Šta je novo?

Apple lagano gubi patent bitku... not!

Status
Zatvorena za pisanje odgovora.
evo nesto za Salca (ono sto si inace spominjao cesto: da je Apple otvorio mogucnost da Windows postane standard unistivsi sve GUI alternative 80tih - Microsoft treba da zahvali Appleu na tome definitivno ;) ):


"What about the law of unintended consequences?

Being Daniel Eran Dilger, I would now like to bring up the 1980s. If you compare Apple vs Samsung to Apple’s “Look and Feel” Macintosh lawsuits waged back then, you’ll see a difference in the order of defendants.

Back then, Apple successfully sued or threatened HP and other smaller efforts to create what Apple claimed were Macintosh knockoff environments that infringed its copyright. It then went up against Microsoft, the central ringleader with the most power to actually distribute infringing software.

That backfired badly, in large part because Microsoft had already secured a poorly worded license to some elements of the Macintosh desktop. As a result, Apple not only effectively handed Microsoft Carte Blanche to the desktop, but repressed any competition that might have slowed the growth of Windows across the agar of PCs.

Forget all the historical revisionism nonsense about Apple not having a copyright case against Microsoft to start with; Apple only lost that case because its chief executive John Sculley had inked a Mac licensing deal with Bill Gates in the hopes of keeping Excel on the Mac for two years (far less than it would have taken a company like Apple to write its own Excel clone).

At the time, Apple had a hard time taking Microsoft’s juvenile Windows software seriously as a threat. Had Apple not purged the PC market of competition (even blocking Steve Jobs’ NeXT computer!) before failing to stop Microsoft, Windows would never have made any headway.

That rendered Apple’s old Look and Feel lawsuits as being perhaps the greatest example ever of failing to consider unintended consequences in the tech industry.

Apple learned from its mistakes

This time around, Apple has focused on the successful Android licensee first, allowing the others to continue to take up space and compete for the non-iPhone dollar. Remember how Apple didn’t sue Palm, resolved its disagreements with Nokia, and focused on delivering new products while its attorneys labored away at building a case against Samsung? That sure seems according to plan.

As I like to point out, Apple does best when its facing a variety of competitors, rather than going up against one big monopoly. That also explains why it’s suing Android licensees individually, rather than trying to assert a case against Google and all of its partners together. Divide and conquer."

Tekst je netacan i polazi od premise da je Apple licencirao GUI Microsoftu jer je Dzon Skali bio glup, a u stvari je obratno - Microsoft je ispao glup sto je licencirao stvari koje su kasnije pale na sudu.

U stvari Apple je parnicu izgubio zato sto je utvrdjeno ono sto je ranije utvrdjeno i na slicnom sudjenju kada je Xerox tuzio Apple - da windows nije iskopirani macos, kao sto ni macos nije iskopirani parc.

Uostalom evo sazetka:

The district court ruled that it would require a standard of "virtual identity" between Windows and the Macintosh at trial in order for Apple to prove copyright infringement. Apple believed this to be too narrow of a standard and that a more broad "look and feel" was all that should be necessary at trial. As a result, both parties agreed that a jury trial was unnecessary given the rulings, and Apple filed an appeal to the Ninth Circuit Court of Appeals in order to have the district court's characterization overruled.[5]

After the district court ruled in favor of Microsoft, Apple appealed the decision arguing that the district court only considered infringements on the individual elements of Apple's GUI, rather than the interface as a whole. The appeals court almost entirely affirmed the ruling of the district court, establishing that, "almost all the similarities spring either from the license or from basic ideas and their obvious expression... illicit copying could occur only if the works as a whole are virtually identical."[1] However, the circuit court did reverse the district court's decision not to award attorney's fees to Microsoft, clarifying and sending the case back to the district court to resolve the issue.

The circuit court dissected the GUI, following the lead of the district court, in order to separate expression from ideas (as expression, but not ideas, are covered by copyright law).[6] The court outlined five ideas that it identified as basic to a GUI desktop: windows, icon images of office items, manipulations of icons, menus, and the opening and closing of objects.[1] The court established that Apple could not make copyright claims based on these ideas and could only make claims on the precise expression of them.

The court also pointed out that many of Apple's claims fail on an originality basis. Apple admittedly licensed many of its representations from Xerox, and copyright protection only extends to original expression. Apple returned to its "complete look and feel" argument, stating that while the individual components were not original, the complete GUI was. The court rejected these arguments because the parts were not original.

Sta iz ovoga vidimo? Da je sud/porota JASNO stavio do znanja sta smatra da su delovi desktopa - prozori, ikone, manipulacija ikonama, meniji, otvaranje i zatvaranje obhjekata. Isto tako tadasnji sud je odlucio da Apple NE MOZE da ima patentna prava na ove elemente jer su bazirane NA IDEJAMA, vec moze samo da patentira realizaciju tih ideja koje su precizno i opisane i izvedene.

Sud je takodje odlucio da Apple ne ispunjava ni originalnost, odnosno da je ono sto su licencirali prior art.

I tada je Apple okrenuo curak naopako, pa su krenuli da talambasaju o look&feel-u, kako je windows u stvari preslikani mac os, ali ni tu nisu imali srece, jer je i budali bilo jasno da je windows taman toliko kopija mac os-a ukoliko se pod kopijom podrazumeva da OS ima GUI gde se koristi mis, ikone, prozori i sl. Sto znaci da ako je, po Apple-u, windows kopija mac os-a, onda je i mac os kopija parc-a, iliti da ne moze i jedno i drugo - ili su u oba slucaja kopije, ili u oba slucaja nisu.

Tako da Dzon Skali nije tu nista kriv, niti bi bilo drugacije da je u Apple-u bio ne jedan, nego deset Stiv Dzobsa. Jednostavno je - prior art je prior art.

edit:

To nas dovodi i na pitanje potpunog diletantizma predsednika porote koji idejne patente razvrstava po procesorskim arhitekturama? Ako cemo vec tako, onda Apple nikad ne bi mogao ni da podize tuzbu protiv MS-a glede GUI-ja jer se windows vrteo na intelu, a mac os na motoroli.

U stvari, covek je ili lud ili proracunato bezobrazan ili pak stiti svoj sopstveni patent k'o sto majka stiti novorodjence. Ili sve ovo zajedno. Sudjenje treba da se u potpunosti ponisti i da se odrzi novo, sto posle izjava komandanta porote ne bi uopste bilo ni cudno.
 
