Šta je novo?

Podržavate li zabranu telefona u školama?

Znaci, smak sveta.

Doci ce zuti ljudi i popiti nam ono malo mozga preko TikToka. 🤣
Pa nije smak sveta, prilagodiće se društvo i klinci i nema problema. Ali da postoji jedan sveopšti trend zatupljivanja - postoji. Uhvati se za bilo koju branšu i uporedi kvalitet dostupne radne snage sada i pre 20 godina. Razlika je primetna. No, to je off-topic.

On-topic, kao što rekoh, meni zabrane uglavnom deluju kontraproduktivno, ali imajući u vidu kakvo je stanje sa obrazovnim sistemom, koje su mogućnosti nastavnika, koliko interesovanja imaju za posao, mislim da bi ovde bile jednostavno rešenje. Ne najbolje, ne idealno - ali kao privremena zakrpa, da, poslužile bi.

Doduše, od toga nema nikakve vajde ako se van škole nastavi po starom - a to je bogami pre svega krivica nas roditelja i društva, a ne nastavnika.

U svakom slučaju, mislim da bezbolnog i pravednog rešenja nema. Samo je pitanje, što reče DexterMorgan - koja je mera?

Pa mi u Srbiji imamo mnogo vecih problema oko skola, kmhladionice, kmh.

Recimo... A opet, to što su pored škole nije najveći problem - problem je što su u tim kladionicama očevi, stričevi, ujaci i komšije...
 
Zabrane slabo di nikako rade ako se sve strane ne slože. Zabranjene su i daleko riskantnije stvari kao alkohol i vožnja pa ipak....... Čisto sumnjam da te zabrane za učlanjenje mlađih na društvene mreže može da se sprovede u delo 100%, uvek može da se premosti, dovoljno je jedan iz društva da nađe način. Zabranjeno za 15 godina starosti, naćiće se neki 16ogodišnjak da im omogući.
 
Nisi u pravu, jer telefoni i internet su opasna droga i za odrasle.
Ne postoji način da ih dete konzumira neograničeno i da sve bude iole ok.

I odrasli se mogu zadaviti kinder-jajetom.
Zabrane IMO ne pomažu, bar ne u školama, elaborirao sam dolje.
Kućni odgoj nije tema i tu podržavam roditeljsku autonomiju.

Mi trenutno nemamo nikakvu odgovornost ni za šta. Ja mogu da otvorim TikTok i da tupim o servisu automobila i dizel motorima, ili o lečenju raka, i ako budem dovoljno lud, skupiću i pratioce i posao ću napraviti od toga. Veći doprinos civilizaciji daje ovca koja mirno pase na Paštriku nego prosečan jutjuber, pa ipak taj jutjuber zgrće lovu, kupuje nekretnine i postaje "uticajan".

Kina sad ima ovo https://fortune.com/2026/04/08/china-fake-expert-influencers-ftc-five-year-plan/
Društvene mreže su poseban problem, ne bih u dalji off-topic.
Uglavnom se slažem s tobom.

Ontopic:

Greška je što se fokus stavlja na mobilni telefon, kad je jasno da je to više konzola / centar za zabavu.
"Prirodno" je da se roditelji osjete ugroženo kad se spomene mogućnost da ne mogu trenutno stupiti u kontakt s djecom, kad je to "normalno".

Kada bi časovi u školi bili koncipirani kao npr. real-time interaktivni kvizovi u kojima (na AR projekciji) moraš naći 5 država na N, pronaći molekul vode među sličnim iteracijama, izračunati visinu zgrade pomoću pytagorine teoreme ili smisliti obrok od 18 potencijalno otrovnih sastojaka za tri člana tvoje družine - ne bi bilo razloga za zabrane, jer bi se uređaj konstantno koristio.

Siguran sam da mnogi od nas satima ne pogledaju telefon samo zato što su na slack/teams/zoom/whatever inačici na nekom većem ekranu. Ili, alternativno, reddit/x/bluesky varijanti...

Kukanje što đaci i studenti ne prate nastavu (i što AI ugrožava načine kako se do sada radilo) je potpuno besmisleni ludizam i ekvivalent zahtjevu da se vratimo na analogno zapisivanje jer je "grafološki razvoj bitan za razvoj mozga". Neće se desiti, čak i da je istina. Mislim da je tu u pitanju samo strah od nepoznatog i izlaska iz zone komfora. Zabrane ničemu ne služe - cigarete, droge, alkohol, oružje, klađenje, matične stanice, HHGE - primjera koliko hoćeš.

Uostalom, Homo Sapiens je već jednom prošao smanjenje mozga, pa smo od tad došli do Mjeseca i atomske energije. Možda će naši simplex potomci biti još bolji? 😉
 
Napredna tehnika je dobra ako se upotrebi u dobre svrhe ali sve ima neki minimum osnovnog znanja odakle da se počne.
 
