Šta je novo?

Trenutno stanje u IT-u kod nas

Link pominje otpremnine, ne otkaze. MDCS nije obuhvaćen, samo USA/UK/CA/IN.
Ne slažem se za elitizam, njih je napravio Dragan Tomić, koji sada vodi Databricks.

Poenta je da ako smo već prestali da ih subvencionišemo (SNS je to uradio još pre godinu, dve) i ako naši ljudi dobijaju otkaze u SAP/MS/Nutanix/Oracle... onda treba uraditi ono što se na Fonu pokušavalo još pre 20 godina a to je prelazak na open source rešenja u sklopu ovih promena. A ne uplaćivati milione i milijarde istim tim IBM-ovima, Oracle-ima za njihova rešenja od čega koristimo realno 5% funkcionalnosti što ta rešenja čini jednakim sa open source rešenjem. Da održava ima ko, tona ljudi bez posla a imaju odgovarajuće znanje. Treba ko Estonija, use u svoje kljuse i sopstvena rešenja da razvijamo za naše tržište a ne strana. Doćiće i strana tržišta na red kada postignemo kvalitet.

Čak i u Kancelariji za IT ima ljudi koji bi mogli održavati jeftinija rešenja po državu, ali do sada to nije bila opcija jer su se ugrađivali razni i dalje se ugrađuju. Tome treba stati na put.

Treba ljudima da dođe iz dupeta u glavu da ne mogu više da računaju na outsource prihode jer ih je Claude izjednačio sa Pakistanom i Bangladešom po outputu a tamo su prosečne plate daleko niže. Amerika sa naranžastim koji je sve suprotno socijalisti je krenula u zaštitu njihovih radnika, Srbija će ispasti smešna ako ne osmisli model za svoje svršene studente informatike i srodnih tehničkih nauka. Evropa već neko vreme zateže i pojačano štiti njihove radnike koji su realno oduvek bili zaštićeni, pogotovo u odnosu na Srbiju gde je za poslednjih 20tak i kusur godina dozvoljen divlji zapad.
Cela diskusija, počevši sa ovim postom, mi je razočaravajuća. Nekoliko komentara, kao neko ko je proveo dosta vremena u ovim vodama.

Istina je da Azure nije najbolji cloud i da AWS nudi bolji kvalitet u većini dimenzija (GCP je hit and miss). Ali, činjenica je da su ljudi iz malene Srbije radili na nečemu što koriste milioni ljudi i da se ili njihov kod vrti na milionima korova (bez preterivanja) ili su zaduženi za orkestriranje stotina hiljada VMova. Pretpostavljam da niko od komentatora sa ovog threada nije Distinguished Engineer u S3/EC2 pa da može podrugljivo da priča o kompleksnosti tog posla.Mislim da bi nam trebalo biti na ponos što su naši ljudi odgovorni za ovakve stvari a ovde nalazim na nekakve kritike.

Što se tiče elitizma, takođe ne vidim šta je sporno. Taj elitizam je zapravo vladao u prvom periodu (recimo 2005 do 2015) i od tada kvalitet ljudi samo opada. U svakoj zemlji sa zdravom industrijom postoje poslovi koji traže ljude koji su spremni da ozbiljno rade i dolaze sa ozbiljnom istorijom. Potrebno je da postoje i poslovi za prosečne ljude koji žele da rade 5,6h dnevno, koje nisu zanimala takmičenja tokom školovanja i nisu završavali fakultete sa visokim prosecima, ali ne vidim na koji način postojanje poslova za ove prve odmaže drugima.

Postojanje MSa, Databricksa, Nutanixa, Tenstorrenta i sličnih firmi je zaslužno što je 100-200 najkvalitetnijih ljudi koje ova zemlja ima (u ovoj oblasti) ostalo u zemlji. Ne vidim na koji način to može da bude loše i zašto je negativno što junior, koji ima medalju sa matematičke olimpijade i koji je spreman da radi 60h nedeljno, ima XYZ evra (i nema onoliko koliko je gore napisano) gde je jedina alternative da taj isti ode u Cirih, Amsterdam, London ili San Francisko.

Za kraj, nadam se da će blaga politička analogija biti oproštena. Razmislite koja strana želi da maksimizuje individualni benefit uz što manji trud a koja strana želi da izgradi sistem koji povećava dugoročni kolektivni benefit uz mogućnost da najbolji u zemlji ostanu, takmiče se na najvišem nivou i prave karijere blizu onim koje bi imali u SF-u.

Cela ova diskusija postaje irelevantna uz AI, ali opet, ako nešto opstane opstaće gore pomenute firme, uz nadu da će se stvoriti i po koji startup, što opet samo poboljšava situaciju za celu zajednicu.

edit - slažem se da bi državna uprava trebalo da pređe na OSS.
 
Cela diskusija, počevši sa ovim postom, mi je razočaravajuća. Nekoliko komentara, kao neko ko je proveo dosta vremena u ovim vodama.