Poslednja izmena:
Pa sta???
Ista prica, opet u analogiji sa automobilskom industrijom (koju inace cenim 5x vise jer nema ovakvih budalastina od tuzbi i mnogi medjusobno saradjuju). Prosecan covek se provoza prijateljevom BMW serijom 5, vrlo mu se svidi i odluci da oce in takav. Onda sutra ode kod najveceg distributera automobila u gradu, koji recimo prodaje 10 marki automobila ali igrom slucaja BMW nije medju njima. I onda oni njemu kazu, eee, nemamo bas BMW 5 ali zato imamo Audi A6, to vam je ista klasa iste performanse... Auto slican, ista velicina, izgleda lepo, udjes u njega sedista, upalis ga on radi, provozas ga on ide, vrlo slicno. I posto nas kupac nije neki zaludjenik u automobile, on prihvati, poslusa savet prodavca i kupi audi. Nevolja nastaje sutradan bude poredio svoj A6 sa koleginim BMW 5 pa ce shvatiti da nije bas tako dobar... Nece mu biti preterano bitno, jer ce ga zadovoljiti, jer kako kazes, u krajnjoj liniji i Audi A6 radi sve sto radi i BMW 5, al ebi ga ipak to nije BMW...

Zapravo mislim da appleu (i websteru) smeta nešto malo drugačije od ovoga.

Čovek vidi iphone 4 kod kolege i ode da ga kupi. Ne nađe ga, ali nađe sgs2. Ode kući i shvati da telefon koji je kupio nije ono što je hteo, ali radi sve isto, samo BOLJE.

I eto ga dilution, ljudi dođu do saznanja da ima nešto bolje od toga što im apple prodaje kao najbolje i onda apple više ne može da se hvali da je najbolji. ;)
 
hihihi uzimaju trecerazredne komponente za svoj flagship :)
 
Zapravo mislim da appleu (i websteru) smeta nešto malo drugačije od ovoga.

Čovek vidi iphone 4 kod kolege i ode da ga kupi. Ne nađe ga, ali nađe sgs2. Ode kući i shvati da telefon koji je kupio nije ono što je hteo, ali radi sve isto, samo BOLJE.

I eto ga dilution, ljudi dođu do saznanja da ima nešto bolje od toga što im apple prodaje kao najbolje i onda apple više ne može da se hvali da je najbolji. ;)

A sto ne bi vazilo i obrnuto? U 'divljini' ima vise androida nego iphonea, tako da random osoba vidi kod kolege touchscreen android telefon, ode u prodavnicu da ga uzme, ali ga vest prodavac obrlati da kupi iphone (najskuplji je, te je za prodavca to i najbolja prodaja) te ovaj zavrsi kuci sa modelom koji nije planirao.
 
Poslednja izmena:
A sto ne bi vazilo i obrnuto? U 'divljini' ima vise androida nego iphonea, tako da random osoba vidi kod kolege touchscreen android telefon, ode u prodavnicu da ga uzme, ali ga vest prodavac obrlati da kupi iphone (najskuplji je, te je za prodavca to i najbolja prodaja) te ovaj zavrsi kuci sa modelom koji nije planirao.

Na američkom tržištu ni jedan mobilni operater koji ima Ajfon ga ne gura na štetu ostalih modela, naprotiv. Nedavno istraživanje je pokazalo da prodavci kod mobilnih operatera u Americi aktivno odgovaraju kupce od Ajfona i usmeravaju ka Androidu, jer im je tamo veća zarada. Epl ne dozvoljava nikakvu manipulaciju sa maloprodajnim cenama za svoje proizvode. U bilo kojoj radnji u Americi, Ajped će uvek biti 500$ (plus lokalna maloprodajna taksa, zavisno od države), bilo da se kupi u Eplovoj radnji ili kod nekog ovlašćenog distributera. Nisu dozvoljeni ni popusti (tzv. "loss leader", kad trgovac prodaje popularnu robu ispod cene, ne bi li zaradio na opremi i priboru). Eplov Ajfon ima ubedljivo najveću subvenciju ("subsidy") u poređenju sa ostalim modelima (oko 450$, naspram nekih 350$ i manje za Androide i ostale). S obzirom da se ti telefoni prodaju sa istovetnim mobilnim paketima, to znači da Ajfonu treba više vremena da otplati tu subvenciju nego Androidu. Samim tim, Android brže ostvari profit za operatera. To je glavni (i uglavnom jedini) razlog zbog kojeg prodavci kod operatera forsiraju Androide.
 
Naravno. To isto sam napisao pre dosta strana i prokomentarisao da bi bilo lepo uporediti koji kupci više „greše”.

Kao što rekoh ranije, svake godine u Americi rade anketu među korisnicima mobilnih telefona o tome koliko su zadovoljni svojim telefonom. Otkako postoji, Ajfon je svake godine bio ubedljivo u vodećoj poziciji, sa preko 85% korisnika koji su zadovoljni ili vrlo zadovoljni ("satisfied", "extremely satisfied"). Najbliži Androidov model je jedva dosezao 70%, dok je RIM-ov Blekberi u poslednjih godinu-dve spao ispod 60% (gotovo polovina vlasnika je nezadovoljna svojim mobilnim). Normalan čovek bi se pitao zašto polovina korisnika Blekberija trpi proizvod kojim nije zadovoljan. Razlog je prilično prost -- telefon su dobili za džabe, preko firme, koja im plaća mesečni paket (poklonu se u zube ne gleda). U firmama u kojima je IT ekipa omogućila zaposlenima da donesu svoje privatne telefone i prikače ih na kompanijski emajl server, ogromna većina je prešla na Ajfon.

Dakle, odgovor na pitanje koji kupci više "greše", odgovor je oni koji kupe Samsunga a hteli su Ajfon (ako je suditi po tome ko je više zadovoljan svojom kupovinom). U krajnjoj liniji, sve to o čemu mi ovde polemišemo (otvoreni sistem, diktatura jedne kompanije, fleksibilnost platforme, realni multi-tasking, izbor veličine ekrana, boje kućišta i ostalih detalja) nije naročito relevantno za normalnog potrošača kojem je potreban telefon koji će mu zadovoljiti potrebe. Ako ankete govore da je očigledna prednost u Ajfonu, to onda govori da oni koji žele Ajfon a kupe Samsunga u nadi da je to "praktično isto" čine grešku.
 