Od 2002. do 2006. godine prošao "sistem" bez telefona.. Navatali me jednom sa simensom, ribao mokri čvor mesec dana.
 
Kukanje što đaci i studenti ne prate nastavu (i što AI ugrožava načine kako se do sada radilo) je potpuno besmisleni ludizam i ekvivalent zahtjevu da se vratimo na analogno zapisivanje jer je "grafološki razvoj bitan za razvoj mozga".
Ne postoji grupa ljudi prema kojoj je istorija bila više nefer nego prema Luditima.

Luditi nisu bili neki likovi koji su mrzeli mašine i tehnološki progres, nego visoko kvalifikovane zanatlije, majstori, profesionalci, koji su se najpre zalagali za odgovorno uvođenje novih tehnologija, da bi kasnije uvideli da se nova tehnologija koristi da im se obore plate i da se zamene jeftinijom i manje kvalifikovanom radnom snagom, te da se na taj način još više koncentriše bogatstvo na mali krug posednika kapitala. I nakon toga krenuli u svoje protestne akcije.

Rekao bih da nisu baš bili ludi - pitanje nikad nije ni bilo tehnologija, nego ko od nje uzima sav profit i na čiji se račun ista uvodi.

Apsolutno ista situacija u kojoj smo danas sa AI-jem.
 
Ne postoji grupa ljudi prema kojoj je istorija bila više nefer nego prema Luditima.

Luditi nisu bili neki likovi koji su mrzeli mašine i tehnološki progres, nego visoko kvalifikovane zanatlije, majstori, profesionalci, koji su se najpre zalagali za odgovorno uvođenje novih tehnologija, da bi kasnije uvideli da se nova tehnologija koristi da im se obore plate i da se zamene jeftinijom i manje kvalifikovanom radnom snagom, te da se na taj način još više koncentriše bogatstvo na mali krug posednika kapitala. I nakon toga krenuli u svoje protestne akcije.

Rekao bih da nisu baš bili ludi - pitanje nikad nije ni bilo tehnologija, nego ko od nje uzima sav profit i na čiji se račun ista uvodi.

Apsolutno ista situacija u kojoj smo danas sa AI-jem.
Odosmo debelo u off-topic, ali kad smo već tu: šta bi bilo "odgovorno uvođenje novih tehnologija" u slučaju ludita? Ako obućar može da narpavi par cipela dnevno, a mašina može 20, on je tu bitku već izgubio. Da, žrvanj tehnološkog napretka neumoljivo melje, i zato danas više nema obućara ili kovača... ili barem, skoro nema. Vremena su se promenila.

Ali taj žrvanj tehnološkog napretka apsolutno nema ništa sa koncentrisanjem bogatstva - to je kapitalizam. No, kako je protiv kapitalizma i svete krave privatne svojine zabranjeno govoriti, može se govoriti protiv tehnološkog napretka, jelte? Luditi su omašili metu, ništa drugo. To koncentrisanje kapitala jeste ogroman problem, ali nije problem u tehnologiji. Zato ih danas ismevaju, super je za skretanje pažnje sa glavnog problema.

Situacija sa AI-em je slična, ali ipak fundametalno drugačija: prvo, AI još uvek nije sposoban da zameni radnu snagu (što su kompanije koje su požurile vrlo brzo otkrile), osim neku najjeftiniju i najprostiju. Drugo, više nije stvar kapitala, već koncentrisanja znanja i informacija - bukvalno ima potencijal da nas vrati u feudalno doba. Opet, sama tehnologija po sebi nije problem, problem je u kapitalizmu i njegovom načinu funkcionisanja.

A sad, ako ćemo da zabranimo tehnologiju jer neko može da je zloupotrebi, onda ćemo kopljima na puške... A to neće dobro da se završi po nas 🙁 Ali problem koncentrisanja kapitala u par tačaka je danas izraženiji nego ikad, pa sad... kako kome milo i drago. Ali svi znamo kuda to vodi, jedino možemo da se lažemo da ne znamo / ne razumemo.
 
