Ovde je osnovni i praktično jedini problem što on nije dobio bilo kakvu garanciju koja glasi na njega, već je garancija izdata na Partum, koji ga je obavestio da uređaj ima 2 godine garancije koju daje proizvođač. Njemu ta garancija ne znači ama baš ništa, Partumu znači. A te finte "ne brini, uređaj ima garanciju" su samo da bi ga skinuli sa grbače.
Meni ova njihova kombinacija izgleda ovako.
Tehnomedia je maloprodaja, Partum je servis.
Tehnomedia prodaje uređaj, daje fiskalni i isključivo odgovara za saobraznost u naredne 2 godine od trenutka prodaje.
Partum daje produženu garanciju od 3 godine, koju verovatno "pokriva" osiguranjem koje plaća nekom davaocu osiguranja, a u Ugovoru su definisali njihov odnos.
Kad uređaj postane problematičan u prve 2 godine, kupac se obraća Tehnomedii, a ona prosleđuje uređaj Partumu, koji je ovlašćeni servis, da on oceni da li je saobraznost adekvatna ili nije. Ako nije, Tehnomedia je ta koja mora to da reši sa kupcem, već smo pisali koje su zakonske obaveze, kad se vraća novac, kad se popravlja, a kad se dobija drugi uređaj. Ako daje drugi, nov uređaj, Tehnomedia mora da izda fiskalni račun i za taj uređaj teče nova saobraznost.
E sad, ide siva zona...
Kad uređaj postane problematičan u periodu za koji važi produžena garancija, kupac se obraća izdavaocu garancije, to je Partum, koji onda mora da proveri uređaj i da se izjasni. Ako je uređaj takav da ne može da se popravi, Partum na osnovu davanja garancije i izjave koju je sam sročio, mora da obešteti klijenta kome je prihvatio garanciju. Partum, ovo je moje mišljenje, ovaj novac nadoknađuje na osnovu polise osiguranja, da li celu sumu ili deo, to ne znam, ali to je svrha osiguranja, da se nadoknadi šteta. Sa tim novcem oni moraju da kupe uređaj, a to rade od Tehnomedie, a za to Tehnomedia mora da im izda račun i da im da garanciju od minimum 1 godine, jer je to po zakonu kad učestvuju pravna lica (nema saobraznosti). Tehnomedia može da izda garanciju i 2, 3, x godina, to je na njima ili garanciju daje uvoznik, koji opet ima Ugovor sa proizvođačem ili nekom drugom firmom u inostranstvu od koje kupuje, gde su oni Ugovorom regulisali pitanje garancije.
Dakle, Partum je kupio uređaj, dobio garanciju, a onda je na osnovu Ugovora koji je sklopio online sa klijentom, obavezan da obešteti klijenta.
Osnovni problem je što klijent nema dokaz o posedovanju uređaja, jer Partum ima fakturu, ali ne može da "proda" taj uređaj, već ga praktično poklanja klijentu. Zbog toga nema ni garancije koju klijent može da ostvari, jer je faktura i garancija izdata na Partum, pa ostaje samo da veruje Partumu da će biti fer, ako uređaj crkne u naredne 2 godine.
Ceo ovaj lanac, onako kako su zamislili im verovatno solidno funkcioniše, do prvog problema, koji najverovatnije "peglaju" od slučaja do slučaja.
Ono što meni nije jasno je kako se papirološki pokrivaju, jer ovako skrojeno, ovo je jako dobro tle za manipulaciju i izbegavanje plaćanja pdv-a.