Zasto je uopšte kupovao, ako je išao sa namerom da kupi iPhone? Izvini ja ako hoću nešto, ako sam naumio, ja ću to i da kupim... Nece meni prodavac govoriti šta ja da kupim za moje pare, jer njemu je u cilju da proda, boli njega uvo hoće li prodati HTC ili Samsung ili LG ili Sony...

U razvijenom svetu još uvek je veliki broj (ogromna većina) potrošača koji, kada kupuju tehnologiju, oslanjaju se na mišljenje i savet prodavca. Ovo je posledica istorije razvoja tržišta za specijalizovane proizvode. Pre nego što su nastali lanci poput Volmarta, Kej-Marta, Best Baj-a i sličnih, potrošačka elektronika ("consumer electronics") se kupovala u specijalizovanim prodavnicama gde su radili ljudi koji su dobro poznavali robu koju prodaju. Iako danas to više nije tako (i u Best Baj-u televizore, kompjutere i mobilne telefone prodaje 22-godišnji crnac sa završenom gimnazijom, za nadnicu od 7$ na sat, što ispadne manje od 15.000$ godišnje, dakle ispod granice siromašnosti), kupci i dalje očekuju od prodavaca stručan savet. Prodavac će pokušati da proda ono od čega ima najveću proviziju, bez obzira šta kupac traži.

Onda dolazimo do sledećeg pitanja ako je on krenuo sa namerom da kupi iPhone, a kupio je Samsung ili HTC ili LG ili Sony. Da li je okosnica bila zato što "liči" na iPhone?! Možda. Možda nije. Možda je čovek hteo da proba kad već može neki drugi premium model i ako bude zadovoljan kupiće i sledeći.

Ko je kriv Apple-u što nema u svakoj prodavnici iPhone?

Suštinski problem je sledeći. Konkretan Samsungov model koji je izuzetno ličio na Ajfon je tako napravljen upravo da bi taj trgovac mogao sa lakoćom da ubedi kupca da je to "praktično isto". Ko pogleda telefon, to će lako poverovati.

Mobilni telefoni, televizori, laptop računari i slična tehnologija nisu isto što i automobili. U normalnom razvijenom društvu, velika većina stanovništva zna za razliku između AUDI-ja i BMW-a, i nema tog prodavca kola koji će ga ubediti da je AUDI "praktično isto" što i BMW. Kad je u pitanju tehnologija, velika većina stanovništva ne bi bilo u stanju da nabroji tri imena proizvođača mobilnih telefona, bez obzira što su sigurno videli reklame za Samsung, Motorolu, Blekberi i Ajfon (plus i za ostale manje igrače). U Americi gotovo 98% nacije svakodnevno koristi kola, od sedamnaeste godine pa gotovo do smrti. Pošto investicija u automobil nije ista kao i investicija u mobilni telefon, onda je logično da će pri kupovini kola kupci mnogo pažljivije istraživati i zagledati modele nego pri kupovini mobilnog (i samim time biti bolje obavešteni o tome).

Dakle, da skratim; strateški cilj Samsungovog dizajna (što se videlo iz internih poruka) je bio da telefon što više liči na Ajfon. Kao direktna posledica, veliki broj ljudi ga je kupio, jer je "praktično isti". Dakle, znali su da kupuju Samsung (nisu baš toliko glupi), ali su bili ubeđeni da se taj Samsung skoro uopšte ne razlikuje od Ajfona, jer je spolja izgledao prilično isto. Mislim da je Džobs lično zbog toga poludeo (ko je čitao biografiju, mogao je da vidi koliko je lično bio odlučan da vodi taj svoj "termonuklearni rat" protiv Androida).
 
U krajnjoj liniji, sve to o čemu mi ovde polemišemo (otvoreni sistem, diktatura jedne kompanije, fleksibilnost platforme, realni multi-tasking, izbor veličine ekrana, boje kućišta i ostalih detalja) nije naročito relevantno za normalnog potrošača kojem je potreban telefon koji će mu zadovoljiti potrebe. Ako ankete govore da je očigledna prednost u Ajfonu, to onda govori da oni koji žele Ajfon a kupe Samsunga u nadi da je to "praktično isto" čine grešku.
za normalnog potrosaca je to prakticno isto. razlika je sto na jednom pise iPhone, a na drugom Samsung i to svako moze da vidi i odluci koji da kupi. onaj ko zeli da kupi iPhone i vidi Samsung ako je normalan potrosac znace da to nije iPhone, a ako i pored toga kupi Samsung onda mu je svejedno i u tome nema nikakve krivice prozivodjaca telefona.
 
za normalnog potrosaca je to prakticno isto. razlika je sto na jednom pise iPhone, a na drugom Samsung i to svako moze da vidi i odluci koji da kupi. onaj ko zeli da kupi iPhone i vidi Samsung ako je normalan potrosac znace da to nije iPhone, a ako i pored toga kupi Samsung onda mu je svejedno i u tome nema nikakve krivice prozivodjaca telefona.

E upravo tu i jeste problem; nije tako.

Zamislimo sledeći scenario: kupac uđe u radnju T-Mobila u Americi. T-Mobil nema Ajfon, ali ima razne Androide, od modela sa sopstvenom markom (koje proizvode Huawej, Pantek i slični Kinezi), do popularnih maraka kao što su Samsung, LG, Motorola i ostali. Čovek gleda sve te modele i spazi jedan koji izgleda isto kao i Ajfon. Vidi da na njemu piše Samsung. Pita prodavca: imate li Ajfon? Prodavac kaže "Ne, ali ovaj ovde Vam je praktično isto to". Kupac ne mora da zna da je taj Samsung manje-više isti Android kao i susedni LG, Moto, S-E i ostali. Na osnovu informacije koju je dobio od (naizgled kompetentnog) prodavca, on zaključuje da je, za razliku od ostalih "pametnih" na ponudi u radnji, ovaj Samsung jedini "skoro" isti kao i Ajfon, pa uzima njega. Dakle, argument sledi da je ovde proizvođač namerno napravio model koji izgleda gotovo istovetno kao Ajfon, ne bi li navukao kupca da pomisli da je taj telefon (za razliku od ostalih konkurenata) zaista skoro istovetan kao Ajfon i u ostalim aspektima (softver, interfejs i slično). Shodno tom argumentu, u tome leži krivica proizvođača telefona.
 
