Danas jedno ludnica iskustvo, pa bi i
@ivoludilo u skladu sa svojim nikom, mogao da podeli neke impresije 😂
OK Trip Trail, ovo OK je od Ovčar Kablar, Ukupno peto izdanje ove trke, prelep ambijent, da nismo imali savršen dan za zabavu u prirodi, mnogi bi se iznervirali.
Brojevi nisu imali čipove, nije bilo start/finish rampe, niti checkpointa. Svi smo, valjda, dame i džentlmeni, pa je očekivana fer trka, što zapravo verujem i da se desilo, sve u skladu sa mogućnostima 😂
Na distanci od 15km, koja je po poslednjem objavljenom GPX trebalo da bude 15.08km I 882 D+ nam je ispala bilo gde od 12 do 16km, od 670 do 907D+ 😳
Zbog, u prethodnim postovima pomenute, zadnje lože, moja "trka" je više bila hajking, tako da sam imao sasvim dovoljno vremena da ispratim ceo GPX, osim što na jednom mestu nekih 80ak metara nisam ušao u nekošeno polje, već išao paralelnim putem, gde je bila markacija.
Na stazi nije bilo volontera, ko je malo brže krenuo, prošao je prvu okrepnu stranicu, pre nego što je ista postavljena, deo staze nije imao trakice na granju, već je ideja bila da pratimo markacija planinarskog udruženja, nacrtane na stablima pre više godina... Što nam niko nije rekao.
Stazala je vodila do vrha Kablar 889 i do onog u neposrednoj blizini, nisam fotografisao, tablu, podsetila me je na igru Mice
E na prilazu tom drugom vrhu je bio dron majstor i 4 ili 5 fotografa 😳
Kao na svadbu da smo upali.
Jedan od fotografa nam kaže kako je nakon prva dva takmičara bila rupa od 35 minuta, dok nije stigao treći. Za momke i devojke koji su došli sa takmičarskim ambicijama, ovo danas je bilo gubljenje vremena. Vidim fotografije postolja I neke ljude koje sam sreo na stazi da trče u suprotnom smeru od markacije. Jedan nam je čak dobacio, potpuno je svejedno kuda ćete da se spustite.
Čaše sa vodom na okrepnim stanicama pune listića i komadića koje čega što otpada sa drveća. A kad smo već kod komadića, još jedno nesvakidašnje iskustvo. Kako naidjemo na deo sa više kamenja, zaboli me desno stopalo, kao bosom nogom da sam stao na oštar kamen. Na svakih nekoliko stotina metara, bol sve jači, psujem patiku, skoro nove Hoka Speedgoat 5, ja već optužio djonove da su pretanki, da mi je neverovatno da tako osetim kamenje, stanem, izujem patiku, nema ništa, gledam djon, ne primetim problem. Nastavim dalje, jednog trenutka postane nepodnošljivo, dignem djon, pažljivije pogledam, vidim komadić drveta.
Savijem djon, da izviri, drugarica pokuša da ga uhvati (komadić drveta), ne može, suviše kratko. Savije ona djon, pokušam ja rukom da ga izvučem (komadić drveta), nema trika.
Rukom ne ide, alat nemamo, sa tim u djonu ne ide, bos ni da pomislim, šta je tu je, savijem patike i...
Ništa rad jezikom, samo zubima. Tako da je ostatak trke bio značajno prijatniji.
Drvce je dugačko 15ak milimetara. Sačuvao sam ga kao suvenir 🙄
Staza 95+ procenata kroz šumu, fantastično, zaista prijatno vreme, na startu je bilo preuskih delova, ali vrlo kratko. Vidikovci su zaista fantastični, neću kačiti fotografije i video snimke, jer ne mogu ni blizu da prenesu kako je to izgledalo uživo.
S obzirom da do jutros nisam bio siguran da li da krenem, zbog noge, veoma sam zadovoljan što jesam otišao i proveo dan na Kablaru.
Ostaje žal što je organizacija, u najmanju ruku, bila skromna i neozbiljna. Nikad ne reci nikad, ali zaista su male šanse da ću se vratiti na ovu trku.