/magcinu, vrlo vrlo teško, sem na neke varijante spajanja familija. A neke i akademske struke su im apsolutno nepotrebne jer je školovanje za to u našim uslovima *******. Dakle, pravnici, ekonomisti, menadžeri, sem ako se nisu već dokazali na čelu nekih ozbiljnih firmi, ne računajte da ćete na tu struku nešto upecati.

Nije teško zamisliti pod kakvim pritiskom su imigraciona odeljenja određenih država, voleli ih mi ili ne. Svako za sebe zna ko je, ali oni to ne mogu znati. Skoro svaki terorista koji je na zapadu pravio neko srnj. u zadnje vreme je neki imigrant, ili doseljenik. ISIS i slični koriste sve moguće metode da ubace svoje ljude kojekude, pa i gomile falsifikovanih ličnosti i profila. A S.E.K.A. već dugo drži tržište rada na minimumu, i nikome ne treba još nezaposlene radne snage.
 
Lako je svugde otići ako nađete poslodavca koji iz nekog razloga želi da zaposli baš vas. Određeni inžinjeri sa specijalističkim iskustvima, lekari specijalisti, neke stručne (i retke) specijalnosti sa iskustvom (varioci, testeri razne opreme), mogu relativno lako otići bilo gde, ako nađu posao i ako neki poslodavac želi baš tu konretnu osobu.

Lako je očigledno rastegljiv pojam. Ja ne mislim da je lako, odlazak zahteva dosta pripreme, traženo i priznato obrazovanje, odgovarajuće radno iskustvo, finansije za prvi period, a nije baš da se stranci biju za našu radnu snagu. Svi državljani EU su u prednosti u odnosu na Srbe (u nekom administrativnom smislu), pa poslodavac stvarno treba da ima dobar razlog da zaposli nekog iz Srbije.
 
Pa kažem, lako je ako neki konkretan poslodavac želi baš tebe. Dakle, tebe po imenu i prezimenu.

Nije lako naći takvog poslodavca, nije lako biti neko toliko "bitan", i nije lako ako nemate takvog poslodavca. :p
 
Poslednja izmena:
Devedesetih je postojao prozor kada je mogao otići ko je hteo. Iz SRJ se bez problema moglo ići i birati u periodu '95-'97 (moj matori u tom periodu je praktično imao sve sređeno i za Novi Zeland i za Kanadu zajedno sa prvim zapošljenjem, ali nije imao muda, tj. očekivao je da će se ovde sve srediti, uostalom nemamih još uvek ni ja iako sam sredio mađarski pasoš...), a oni iz SFRJ sa područja pogođenih ratom mogli su od početka sukoba pa do '99 bez problema dobiti azil, posle '99 su mogli lagano ići jedino šiptari.

Steta bio sam premlad sredinom 90ih a rositelji nisu ni razmisljali o emigraciji :(
 
Što se tiče mog slučaja ako ko ima sličan... Nemam nameru ništa da radim iz Srbije. Žena i dete će otići mesec-dva ranije (pre toga je ideja da ona odavde nađe posao), ja dok posređujem neke stvari ovde (čitaj rasprodam sve što imam u životu od pokretnosti :)) idem kod njih aktivnom turističkom vizom. Tamo posle 90 dana (odnosno pošto njih dve izvade ponovo svoje prijave na njihovo zdravstvo, lične karte idt) se prijavljujem za privremenu vizu po principu humanog prava (upravo spajanje s porodicom) i to je najlakši način a da ne budemo razdvojeni. Vrlo dobro oni poznaju humano pravo i to jeste zaista najlakši način da dobiješ vizu. Ja za prvo vreme mogu prijaviti i drugog sponzora, ne moram ženu, npr muža njene sestre koji radi u državnoj upravi itd. Neće me niko izbaciti odande već mi se status zamrzava dok se tamo to ne razreši papirološki. Jedino ne bih smeo 2 godine mislim da izlazim iz zemlje. Plan je dakle kad uđem nema da me isteraju nazad nikako :d

Jedino što me brine je da li mogu nešto da radim za taj period... Svestan sam da će mi nažalost prvo biti gore nego ovde mislim, jer meni ovde uopšte nije loše u suštini, ali ja i ne idem zbog sebe nego zato što želimo da nam dete odrasta u nekom drugom okruženju. Tako gledano, ja sam nebitan, bitno je da dođem na neki normalan život za koju godinu i to je to.

Šalu nastranu ali ako u jednom takvom slučaju neko ne dobije vizu mislim ko bi pa dobio?

Ovo su neke informacije koje sam uspeo da pribavim sad videćemo detalje kad dođe vreme. Naravno mi ovde pričamo o ljudima koji žele da odu sa nekom školom, nešto ušteđevine ili po principu spajanja sa familijom (sponzor), to su slučajevi koji imaju smisla. Da odeš negde sa 23 godine sa parolom idem pa snaćiću se mislim da nema teorije. Eventualno ne znam kakvi su uslovi za green card ali to već ko želi da ide u USA...