Na američkom tržištu ni jedan mobilni operater koji ima Ajfon ga ne gura na štetu ostalih modela, naprotiv. Nedavno istraživanje je pokazalo da prodavci kod mobilnih operatera u Americi aktivno odgovaraju kupce od Ajfona i usmeravaju ka Androidu, jer im je tamo veća zarada. Epl ne dozvoljava nikakvu manipulaciju sa maloprodajnim cenama za svoje proizvode. U bilo kojoj radnji u Americi, Ajped će uvek biti 500$ (plus lokalna maloprodajna taksa, zavisno od države), bilo da se kupi u Eplovoj radnji ili kod nekog ovlašćenog distributera. Nisu dozvoljeni ni popusti (tzv. "loss leader", kad trgovac prodaje popularnu robu ispod cene, ne bi li zaradio na opremi i priboru). Eplov Ajfon ima ubedljivo najveću subvenciju ("subsidy") u poređenju sa ostalim modelima (oko 450$, naspram nekih 350$ i manje za Androide i ostale). S obzirom da se ti telefoni prodaju sa istovetnim mobilnim paketima, to znači da Ajfonu treba više vremena da otplati tu subvenciju nego Androidu. Samim tim, Android brže ostvari profit za operatera. To je glavni (i uglavnom jedini) razlog zbog kojeg prodavci kod operatera forsiraju Androide.

Jel' to mozda ovo istrazivanje?

http://money.cnn.com/2012/05/03/technology/verizon-iphone-sales/
 
E upravo tu i jeste problem; nije tako.

Zamislimo sledeći scenario: kupac uđe u radnju T-Mobila u Americi. T-Mobil nema Ajfon, ali ima razne Androide, od modela sa sopstvenom markom (koje proizvode Huawej, Pantek i slični Kinezi), do popularnih maraka kao što su Samsung, LG, Motorola i ostali. Čovek gleda sve te modele i spazi jedan koji izgleda isto kao i Ajfon. Vidi da na njemu piše Samsung. Pita prodavca: imate li Ajfon? Prodavac kaže "Ne, ali ovaj ovde Vam je praktično isto to". Kupac ne mora da zna da je taj Samsung manje-više isti Android kao i susedni LG, Moto, S-E i ostali. Na osnovu informacije koju je dobio od (naizgled kompetentnog) prodavca, on zaključuje da je, za razliku od ostalih "pametnih" na ponudi u radnji, ovaj Samsung jedini "skoro" isti kao i Ajfon, pa uzima njega. Dakle, argument sledi da je ovde proizvođač namerno napravio model koji izgleda gotovo istovetno kao Ajfon, ne bi li navukao kupca da pomisli da je taj telefon (za razliku od ostalih konkurenata) zaista skoro istovetan kao Ajfon i u ostalim aspektima (softver, interfejs i slično). Shodno tom argumentu, u tome leži krivica proizvođača telefona.
Ne kapiram šta je to prodavac netačno izjavio? Prvo, lepo je odgovorio da nemaju iPhone; Drugo, prodavac ne tvrdi da je šporet "praktično isti" kao iPhone, već drugi telefon koji prema svojim mogućnostima i karakteristikama parira ajfonu onoliko koliko je to izraženo cenom. Neko stvarno tvrdi da iPhone i makar najskuplji Android modeli nisu ravnopravni suparnici?

Sećam se kad je objavljen iPhone 2007. kako je reagovao Balmer na cenu, u stilu "500 dolara za telefon? Ko je lud da daje toliko za telefon + 2 godine mesečnih računa kod operatera ?" Iako se ta izjava smatra smešnom danas zbog kratkovidosti, to nije poneta njenog spominjanja. Ona ukazuje na to koliko vredi 500 dolara prosečnom Amerikancu, i to 2007. pre ove krize. Posle toga me neko ubedjuje da svaki kupac u SAD ušeta u prodavnicu sa 500 dolara u džepu i da nema ni najosnovnije informacije o tome koji telefon ima nameru da kupi? U državi u kojoj se vraća kusur tačan do u cent, gde je bakšiš precizno definisan, gde je najgori, najbezobzirniji kapitalizam na delu? Biću blag, pa ću da napišem da imam ogromnih problema da poverujem u takvu varijantu.

Druga stvar jeste da je Samsung napravio i plasirao u medijima veliki broj reklama gde vrlo jasno piše i izgovara se "SAMSUNG". Ako se ne varam, čak je bila jedna reklama u čuvenom terminu poluvremena superboula. Nezamislivo mi je da je toliko kupaca prošlo neobavešteno.
 
Kada srbin brani Apple, opravdavajuci US standard i njihov nedostatak opsteg obrazovanja i razuma, ne preostaje nista drugo vise kao argument. zaista nemam komentar ako je ovo sto ti pises u nekoj tvojoj konstrukciji u glavi okej, i u redu.

Ovaj Srbin jednostavno ilustruje ono što je ta Američka porota (kou su izabrali advokati obeju strana) zaključila. Posle dvadeset i jedne godine provedene u Americi, mislim da mogu da sa izvesnim autoritetom objasnim na koji način američko tržište razmišlja i reaguje na ponuđenu robu.

A što se tiče stereotipa o američkom nedostatku opšteg obrazovanja i razuma, bilo mi je dovoljno prvih nekoliko meseci života i rada među njima da se taj stereotip razbije.

<s> Mi smo Srbi naravno najpametnija nacija na svetu, pa za nama Evropljani, a Amerikanci su neobrazovani, zatucani *****i koji dvaput glasaju za Buša i koji nemaju pojma gde je ta Srbija (kakve budale)... </s> Da je samo sreće da o sebi (i ostalima) mislimo na isti način na koji razmišljaju razvijene nacije (uključujući i te Amerikance, koji uprkos tom stereotipu ipak ne misle o sebi kao najpametnijima, najjačima i najboljima na svetu), moguće je da ne bismo stalno bili u nekakvoj društvenoj krizi.
 
E upravo tu i jeste problem; nije tako.

