Ja ovo shvatam kao da si napisao da imamo oslabljen imunitet i da zato ambrozija pravi reakciju.
A u stvari je obrnuto. Aktivira se jak odbrambeni mehanizam bez potrebe.
Ok, izgleda da nisam bi dovoljno precizan, pa ću pokušati da objasnim kako naš imuni sistem "radi", što će opet da zahteva malo više pisanija.
Pod broj 1, imuni sistem svake individue je genetski determinisan, tj. tvoj nivo i kvalitet odbrane nije isti kao moj, možda je bolji, možda je lošiji. I to je za početak ono što se zove maksimalni ostvarivi kapacitet, nešto što svako nosi kao maksimalni ostvarivi potencijal, sa tim se rađamo. Da li će se ostvariti i koliko zavisi od mnogo toga, da ne idem u detalje, ali ono što nam je upisano ne znači da će biti i realizovano.
Kod imunog odgovora, koji ide u etapama, postoji nešto što se zove nespecifičan imuni odgovor i specifičan imuni odgovor. Nespecifičan se aktivira prvi, specifičan posle njega. Nespecifičan je neselektivan, specifičan je selektivan. Nespecifičan čine barijere (koža, sluzokoža, pljuvačka, suze,...), fagociti i "ćelije ubice" (natural killer cells), upala. Specifičan su B-limfociti i T-limfociti. Dalje pišem samo o specifičnom.
B-Limfociti: proizvode antitela, koja su markeri, pokazuju fagocitima šta da "pojedu"
T-Limfociti: najvažniji deo našeg imunog sistema, direktno ubijaju izazivača
E sad...oko 80% našeg imunog sistema se nalazi u crevima i najviše je pod uticajem onoga što uzimamo na usta (hrana i voda).
Postoji kratkoročni, srednjoročni i dugoročni efekat onoga što unosimo na naš imuni sistem.
Kratkoročni (trovanja hranom): pojede se nešto sa npr. salmonelom, prvo se aktivira nespecifičan imunitet, iz sluzokože creva se oslobađaju faktori upale, razvija se upala kao odbrambeni mehanizam, povlači se tečnost iz ćelija creva u lumen creva i dolazi do spiranja (proliv). Ako to ne pomogne i dođe do proboja, aktivira se specifičan imuni sistem.
Srednjoročni: ovde se radi o kontinuiranom uticaju štetnog agensa na microbiom, čija se funkcija ruši do uništenja. Npr. dugotrajno se koriste antibiotici, uništavaju se "dobre" bakterije, imuni sistem gubi "saveznika" koji mu pomaže u borbi protiv "loših" bakterija, propada sluznica creva, imuni odgovor je hroničan i nedovoljan, razvija se autoimuna bolest - npr. kronova bolest.
Dugoročni: Sve prethodno opisano traje dovoljno dugo i dolazi do sindroma "bušnih" creva (nema barijere, sve ide direkt u krvotok), imuni sistem je pod stalnom presijom, radi u 5. brzini, troši se i posle izvesnog vremena može da "pobudali" i tako nastaje autoimuna bolest. Konstantan unos "otrova" putem hrane utiče na stvaranje ćelija u kostnoj srži (tu se imunitet "rađa") i dovodi do trajnog oslabljenog imuniteta.
Dugotrajna izloženost nekom agensu dovodi do hipersenzibilizacije našeg imunog sistema, pa se u nekom trenutku desi "okidač" i naš hipersenzibilisan imuni sistem preterano reaguje na neki alergen na koji neko drugi ne reaguje. Ovo ne treba brkati sa potencijalom za odbranu, koji ako je dobar, javlja se burna reakcija, jer se tako telo brani, dok ako je loš, odbrane nema, a organi trpe i ako je dejstvo dovoljno dugo, propadaju.