Odosmo debelo u off-topic, ali kad smo već tu: šta bi bilo "odgovorno uvođenje novih tehnologija" u slučaju ludita? Ako obućar može da narpavi par cipela dnevno, a mašina može 20, on je tu bitku već izgubio.
Zahtevi Ludita kroz vreme:
  • Da nove mašine koriste kvalifikovani radnici, a ne nekvalifikovana ili dečja radna snaga koja bi oborila cenu rada.
  • Očuvanje postojećih standarda plata i sprečavanje poslodavaca da koriste mehanizaciju isključivo za obaranje nadnica. U više navrata su zahtevali povećanje ili vraćanje ranijih plata.
  • Poštovanje sistema šegrtovanja, kako bi se očuvao kvalitet zanata i status kvalifikovanih radnika.
  • Očuvanje kvaliteta proizvoda. Protivili su se mašinama koje su omogućavale proizvodnju jeftinije, ali znatno lošije robe, smatrajući da takva praksa urušava čitavu profesiju.
  • Sprovođenje postojećih zakona i propisa koji su regulisali tekstilnu proizvodnju, a koje su proizvođači zaobilazili koristeći nove mašine. Prvo su slali peticije i obraćali se vlastima, a razbijanje mašina došlo je tek kada je država odlučila da ih ignoriše.
Sam proceni šta je ovde odgovorno, a šta ne, ali meni je dosta ovih zahteva razumno. A ima i direktan pandan na današnje AI ludilo.
 
"Pokornost subjekata se postiže iracionalnim, nasumičnim i nepredvidivim izlivima nasilja."
Ianus Manual
 
Apropo zabrana…
Sinu nisam branio (i ne branim) skoro ništa, uz par izuzetaka o kojima se ne raspravlja, a tiču se zdravlja - na prvom mestu droga, tu nema diskusije i to je što se mene tiče tako.
Ostalo mu nisam branio, probao je alkohol, napio se par puta, sad to više ne radi, bar mi tako deluje, jer se vrati u kasne sate i ne oseća se na alkohol. Kladionice ga ne zanimaju, kao ni mene, kontam da sam tu odradio dobar posao pričajući sa njim. Telefon je i dalje tu kao No1, tu teško da može neki vid zabrane da pomogne, na kraju, 19 mu je godina, formirana je ličnost, u oktobru kreće na fax.
Poenta je da se zabranama manje postiže od priče.
Treba pričati sa decom što više i krenuti što ranije sa tim.
 
Treba pričati sa decom što više i krenuti što ranije sa tim.
Živa istina... Pričati, pričati i delovaće 95% vremena da je u prazno, ali nije. Što više pričati, i jednostavni biti tu - uključen u njihove živote. Zvuči jednostavno, a vraški je teško.
Zahtevi Ludita kroz vreme:
  • Da nove mašine koriste kvalifikovani radnici, a ne nekvalifikovana ili dečja radna snaga koja bi oborila cenu rada.
  • Očuvanje postojećih standarda plata i sprečavanje poslodavaca da koriste mehanizaciju isključivo za obaranje nadnica. U više navrata su zahtevali povećanje ili vraćanje ranijih plata.
  • Poštovanje sistema šegrtovanja, kako bi se očuvao kvalitet zanata i status kvalifikovanih radnika.
  • Očuvanje kvaliteta proizvoda. Protivili su se mašinama koje su omogućavale proizvodnju jeftinije, ali znatno lošije robe, smatrajući da takva praksa urušava čitavu profesiju.
  • Sprovođenje postojećih zakona i propisa koji su regulisali tekstilnu proizvodnju, a koje su proizvođači zaobilazili koristeći nove mašine. Prvo su slali peticije i obraćali se vlastima, a razbijanje mašina došlo je tek kada je država odlučila da ih ignoriše.
Sam proceni šta je ovde odgovorno, a šta ne, ali meni je dosta ovih zahteva razumno. A ima i direktan pandan na današnje AI ludilo.
Zahtevi su razumni, ne sporim ja to. Samo ukazujem na to da je to u suprotnosti sa ekonomskim sistemom koji primenjujemo (i tada, i sada) - isti taj kapitalizam i danas teži da pređ na što jeftiniju radnu snagu i što jeftinije sirovine.

AI tako menja programere, i to dovodi do gomile problema, ali za 20 - 30 godina biće sasvim normalizovano.

Veći je meni problem u mojoj industriji (prehrambena industrija / hemija), gde se zarad uštede rade mnogo ozbiljniji kompromisi, a tehnologe menjaju automehaničarima, pa se čude kad imaju problem.

Tehnologija sve to omogućava, ali nije da mi to možemo da promenimo, tehnologija ide napred i to je to. Uz razuman ekonomski sistem, sve bi to funkcionisalo bez svih tih trzavica, a ovako - ovako ide napred, ali ima svoju cenu koja nekad stigne i sa zakašnjenjem, ali uvek stigne.
 