Zamislimo sledeći scenario: kupac uđe u radnju T-Mobila u Americi. T-Mobil nema Ajfon, ali ima razne Androide, od modela sa sopstvenom markom (koje proizvode Huawej, Pantek i slični Kinezi), do popularnih maraka kao što su Samsung, LG, Motorola i ostali. Čovek gleda sve te modele i spazi jedan koji izgleda isto kao i Ajfon. Vidi da na njemu piše Samsung. Pita prodavca: imate li Ajfon? Prodavac kaže "Ne, ali ovaj ovde Vam je praktično isto to". Kupac ne mora da zna da je taj Samsung manje-više isti Android kao i susedni LG, Moto, S-E i ostali. Na osnovu informacije koju je dobio od (naizgled kompetentnog) prodavca, on zaključuje da je, za razliku od ostalih "pametnih" na ponudi u radnji, ovaj Samsung jedini "skoro" isti kao i Ajfon, pa uzima njega. Dakle, argument sledi da je ovde proizvođač namerno napravio model koji izgleda gotovo istovetno kao Ajfon, ne bi li navukao kupca da pomisli da je taj telefon (za razliku od ostalih konkurenata) zaista skoro istovetan kao Ajfon i u ostalim aspektima (softver, interfejs i slično). Shodno tom argumentu, u tome leži krivica proizvođača telefona.

Sve je to lepo ali covece on zeli iPhone! iPhone zeli! Kakvi samsunzi, kakvi bakraci, on zeli iPhone! Ako ga nemaju sacekace dan dva da ga dobiju posto on zeli iPhone!
 
Ne kapiram šta je to prodavac netačno izjavio? Prvo, lepo je odgovorio da nemaju iPhone; Drugo, prodavac ne tvrdi da je šporet "praktično isti" kao iPhone, već drugi telefon koji prema svojim mogućnostima i karakteristikama parira ajfonu onoliko koliko je to izraženo cenom. Neko stvarno tvrdi da iPhone i makar najskuplji Android modeli nisu ravnopravni suparnici?

(...)

Druga stvar jeste da je Samsung napravio i plasirao u medijima veliki broj reklama gde vrlo jasno piše i izgovara se "SAMSUNG". Ako se ne varam, čak je bila jedna reklama u čuvenom terminu poluvremena superboula. Nezamislivo mi je da je toliko kupaca prošlo neobavešteno.

Nije uopšte sporno da kupcu firma Samsung nije poznata. Vrlo je verovatno da mnogi od tih koju uđu da kupe Ajfon pa na kraju kupe Samsung imaju Samsungov televizor, ili mikro rernu, ili klimu kod kuće. Nije sporno ni to da prodavac nije ništa netačno izjavio; sve što je rekao je da je telefon "praktično isti" (dakle, ne apsolutno istovetan). Kao što rekoh u svom tekstu, ovaj fiktivni kupac je svesno kupio telefon marke Samsung, ali ga je kupio verujući da je i iznutra istovetan Ajfonu, bar u onoj meri u kojoj je spolja istovetan. Drugim rečima, nije kupio Motorolu, LG-a ili nešto treće, jer ti ostali telefoni ne liče na Ajfon, a ovaj konkretan Samsung liči, iz čega mu je logičan zaključak bio (uz "dobronameran" savet prodavca) da je Samsung ubedljivo najsličniji Ajfonu.

U mojoj kući su dve Android sprave (tablet i telefon), Ajped (od pre nedelje, koji sam dobio za rođendan od brata) i jedan Ajmek. Na poslu po ceo dan koristim XP, pored kojeg imam na upotrebu Lenovo laptop i MacBook Pro (za audio/video produkciju). Znam šta radi Android, od Frojoa do ICS-a. Nemam konja niujednoj trci (na forumu sam već pominjao da sam sve akcije Epla koje sam imao prodao pre skoro četiri godine). Znam dovoljno dobro šta koja sprava može i kako radi, i potpuno mi je jasno zbog čega su korisnici iOS naprava u proseku zadovoljniji svojim telefonima (i tabletima) od onih koji koriste Android.
 
Nije uopšte sporno da kupcu firma Samsung nije poznata. Vrlo je verovatno da mnogi od tih koju uđu da kupe Ajfon pa na kraju kupe Samsung imaju Samsungov televizor, ili mikro rernu, ili klimu kod kuće. Nije sporno ni to da prodavac nije ništa netačno izjavio; sve što je rekao je da je telefon "praktično isti" (dakle, ne apsolutno istovetan). Kao što rekoh u svom tekstu, ovaj fiktivni kupac je svesno kupio telefon marke Samsung, ali ga je kupio verujući da je i iznutra istovetan Ajfonu, bar u onoj meri u kojoj je spolja istovetan. Drugim rečima, nije kupio Motorolu, LG-a ili nešto treće, jer ti ostali telefoni ne liče na Ajfon, a ovaj konkretan Samsung liči, iz čega mu je logičan zaključak bio (uz "dobronameran" savet prodavca) da je Samsung ubedljivo najsličniji Ajfonu.
D'izvineš, ali to se dešava svuda u svetu, da prodavac ubedjuje kupca da je neki surogat jednak prvom proizvodu. To mu je posao, a kupčeva je odluka hoće li da kupi to što mu prodavac preporučuje. Zato se i zove preporuka ili savet, a ne prinuda ili prisila.

Ali, kao što rekoh u delu koji si izbacio iz citata, nezamislivo mi je da neko ima stotine dolara u džepu namenjene kupovini nečega, a nema u glavi više od 3 informacije o tome šta treba da kupi. U to ne mogu da poverujem nikad, neka ima i 1 cent, ako tako postupa, taj je budala koja ne ceni to što ima u džepu.

A ove hipotetičke priče svako priča i namešta kako mu odgovara, zato se i zovu hipotetičke. To je "argument" koji svako skocka kako mu odgovara, iako ne mora da ima osnova u stvarnosti.
 
Ali, kao što rekoh u delu koji si izbacio iz citata, nezamislivo mi je da neko ima stotine dolara u džepu namenjene kupovini nečega, a nema u glavi više od 3 informacije o tome šta treba da kupi. U to ne mogu da poverujem nikad, neka ima i 1 cent, ako tako postupa, taj je budala koja ne ceni to što ima u džepu.

Ajfon je koštao 500 dolara prvih 80 dana od izlaska; posle mu je cena spala na 200$ (govorimo o učešću, jer je cena sa dvogodišnjim ugovorom), što je u pravilu cena većine pristojnijih Androida. Dakle, tih 200$ nisu neka naročita stavka (obrazovanom Amerikancu sa solidnom poslom to je nešto više od jedne dnevnice). Poređenja radi, dvoje odraslih će više potrošiti na dve karte za pozorište ili dobra mesta na rok koncertu u Medison Skver Gardenu.

