Možeš li ovo malo da pojasniš, molim te?
Car:Go trenutno funkcioniše tako što postoje Udruženje građana CarGo i CarGo Technologies doo. Udruženje građana čine članovi koji se učlanjuju tako što skinu aplikaciju, unesu svoje podatke i prihvate pristupnicu. Statut udruženja navodi 12 ciljeva, među kojima su i:
- delovanje u oblasti vaspitnog obrazovanja dece i omladine oko pitanja vezanih za pametni urbani transport
- organizovanje i podsticanje informativne, izdavačke i propagandne delatnosti;
- unapređivanje i širenje ideje pametnih urbanih transportnih sistema;
- organizovanje kampanja i aktivnosti radi edukacije o uticaju pametnog urbanog prevoza na povećanje ekonomičnosti urbanog prevoza kao i smanjenje zagađenja koje nastaje upotrebom urbanog prevoza, kao i smanjenje saobraćajnih gužvi;
i slične nebuloze, ima ih još 9, a te ciljeve realizuju kroz:
- posredovanje u izvršavanju međunarodnih obaveza članova oko izvršavanja ciljeva udruženja;
- prikupljanje i obrađivanje naučne i stručne literature u oblasti pametnih gradova i pametnog urbanog prevoza
- bla bla
- bla bla
- bla bla
- i ključnu aktivnost - obezbeđivanje svojim članovima usluge pametnog prevoza.
Pravnici ovakve dokumente pišu kada suština treba da se sakrije gomilom praznih reči, fraza i besmislenog naklapanja, da bi dokument bio što opširniji i da bi izgledalo da se tu nešto ozbiljno radi. Suština je u povezivanju članova, tj. vozača i putnika, isto kao kod taksija. Po ovakvim njihovim tumačenjima, taksisti bi mogli potpuno isto da se organizuju - uđeš u taksi, potpišeš pristupnicu i vi ste sad članovi istog udruženja, a taksista u stvari nije taksista, nego član udruženja koji pomaže drugom članu udruženja tako što ga prevozi od jedne tačke do druge. Malo morgen.
Uostalom, Evropski sud pravde je pre dve godine presudio da "Uberova delatnost povezivanja pojedinaca s neprofesionalnim vozačima spada u usluge u oblasti saobraćaja" i da članice EU "stoga mogu da propišu uslove za pružanje tih usluga", odnosno da važe ista pravila kao za taksi usluge.
Drugo, po Zakonu o udruženjima, udruženja su nedobitne organizacije. Ona mogu da ostvaruju dobit od privredne delatnosti za sticanje imovine udruženja, pod nekoliko uslova. Ključna stvar je to što udruženje nema pravo da ostvarenu dobit od privredne ili druge delatnosti raspodeljuje svojim osnivačima, članovima, članovima organa udruženja, direktorima, zaposlenima i povezanim licima. Shodno tome, vozači ne mogu da naplaćuju putnicima ništa osim troškova prevoza, dakle goriva, održavanja vozila itd, što znači da vozači ne bi smeli da imaju bilo kakvu zaradu od toga što voze. Naravno, znamo da to nije tako i da vozači, tj. članovi udruženja ne rade samo da bi bili na nuli, već da zarađuju.
Ako neko misli da bi pred bilo kojim državnim organom, odnosno sudijom ili referentom koji ima barem malo soli u glavi prošla priča da vozači krstare gradom da bi pomagali drugim članovima udruženja da se prevezu od jedne tačke do druge zato što imaju zajedničke ciljeve u pogledu edukacije omladine o uticaju pametnog urbanog prevoza na ekološku sliku zajednice i prostora na kojem se ta zajednica nalazi, odnosno radi organizovanja i podsticanja informativne, izdavačke i propagandne delatnosti i unapređivanja i širenja ideje pametnih urbanih transportnih sistema, taj neko nije normalan.
I mnogo je smešna ta konstrukcija "pametni urbani prevoz", kao da se neko zаjеbavao kad je pisao statut udruženja.