Živa istina... Pričati, pričati i delovaće 95% vremena da je u prazno, ali nije. Što više pričati, i jednostavni biti tu - uključen u njihove živote. Zvuči jednostavno, a vraški je teško.
Tako je, apsolutno ste u pravu i Ringe i ti. Teško je, ali posle 5-10 godina (ozbiljan sam) ipak daje rezultate. Ne prepuštati ništa spoljnim faktorima, izgraditi poverenje, ne biti naporan, pratiti situacije undercover, ne biti autokrata, biti razuman, saslušati...
Nikad, ali nikad ne dići ruke od svog deteta (radi šta hoćeš...) koliko god godina da ima. Ako dete ima imalo razuma, daje rezultate, sigurno
 
Ne podržavam. Škola ko škola je bila gubljenje vremena, a zakonski obavezna i moralo je to nekako da prođe. Imao sam taktiku da kad me uhvate dam staru Nokiju, a svoj Samsung regularno koristim, osim baš kad je jednom ispalo da sam sa njim uhvaćen i mojima kažem da me zovu na drugi broj, onda neko od njih dođe kod direktora posle mesec/i po dana da ga pokupi, a ja sve vreme nosim taj drugi, tako da apsolutno razumem. Nastavnik/ca misli da je rešen problem tako što mi je telefon u kancelariji i niko ne dolazi po njega, a pred kraj prve decenije 2000.tih je bilo nepojmljivo da neko ima jeftiniji mobilni. Uspeh nije manjkao, samo generalno bio je smor i jedva sam čekao da upišem srednju gde je bila druga priča pa sam ga retko koristio, odnosno više da u odeljenju mi između sebe komuniciramo ko će ili šta da ide da kupi za doručak i slično.
 
Hormoni i razum se međusobno potiru.
Kao što reče Marko Mrnjavčević, junaštvu sam se naučio od djece i paščadi.
Autoritet se postiže demonstracijom sile.
 
Stvarno misliš da se autoritet postiže demonstracijom sile? Iskreno?
 
TikTok je demonstracija sile. Instagram je demonstracija sile. Snimci vršnjačkog nasilja su demonstracija sile.
Hormonalno ponašanje priznaje samo najjačeg.
Man up.
 
O tome se i radi. Otpor koji pominješ je intelektualni i moralni napor. Rad.
Cruel tutelage of Pai-Mei.
U pitanju su naša deca, a demonstracije meke sile ih samo pasivizuju.

"Čovekov rad je žilavo drvo. Ali donosi najslađe plodove."
 
Ne znam, lomim se nekada između Kine i Severne Koreje, da li svako školsko dete od nekih 8 do 18 godina starosti poslati tamo na mesec dana drila, kontam da je dovoljno, čisto da vide kako stvari mogu loše da izgledaju. 😀
Ili ići nekim skroz mekšim i upornim putem sa pričom i razumevanjem.
Razne dece ima, raznih metoda ima, adaptacija problemu je najbitnija.
Neki bi pukli od prve metode, znači nije korisno.
Neke treba poslati ipak, jer drugi jezik ne razumeju.

Sad, šalu na stranu, dogovor roditelja o zajedničkom nastupu je krucijelan, bez toga sve propada.
Neki pritisak na decu mora da postoji, disciplina mora da postoji, ne zbog nekog terora, nego zbog njih samih.
 
Po definiciji pravi autoritet nije postignut silom.

Ali u realnom zivotu u ogromnoj vecini, nije tako

Plasis se drzave jer moze da te kazni.
Plasis se policije jer moze d ate uhapsi.
Plasis se caleta jer moze da vice, da te izubija itd.
Plasis se idola jer moze emotivno da utice na tebe i tako da te kazni.

A sve su ovo primeri autoriteta, ali sila je realna stvar i svuda oko nas na zalost.
 
Deca se uce osnovama ponasanja do sedme godine, posle se samo "neguje" nauceno.
Evo, juce proveo tri sata u autu sa sinom, nije zatvarao usta(na tatu) i ponosam sam na njegove poglede o zivotu, ljudima, ciljevima, iako ima tek 14 godina.
Nikad nije dobio batine i sl. Odgovoreno mu je na svako pitanje od kad je progovorio, kao odraslom coveku. Razgovor, razgovor i razgovor.
Sa druge strane, dobro zna ko je tata, ko mama i koje su njegove obaveze.
Dovoljno je da ga pogledam i zna kako stoje stvari.
Uvek je nagradjen za uspeh u skoli i lepo ponasanje.
Nebrojeno puta su nam ljudi prilazili da nas pitaju kako se on tako lepo ponasa, iako je to mesto njemu verovatno dosadno.
 
Ne znam, lomim se nekada između Kine i Severne Koreje, da li svako školsko dete od nekih 8 do 18 godina starosti poslati tamo na mesec dana drila, kontam da je dovoljno, čisto da vide kako stvari mogu loše da izgledaju. 😀
Islam Send GIF
 
Nazad
Vrh Dno