Prosečan Amerikanac ne kupuje elektroniku na isti način na koji kupuje kola. Kad uzima nešto što košta ispod 1,000$ (dakle, manji deo mesečne plate), neće se truditi da gubi vreme preterano istražujući tržište i upoznajući se sa modelima. Ako to nešto košta 200$ (što je prividna cena današnjih ozbiljnijih mobilnih telefona), onda će taj trud biti minimalan. Kad troši 30,000$ za automobil, onda mu nije baš svejedno na šta troši te pare. U principu radi se o ceni i vrednosti slobodnog vremena. Ako je prosečna nadnica 30 - 60$ na sat, onda je Amerikancu malo teže da opravda ulaganje nekoliko sati svog slobodnog vremena (vreme = novac...) oko kupovine sprave koja naizgled košta 200$. Kad sprava košta 30,000, onda ulaganje nekoliko sati u istraživanje ima opravdanja.

Dakle, nije u pitanju budala, nego neko ko ceni i vrednuje svoje slobodno vreme.

Što se tiče "hipotetičkih" priča, suština ove koju sam naveo je da ilustruje tipično razmišljanje tipičnog Amerikanca. Znam koliki otpor članovi ovog foruma (i šire) imaju prema Americi (donekle) i Amerikancima (pogotovo), ali je u trenutnoj diskusiji njihovo tržište vrlo relevantno, jer je disproporcionalno veće u odnosu na ostale zemlje sveta.
 
Mobilni telefoni, televizori, laptop računari i slična tehnologija nisu isto što i automobili. U normalnom razvijenom društvu, velika većina stanovništva zna za razliku između AUDI-ja i BMW-a, i nema tog prodavca kola koji će ga ubediti da je AUDI "praktično isto" što i BMW. Kad je u pitanju tehnologija, velika većina stanovništva ne bi bilo u stanju da nabroji tri imena proizvođača mobilnih telefona, bez obzira što su sigurno videli reklame za Samsung, Motorolu, Blekberi i Ajfon (plus i za ostale manje igrače). U Americi gotovo 98% nacije svakodnevno koristi kola, od sedamnaeste godine pa gotovo do smrti. Pošto investicija u automobil nije ista kao i investicija u mobilni telefon, onda je logično da će pri kupovini kola kupci mnogo pažljivije istraživati i zagledati modele nego pri kupovini mobilnog (i samim time biti bolje obavešteni o tome).


Nije uopšte sporno da kupcu firma Samsung nije poznata. Vrlo je verovatno da mnogi od tih koju uđu da kupe Ajfon pa na kraju kupe Samsung imaju Samsungov televizor, ili mikro rernu, ili klimu kod kuće. Nije sporno ni to da prodavac nije ništa netačno izjavio; sve što je rekao je da je telefon "praktično isti" (dakle, ne apsolutno istovetan). Kao što rekoh u svom tekstu, ovaj fiktivni kupac je svesno kupio telefon marke Samsung, ali ga je kupio verujući da je i iznutra istovetan Ajfonu, bar u onoj meri u kojoj je spolja istovetan. Drugim rečima, nije kupio Motorolu, LG-a ili nešto treće, jer ti ostali telefoni ne liče na Ajfon, a ovaj konkretan Samsung liči, iz čega mu je logičan zaključak bio (uz "dobronameran" savet prodavca) da je Samsung ubedljivo najsličniji Ajfonu.


Izvini druze, ali stvarno malo preterujes, bukvlano kako ti u kom trenutku odgovara tako predstavljas stvari.
Eto kola su preozbiljna da bi neko bez ozbiljnog istrazivanja kupio (veruj mi da i tu gresis za mnoge ljude), pretpostavljam da su cetkice za zube previse neozbiljna stvar da bi se ko tuzakao, ali eto mobilni telefoni su bas kritican spoj cene/bitnoce/korisnosti i sl... Malo previse. Takodje, danasnji televizori svih proizvodjaca lice ko jaje jajetu, kupci nemaju pojma prakticno sta zele, prodavci im jako cesto mogu prodati sta god hoce ali nije mi poznato da se tu neko tuzaka za pravougaoni oblik uokviren u staklo ili nesto sl... Mnoge stvari vrlo argumentovano pises, ali cesto debelo preteras u pristrasnosti pa to ponisti sve...

P.S. Ne bi verovao koliko sam ja ljudi iz ciste zanimacije ubedio da kupe BMW umesto neke druge marke, tako apsolutno ne verujem da je velikom broju kupaca previse bitno da li je BMW ili Audi...
 
Poslednja izmena:
Momci, mislim da ne čitate dovoljno pažljivo, jer je očigledno da niste razumeli šta pokušavam da kažem. Petak veče, posle radne nedelje, verovatno je koncentracija malo opala.

Vasic Pricas paradoksalne stvari

1. nece da se upucuje i informise, jer mu je to ickin dim da plati

2. bunice se da je prevaren jer mu je handheld uredjaj bitan

aj dogovori se sam sa sobom, ako si vec u amerikama, jel US drzavljanin hoce ili nece da ima kvalitetan mobilni uredjaj, posto su ti izjave kontradiktorne.

Ovde ništa nije kontradiktorno. Kad je u pitanju investicija od 200 dolara, taj prosečan Amerikanac ne želi da gubi silno vreme ne bi li naučio šta sve postoji na tržištu i šta mu je najbolje da kupi. Za to ima trgovca u radnji koji će mu pomoći ako mu treba dodatna informacija. Pogovo što je taj prosečan Amerikanac ionako već čuo za taj Ajfon, to mu se dopalo i to želi da uzme. Gde se sada događa "kuršlus"? U celoj ovoj priči suština argumenta je da je taj Samsung napravio telefon koji toliko liči na Ajfon da neupućenog kupca može lako da prevari. Kupac očekuje da ako sprava toliko liči, da onda i funkcioniše, ne znajući da je Samsung iznutra dosta drugačiji ("If it looks like a duck and quacks like a duck, then it must be a duck!"). Veliki broj tih koji se prevare i kupe Samsunga su na kraju sasvim zadovoljni tim telefonom, jer funkcionalno pruža manje-više isto što i Ajfon (već sam pisao ranije). Problem je što takav kupac živi u ubeđenju da je njegov telefon isto što i Ajfon, a to kao što znamo nije slučaj. Eplov argument je, pošto je mnogo veći procenat njihovih korisnika zadovoljan njihovim telefonom nego Samsungovih Samsungom, zbog tolike spoljnje sličnosti, Samsung je prouzrokovao razvodnjavanje Eplove marke.

