1. Cena od 300$ (350$ redovno) - da li je opravdana?
Argument za:
Kombinacija
Ultimate 64 ploče (realna cena sama oko 200$+),
RetroFuzion kućišta (nova plastika, injection moulding), i
mehaničke tastature Jim Drew-a (nema ih puno, ni jeftino). Kada se sve sabere, gotova plug-and-play mašina za 300$
nije previše ako se gleda iz ugla šta bi te delovi koštali pojedinačno.
Takođe, ovo je
FPGA reimplementacija pravog C64, a ne emulator tipa C64 Maxi - što hardverski entuzijasti jako cene. Ima prave portove, radi sa originalnim perifernijama.
Argument protiv:
Skeptici kažu da je sve to preplaćeno - kućište i tastaturu je "lako" odraditi, FPGA čipovi su postali jeftiniji, pa BOM možda jeste 150$, a prodaje se duplo skuplje. I da je sve to zapravo
cash grab u retro pakovanju.
Moj sud:
Cena od 300$ jeste
viša nego BOM, ali uopšte nije nerealna. Ljudi ne kupuju samo delove, kupuju
gotov, upakovan proizvod, testiran, sa garancijom, dokumentacijom, kutijom, napajanjem, sve na jednom mestu.
Osim toga,
Ultimate 64 je
najbolji mogući FPGA C64 i nije jeftin za pravljenje. R&D, podrška, firmveri, sve to košta. Tako da je ovo više
nišni premium proizvod nego običan prepakovan hobi projekat.
2. Kalupi za kućište i tastaturu - koliki su stvarno troškovi?
Oni koji znaju proizvodnju vrlo dobro znaju da
injection mould kalupi mogu da koštaju
hiljade do desetine hiljada dolara, zavisno od složenosti.
Neko ko kaže da “to nije nikakav problem” jednostavno ne zna koliko je to kapitalno ulaganje - ili se pravi da ne zna.
Zato su u pravu oni koji kažu da je deo cene zapravo otplata tih kalupa. Ti troškovi se ne mere po komadu, već po
amortizaciji kroz serije. Ako si pravio kalup od 10.000$, treba ti bar 1000 jedinica da bi se isplatilo i bila cena po jedinici prihvatljiva.
3. DIY vs. gotov proizvod
Uvek će postojati ljudi koji tvrde: “ja to mogu za pola para!” I to može i da bude tačno, ali
samo ako si ti lično voljan da potrošiš vreme, alat, nerviranje i testiranje.
DIY pristup NIJE isto što i komercijalni proizvod.
Ne možeš porediti npr.
Raspberry Pi + emulator + 3D štampa s nečim što ima injection-mould kućište, FPGA implementaciju, precizno mapirane portove i ozbiljno inženjerstvo.
4. “Retro biznis je uništio hobi”
To jeste
emotivni i pomalo romantični stav koji ima smisla. Ljubitelji žele da scena ostane "čista", nezaražena kapitalizmom.
Ali realno - i
Scene World Magazine, i
Ultimate64, i
MiSTer, i
Perifractic i
Majsta ulažu vreme, znanje, često sopstveni novac, i nije realno očekivati da to sve bude "džabe".
Ono što razlikuje pošten hobi-biznis od cash graba jeste:
- Da li podržavaju proizvod duže vreme?
- Da li razvijaju dalje firmver i softver?
- Da li imaju podršku i komunikaciju sa zajednicom?
- Da li postoji transparentnost cene (u granicama pristojnog)?
Ako je odgovor da, onda je to
legitiman poslovni model, a ne sabotaža scene.
Zaključak
Ovo je klasičan sukob između:
- Praktičnih realista: "Cena je ok za ono što dobijaš, ništa ne dolazi ni iz čega."
- DIY puritanaca: "Ja bih to uradio za trećinu para, sve je precenjeno i gramzivo!"
- Romantičnih čuvara hobija: "Retro scena treba da ostane čista i nekomercijalna."
Svi imaju poentu u određenim granicama.
Ali realnost je:
Ako želiš najbolji mogući FPGA C64 plug-and-play, sa novim kućištem i tastaturom, 300$ je zapravo dobra cena.
A ako želiš da ti napraviš svoj - to je sjajno, ali nemoj očekivati da svi drugi žele da idu tim putem.