Početkom 2000-ih standardna AAA igra za konzole često je koštala
49,99 USD, kasnije je standard postao
59,99 USD, zatim
69,99 USD, a sada pojedini izdavači najavljuju ili već prodaju igre po
79,99 USD.
Ljudi koji brane poskupljenje obično navode nekoliko argumenata:
- razvoj AAA igara danas traje 5–8 godina;
- timovi broje stotine ili hiljade ljudi;
- troškovi razvoja i marketinga višestruko su veći nego pre 20 godina;
- inflacija je umanjila realnu vrednost tih 50 ili 60 dolara.
S druge strane, kritičari ističu da:
- danas se prodaje daleko više primeraka nego početkom 2000-ih;
- digitalna distribucija smanjuje troškove proizvodnje i distribucije fizičkih kopija;
- dodatni prihodi dolaze kroz DLC, mikrotransakcije, battle pass-ove i specijalna izdanja;
- najveći izdavači ostvaruju rekordne prihode, pa nije očigledno da je povećanje cena neophodno.
Zanimljivo je i poređenje sa inflacijom. Ako bi se samo pratila američka inflacija, igra od
49,99 USD iz 2000. godine danas bi vredela približno
90–95 USD, u zavisnosti od tačne godine i meseca poređenja. To znači da je
79,99 USD realno i dalje jeftinije nego što je 49,99 USD bilo pre oko 25 godina.
Međutim, to ne znači da je današnjem potrošaču lakše da izdvoji 80 dolara. Zašto? Zato što:
- nisu svima plate rasle istim tempom kao inflacija;
- mnogi drugi troškovi (stanovanje, hrana, energenti) porasli su znatno brže od opšte inflacije u mnogim zemljama;
- potrošači danas imaju više konkurentskih oblika zabave (pretplate, besplatne igre, nezavisne igre), pa se cena od 80 dolara psihološki doživljava kao veoma visoka.
Dakle, obe strane u toj debati imaju deo istine.
Inflacija zaista umanjuje kupovnu moć ako prihodi ne prate njen rast, ali sama inflacija nije dovoljan argument da opravda povećanje cena video igara. Da li je cena od 79,99 USD opravdana zavisi i od troškova razvoja, obima prodaje, dodatnih izvora prihoda izdavača i toga koliko su realni prihodi potrošača rasli u odnosu na ukupne životne troškove.