Što se tiče tužakanja, suštinski nije neka velika razlika ni po pitanju televizora, DVD i Blu-rej plejera i ostalih stvari. Zašto do sada nije bilo tužakanja? Možda se Panasonik još nije setio da patentira pravougaoni oblik sa oštrim ivicama...? A što se kupaca tiče, televizori su odličan primer gde na Američkom (i verovatno i drugim tržištima u razvijenim zemljama) kupac kupuje bez nekog naročitog predznanja, oslanjajući se na "ekspertizu" 22-godišnjeg crnca u Best Baj-u koji radi za 7$ na sat... Relativno su retki kupci kao mi, koji unapred znaju šta hoće i koliko to treba da košta. Eventualno je moguće da neko na Amazonu pogleda komentare ostalih kupaca pa koristi tu informaciju u donošenju odluke. Doduše, koliko se sećam, i tu je bilo nekakvog tužakanja pre dvadesetak godina; neko je izašao sa televizorom koji je izgledao isto kao Soni trinitron, a nije imao Trinitronsku katodnu cev, pa ga je Soni pokopao na sudu. Mislim da je isto u pitanju bila neka korejska firma, s tim što tada Koreja još nije imala gigante poput Samsunga i LG-a (koji se u to vreme zvao Lucky-Goldstar i tek je pravio prve korake na međunarodnom tržištu...).
 
Ja i dalje tu ne vidim nikakav problem u tome sto su kupili samsung osim sto se apple nije omastio. Naravno da to njih zulja, ali to je realno njihov problem. A s obzirom da su najvrednija firma na svetu zvanicno, kamo srece da i ja imam takvih problema i da mi posao tako lose ide zbog kvarne konkurencije :)
Realno, svi znamo da bi za apple bilo idealno da niko sem njih ne pravi mobilne uopste, tako im niko ne bi razvodnjavao marku, ali srecom nije tako.
 
Ja i dalje tu ne vidim nikakav problem u tome sto su kupili samsung osim sto se apple nije omastio. Naravno da to njih zulja, ali to je realno njihov problem.

To i jeste njihov problem. Kao što rekoh, većina kupaca u ovoj hipotetičnoj priči je zadovoljna svojim Samsungom. Cela suština priče je samo da li je ta vrsta kukavičjeg jajeta u redu ili ne, i da li bi priča bila ista da su u pitanju neki mnogo manji igrači.

Kao što reče neko par stranica unazad, Adidas je u istoj ovakvoj priči dobio tužbu protiv nekog manjeg igrača, jer su njihove patike bile dovoljno slične da potrošačima izgledaju isto, i shodno tome, jednako vrede. Vrednost marke ("brenda") je za velike firme ogroman deo njihovog kapitala i nije ni čudo da se trude da ga iz sve snage brane.
 
Kao što reče neko par stranica unazad, Adidas je u istoj ovakvoj priči dobio tužbu protiv nekog manjeg igrača, jer su njihove patike bile dovoljno slične da potrošačima izgledaju isto, i shodno tome, jednako vrede. Vrednost marke ("brenda") je za velike firme ogroman deo njihovog kapitala i nije ni čudo da se trude da ga iz sve snage brane.

Obzirom da mi ne odgovori na pitanje da li je ispitivanje koje si pomenuo o preferencama mobilnih operatera prema androidu ovo ovde:

http://money.cnn.com/2012/05/03/tech...-iphone-sales/

ajd da pretpostavim da je to, jer nisam nasao nista drugo.

Obzirom da i mobilni operateri moraju da paze na svoj brend, eto odlucili su se da ne preporucuju kupcima zastareli iphone jer nema 4g mrezu. Androidi, sa druge strane, imaju. Ovaj clanak iz pera CNN novinara (jer ipak nije pravo istrazivanje vec je novinarska reportaza) govori o tome da prodavci Verizona preporucuju Motorolu RAZR a ne Samsung, koji bas i ne podseca na iphone (ne podsecaju ni samsunzi osim sto su cetvrtasti, al' ajde).

Dakle, i mobilni operateri brane svoj brend - sto da prodaju matore uredjaje koji ne hvataju korak sa uslugama koje pruzaju?

Kada iphone dobije 4g videcemo sta ce biti.
 
E upravo tu i jeste problem; nije tako.

Zamislimo sledeći scenario: kupac uđe u radnju T-Mobila u Americi. T-Mobil nema Ajfon, ali ima razne Androide, od modela sa sopstvenom markom (koje proizvode Huawej, Pantek i slični Kinezi), do popularnih maraka kao što su Samsung, LG, Motorola i ostali. Čovek gleda sve te modele i spazi jedan koji izgleda isto kao i Ajfon. Vidi da na njemu piše Samsung. Pita prodavca: imate li Ajfon? Prodavac kaže "Ne, ali ovaj ovde Vam je praktično isto to". Kupac ne mora da zna da je taj Samsung manje-više isti Android kao i susedni LG, Moto, S-E i ostali. Na osnovu informacije koju je dobio od (naizgled kompetentnog) prodavca, on zaključuje da je, za razliku od ostalih "pametnih" na ponudi u radnji, ovaj Samsung jedini "skoro" isti kao i Ajfon, pa uzima njega. Dakle, argument sledi da je ovde proizvođač namerno napravio model koji izgleda gotovo istovetno kao Ajfon, ne bi li navukao kupca da pomisli da je taj telefon (za razliku od ostalih konkurenata) zaista skoro istovetan kao Ajfon i u ostalim aspektima (softver, interfejs i slično). Shodno tom argumentu, u tome leži krivica proizvođača telefona.
e vidis nije tako.

kupac uđe u radnju T-Mobila u Americi. T-Mobil nema Ajfon, ali ima razne Androide, od modela sa sopstvenom markom (koje proizvode Huawej, Pantek i slični Kinezi), do popularnih maraka kao što su Samsung, LG, Motorola i ostali. Čovek gleda sve te modele i spazi jedan koji izgleda isto kao i Ajfon. Vidi da na njemu piše Samsung. Pita prodavca: imate li Ajfon? Prodavac kaže "Ne, ali ovaj ovde Vam je praktično isto to". Kupac izadje napolje.
 