Istina je da Azure nije najbolji cloud i da AWS nudi bolji kvalitet u većini dimenzija (GCP je hit and miss). Ali, činjenica je da su ljudi iz malene Srbije radili na nečemu što koriste milioni ljudi i da se ili njihov kod vrti na milionima korova (bez preterivanja) ili su zaduženi za orkestriranje stotina hiljada VMova. Pretpostavljam da niko od komentatora sa ovog threada nije Distinguished Engineer u S3/EC2 pa da može podrugljivo da priča o kompleksnosti tog posla.Mislim da bi nam trebalo biti na ponos što su naši ljudi odgovorni za ovakve stvari a ovde nalazim na nekakve kritike.

Što se tiče elitizma, takođe ne vidim šta je sporno. Taj elitizam je zapravo vladao u prvom periodu (recimo 2005 do 2015) i od tada kvalitet ljudi samo opada. U svakoj zemlji sa zdravom industrijom postoje poslovi koji traže ljude koji su spremni da ozbiljno rade i dolaze sa ozbiljnom istorijom. Potrebno je da postoje i poslovi za prosečne ljude koji žele da rade 5,6h dnevno, koje nisu zanimala takmičenja tokom školovanja i nisu završavali fakultete sa visokim prosecima, ali ne vidim na koji način postojanje poslova za ove prve odmaže drugima.

Postojanje MSa, Databricksa, Nutanixa, Tenstorrenta i sličnih firmi je zaslužno što je 100-200 najkvalitetnijih ljudi koje ova zemlja ima (u ovoj oblasti) ostalo u zemlji. Ne vidim na koji način to može da bude loše i zašto je negativno što junior, koji ima medalju sa matematičke olimpijade i koji je spreman da radi 60h nedeljno, ima XYZ evra (i nema onoliko koliko je gore napisano) gde je jedina alternative da taj isti ode u Cirih, Amsterdam, London ili San Francisko.

Za kraj, nadam se da će blaga politička analogija biti oproštena. Razmislite koja strana želi da maksimizuje individualni benefit uz što manji trud a koja strana želi da izgradi sistem koji povećava dugoročni kolektivni benefit uz mogućnost da najbolji u zemlji ostanu, takmiče se na najvišem nivou i prave karijere blizu onim koje bi imali u SF-u.

Cela ova diskusija postaje irelevantna uz AI, ali opet, ako nešto opstane opstaće gore pomenute firme, uz nadu da će se stvoriti i po koji startup, što opet samo poboljšava situaciju za celu zajednicu.

edit - slažem se da bi državna uprava trebalo da pređe na OSS.
Postojali bi oni i bez Tenstorrenta, Databricksa, MS-a i Nutanixa. Podsećam da je Nutanix kupio Frame koji je bio proizvodna kompanija. Problem sa elitizmom dolazi kada popušta polako filter kvaliteta ili kada krenu da rade veze i slično. Bolje je imati domaću kompaniju koja se bavi RISC V čipovima nego jedan Tenstorrent ali to zahteva promenu privrednog ambijenta.

Da bi se startup stvorio potreban je dobar biznis ambijent, zakoni, manjak birokratije. Ne može startup da se stvara pravljenjem/kalemljenjem DOO-a i onda očekivati ne znam kakve investicije i slično, kao i da se pravi startup u zemlji čiji Zakon o deviznom poslovanju praktično blokira payment sisteme i samim tim funkcionisanje SAAS-a.

A za 60h i ulaganje takvog vremena u tuđi proizvod je bilo šta suvišno komentarisati.

Gorepomenute firme će opstati u nekom delu ali ne i Tenstorrent jer je RISC V avanturizam. Ono što od ostalih opstane prilagodiće se novonastaloj situaciji. Nama su potrebni domaći R&D razvojni centri uz dobru investicionu klimu a ne tuđi R&D centri.
 
Trivijalna je istina da su domaći R&D-ovi bolji od stranih i svako će se sa tim složiti. Povratak u realnost je pravljenje puta do domaćih IT centara. U celoj Evropi broj firmi koje mogu da privuku ljude koji su u poziciji da biraju između US i EU led firmi je smešno mali. Srbija je dodatno u dosta lošijoj poziciji od ostatka EU, što cilj čini još težim za dostizanje.

Da, zakoni verovatno mogu da pomognu, ali šta god mi pričali o sebi, nemamo ni sjajne fakultete, ni veze sa VC fondovima, ni neku posebnu reputaciju u svetu. Postojanje razvojnih centara koji prave proizvode na svetskom nivou, makar oni bili tuđi, i dalje gura celo društvo u pravcu u kojem u zemlji žive ljudi koji su nešto napravili i koji će gurati društvo ka pravljenju više domaćih firmi.