Poenta je ko želi da ode mora vrlo ozbiljno da radi na tome, škola, jezici (sertifikacija), papirologija, spremaju se ljudi godinama, ozbiljna je to rabota.
 
@MareBGD Srecno

Ima li opasnosti da ne dobijes turisticku vizu? Jesi se raspitivao na tu temu?
 
Па то ја причам све време! Спајање породице. Просто ми је било невероватно да Канада нема ту опцију.

А што се тиче тога да ти је овде добро, колико код да ми је добро а све се на крају своди на новац (наравно да смо живи и здрави) не желим да живим у депресивној безперспективној касаби пуној несрећних људи... али морам.
 
Poslednja izmena:
Mene interesuje kakve su sanse/prilike i uslovi za odlazak u recimo Kanadu, Australiju, USA i sto se tice zaposljavanja i tako to, za osobe sa EU drzavljanstvom i pasosem iz nasih okolnih zemalja ?
 
Za to bolje otvori novu temu,bice previse...

Mare,isto sam i ja tako razmisljao tj sta ce biti sa decom ako ostanemo u Srbiji...
Zahvaljujuci Madjarskoj i poreklu nasih predaka sredili smo Hun pasose,pisao sam ovde o tome,kao i o prvim koracima u Nemackoj...

Ono sto je bitno za ovo temu tj tebe/vas: mogu reci dve stvar a to su da sam bio krele sto nisam mnogo ranije uradio i da smo ovde za godinu dana stekli vise nego u Srbiji u zadnjih 10-15 god... pogotovo visak kila :)
Ali nije kinta/materija toliko bitna,vec mogucnosti koje deca/mladi imaju ovde...
Ako smo se mi bez ikakvog znanja nemackog uspeli da se snadjemo onda mozete i vi...
Sto mi je najbitnije,kada pitam klince da li da se vracamo,uvek je odgovor: ni u ludilu! :)

Ono sto je sigurno je to da ce vam minimum prvih 6 meseci biti jako tesko i onda polako hvatas konce,snalazis se i nestaju granice mogucnosti...

Tako da glavu gore i samo napred!
 
Što se tiče mog slučaja ako ko ima sličan... Nemam nameru ništa da radim iz Srbije. Žena i dete će otići mesec-dva ranije (pre toga je ideja da ona odavde nađe posao), ja dok posređujem neke stvari ovde (čitaj rasprodam sve što imam u životu od pokretnosti :)) idem kod njih aktivnom turističkom vizom. Tamo posle 90 dana (odnosno pošto njih dve izvade ponovo svoje prijave na njihovo zdravstvo, lične karte idt) se prijavljujem za privremenu vizu po principu humanog prava (upravo spajanje s porodicom) i to je najlakši način a da ne budemo razdvojeni. Vrlo dobro oni poznaju humano pravo i to jeste zaista najlakši način da dobiješ vizu. Ja za prvo vreme mogu prijaviti i drugog sponzora, ne moram ženu, npr muža njene sestre koji radi u državnoj upravi itd. Neće me niko izbaciti odande već mi se status zamrzava dok se tamo to ne razreši papirološki. Jedino ne bih smeo 2 godine mislim da izlazim iz zemlje. Plan je dakle kad uđem nema da me isteraju nazad nikako :d

Muz sestre tvoje supruge ne moze nikako da ti bude sponzor. On moze da ti dâ pozivno pismo i da ti bude garantor ako budes trazio turisticku vizu, ali opet kazem, nikako ne moze da ti bude sponzor. Humano pravo ne postoji, postoji "Humanitarian and compassionate grounds" (u prevodu - osnov za sazaljenje), ali ova opcija ima svojih ogranicenja. Za vise informacija baci pogled ovde, sve je jako lepo napisano:

http://www.immconsultant.net/family-class/h-c
 
Pozdrav svima,

Da li je iko u igri express entry? Ako ima hrabrih, zamolila bih da podele iskustva. :)
 
Tako je. Jedan od razloga što mi je Kanada izbor je i to što je dovoljno daleko. Cela Evropa mi je nekako nestabilno područje i gledam da sklonim i sebe i dete dalje. Što kaže šurak, kanađanin koji je tamo neki k u vojsci, ako bude ikad rata na kanadskj teritoriji onda već znam da je svet otišao u 3 lepe i potpuno mi je svejedno gde sam na kugli zemaljskoj.
http://www.telegraf.rs/vesti/205608...za-koje-biste-tvrdili-da-je-to-nemoguce-video
 
Ništa moraću 2112 da se selim opet u pm...:d
 
Vrh Dno