Poslednja izmena:
Ovaj Srbin jednostavno ilustruje ono što je ta Američka porota (kou su izabrali advokati obeju strana) zaključila. Posle dvadeset i jedne godine provedene u Americi, mislim da mogu da sa izvesnim autoritetom objasnim na koji način američko tržište razmišlja i reaguje na ponuđenu robu.

A što se tiče stereotipa o američkom nedostatku opšteg obrazovanja i razuma, bilo mi je dovoljno prvih nekoliko meseci života i rada među njima da se taj stereotip razbije.

Slazem se da mozes s najvetjim autoritetom objasniti kako reaguju ameri na sve i svasta posle 20+ godina provedenih u americi ali samo sa stanovista potpunog preuzimanja njihovog mentaliteta ili tzv "dresure" jer se kod tebe ne spominje osuda prodavaca npr verizona koji svesno obmanjuju kupca tvrdetji da je samsung prakticno iphone na sta ovaj kasnije reaguje vratjajutji telefon i time direktno daje povod applu za tuzbu prema samsungu po raznim osnovama a nikako i tuzbu prema USA provajderima koji su direknto uticali, obmanjujutji kupca, na prodaju samsunga bez obzira da li telefon lici na iphone 17%, 48%, 73%, 89% ili svih 92%.

pa iz toga istice i otrcana floskula ili stereotip onih koji se samo deklarativno predstavljaju kao srbi ili nisu srbi, (tebi reklo bi se nije bio potreban ovakav komentar), a tice se:

<s> Mi smo Srbi naravno najpametnija nacija na svetu, pa za nama Evropljani, a Amerikanci su neobrazovani, zatucani *****i koji dvaput glasaju za Buša i koji nemaju pojma gde je ta Srbija (kakve budale)... </s> Da je samo sreće da o sebi (i ostalima) mislimo na isti način na koji razmišljaju razvijene nacije (uključujući i te Amerikance, koji uprkos tom stereotipu ipak ne misle o sebi kao najpametnijima, najjačima i najboljima na svetu), moguće je da ne bismo stalno bili u nekakvoj društvenoj krizi.

sa druge strane, nama siromasnim narodima nikako nije jasno kako neko moze da udje u prodavnicu, kupi iphone, veze se ugovorom na 2 godine sa 200$ pride i onda tvrdi kako mu novac nije vazan kupujutji robu i vezujutji se vremenski jer zaradjuje odlicno :trust:, a da pritom cuvena americka ikona koja odrazava prestiz amerikanaca tuzi stranu kompaniju koja u tom trenutku uzima najvetji deo kolaca smartfonova, dok paradoksalno nedelju dana pre presude skacu akcije apple do neslutjenih razmera :smash:
 
Vasiću, ja ne znam koju posluku porat od tebe. Elem:

(i u Best Baj-u televizore, kompjutere i mobilne telefone prodaje 22-godišnji crnac sa završenom gimnazijom, za nadnicu od 7$ na sat, što ispadne manje od 15.000$ godišnje, dakle ispod granice siromašnosti)

Ajfon je koštao 500 dolara prvih 80 dana od izlaska; posle mu je cena spala na 200$ (govorimo o učešću, jer je cena sa dvogodišnjim ugovorom), što je u pravilu cena većine pristojnijih Androida. Dakle, tih 200$ nisu neka naročita stavka (obrazovanom Amerikancu sa solidnom poslom to je nešto više od jedne dnevnice). Poređenja radi, dvoje odraslih će više potrošiti na dve karte za pozorište ili dobra mesta na rok koncertu u Medison Skver Gardenu.

Prosečan Amerikanac ne kupuje elektroniku na isti način na koji kupuje kola. Kad uzima nešto što košta ispod 1,000$ (dakle, manji deo mesečne plate), neće se truditi da gubi vreme preterano istražujući tržište i upoznajući se sa modelima. Ako to nešto košta 200$ (što je prividna cena današnjih ozbiljnijih mobilnih telefona), onda će taj trud biti minimalan. Kad troši 30,000$ za automobil, onda mu nije baš svejedno na šta troši te pare. U principu radi se o ceni i vrednosti slobodnog vremena. Ako je prosečna nadnica 30 - 60$ na sat, onda je Amerikancu malo teže da opravda ulaganje nekoliko sati svog slobodnog vremena (vreme = novac...) oko kupovine sprave koja naizgled košta 200$. Kad sprava košta 30,000, onda ulaganje nekoliko sati u istraživanje ima opravdanja.
Ako možeš da mi kažeš koliko u populaciji ima potencijalnih kupaca ajfona koji su radnici sa gimnazijom koji zaradjuju 7 dolara na sat, a koliko, pretpostavljam, visoko obrazovanih da bi im se plaćalo 60 dolara na sat za njihov rad? Visoko obrazovanih ljudi za koje mogu da pretpostavim da imaju dovoljno visoke plate da ne razmišljaju mnogo o 200 ili 500 dolara možda ima 5% populacije, velikodušno rečeno. Ne znam u kakvim krugovima se krećeš, da li su to diplomirani inženjeri/ekonomisti/pravnici itd, ali to je jako mali sloj stanovništa u bilo kojoj državi.

Priča iz druge poruke bi imala osnova u stvarnosti da nije podatka da je prosečna nadnica u SAD je 23,5 dolara na sat http://www.bls.gov/eag/eag.us.htm. Čemu je bliže, 7 dolara ili 60 dolara na sat?

Hoćemo li i dalje da pričamo da je prosečnom primaocu prosečne nadnice od 23,5 dolara, 200 dolara neka nonšalantna stavka u potrošnji + mesečni račun?

----

Da ne citiram opet dve poruke, u više njih stojiš na strani mišljenja da je prosečnu mušteriju u SAD vrlo lako prevariti pri kupovini podmetanjem nekog android telefona umesto ajfona, dok najednom u ovoj pišeš da mi u Srbiji imamo neosnovanu predrasudu da su Amerikanci glupi i neobrazovani i da oni u stvari nisu takvi.


Fali ti mnogo doslednosti u iznošenju stavova.
 
Status
Zatvorena za pisanje odgovora.
Nazad
Vrh Dno