Koliko samo na ovom threadu ima komentara koji se zasnivaju na tezi kako je srpski outsourcing programer bolji od onog iz Indije/Pakistana, što je šesta liga industrije. Po meni, mnogo je zdraviji cilj gađati višu ligu, gde se razmišlja kako da naši ljudi rade na proizvodima koji su u srcu svetske ekonomije. Mislim da je to najbolji put, uz druge korake, da i domaći proizvodi i firme zauzmu sličnu poziciju.
 
Trivijalna je istina da su domaći R&D-ovi bolji od stranih i svako će se sa tim složiti. Povratak u realnost je pravljenje puta do domaćih IT centara. U celoj Evropi broj firmi koje mogu da privuku ljude koji su u poziciji da biraju između US i EU led firmi je smešno mali. Srbija je dodatno u dosta lošijoj poziciji od ostatka EU, što cilj čini još težim za dostizanje.

Da, zakoni verovatno mogu da pomognu, ali šta god mi pričali o sebi, nemamo ni sjajne fakultete, ni veze sa VC fondovima, ni neku posebnu reputaciju u svetu. Postojanje razvojnih centara koji prave proizvode na svetskom nivou, makar oni bili tuđi, i dalje gura celo društvo u pravcu u kojem u zemlji žive ljudi koji su nešto napravili i koji će gurati društvo ka pravljenju više domaćih firmi.

Koliko samo na ovom threadu ima komentara koji se zasnivaju na tezi kako je srpski outsourcing programer bolji od onog iz Indije/Pakistana, što je šesta liga industrije. Po meni, mnogo je zdraviji cilj gađati višu ligu, gde se razmišlja kako da naši ljudi rade na proizvodima koji su u srcu svetske ekonomije. Mislim da je to najbolji put, uz druge korake, da i domaći proizvodi i firme zauzmu sličnu poziciju.
To je tačno. Prvo, nama je potrebna izgrađena zakonska podloga i kultura o AD kao formi funkcionisanja, a zatim pogotovo u stilu Delaware-a da bi sa pravne strane bilo prijamčljivije za potencijalne investitore. Sa druge strane, nepotrebne procedure, opterećenje kompanija u nastanku je ono što guši kompanije na početku. Dakle ne fokus foundera na birokratiji već fokus na izgradnji proizvoda i kompanije.

Problem je što su i ljudi i kompanije bilie fokusirane na outsourcing. Kompanije su bile fokusirane iz primarnog razloga jer su razliku koju plate između zaposlenog u Srbiji, Francuskoj i SAD kao uštedu mogli da prebace u neki drugi segment i da skrate svoje opšte troškove. Iz pozicije zaposlenih rad u outsourcing kompanijama je nudio uvek neizmerno veće prihode. Kod product kompanija je to drugačije - Često prihod, odnosno plata nije veća od one koje neko može dobiti u outsourcing firmama, dodatno potrebna je i istrajnost i žrtva u pogledu vremena i energije koja je drugačija u odnosu kada neko radi za outsourcing. Nama je potrebno da se i u tom delu vrednuje doprinos ljudi koji su učestvovali u rastu kompanije od 0 do 100. Da bi to bilo moguće mora da se sa jedne strane promeni kulturna svest u pogledu poslovanja i fokusa prvo na sebe i sopstvenu inovativnost, a drugo na izmenu zakonskih propisa i omogućavanje da se svačiji rad nagradi.
 
To o čemu pričate nije usko vezano za IT. Ova zemlja nikad nije suštinski promenila zakone iz doba SFRJ kada je regulacija privatnih kompanija u pitanju. I dalje ti zakoni na sve načine gledaju kako da sapletu preduzetnika početnika. A pošto je nivo korupcije (pre)visok imamo situaciju da najveće namete upravo plaća onaj koji je na početku i kome treba najviše olakšica. To je prva prepreka da se desi neki domaći razvoj. Dodatno, korupcija je podsticala velike strane kompanije da dolaze ovde i dodatno ubijau napore domaćih preduzetnika kroz preuzimanja ili zauzimanja tržišta kroz sumnjive tendere.

Regulativa treba da se menja i nameta za nove kompanije koja ima prihod do određene sume, ne treba ni biti ali takođe treba sprečiti zloupotrebu takve regulative. Ne pričam o paušalu, nego o otvaranju ful kompanija, to trenutno košta suludo nove kompanije i ljude. Mislim da će tu biti ozbiljnih reformi narednih godina.
 
Da budemo precizni, otvaranje d.o.o ne košta ništa više od paušala.

Dodatni troškovi u odnosu na paušal su knjigovodstvo (nekih 100-150€ mesečno za manju firmu i promet + godišnji izveštaji), te znatno teže, duže i skuplje zatvaranje, jer isto je procedura od 3-6 meseci.

Naravno i kod d.o.o mora da se pravda i knjiži svaki trošak, za razliku od paušala.
 
Nazad
Vrh Dno