Šta je novo?

Trčanje kao hobi/rekreacija/sport/izgovor za putovanja

  • Začetnik teme Začetnik teme PJ
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Aha, vidis ne znam nista o tome. Ja generalno imam jake noge, radim i sa tegovima pored trcanja, nego imam taj problem da mi stopala idu unutra prilikom trcanja i to mi nije odgovaralo nikako sa neutralnim patikama. Probao sam sa uloscima po meri ali mi bolje resavaju stvari ove stability patike. Mozda i zato sto sam tezak, nemam bas onu laganu trkacku gradju 🙂
 
A šta je smetalo što idu stopala ka unutra? Mnogi elitni atletičari imaju taj pokret sa stopalima unutra, pa ih otvaraju kako se odbacuju.
 
A šta je smetalo što idu stopala ka unutra? Mnogi elitni atletičari imaju taj pokret sa stopalima unutra, pa ih otvaraju kako se odbacuju.

Hvala, ovo mi je nesto novo pa cu morati da se pozabavim malo time. U sustini nije losa stvar ako moze da se postigne da se tehnikom vraca noga ka napolju prilikom odbacivanja.
 
Nažalost, svi smo zaboravili da trčimo, takav je život modernog čoveka postao. Pokrivili smo se svi, izdeformisali, tela su manje ili više bolesna, retko ko je u potpunosti zdrav. Ne bi bilo ovih diskusija uopšte da ljudi trčkaraju čitav život, kao što su evolutivno predodređeni.

Ja sam se ubio da se naštelujem da mi se ne javlja ITBS povreda desne noge i džaba, sad kad sam počeo da se ubrzavam i produžavam korak, eto ga opet. Dobar dan dužem oporavku. Skinuo sam TL i učestalio treninge, ubacio šetnje. Stalno neko učenje i adaptacija, bez kraja.
 
Sto je najgore na sam u sportu od 7. godine i nikad nisam prestajao sa trcanjem, samo sam trcao manje distance (do 10km), jer mi preko toga nikad nije trebalo. Samo nikad nisam posvecivao paznju tehnici trcanja, sto bih hteo polako da ispravim. Inace se dosta krecem jer radim napolju, pa ubacim i trcanje i setnje, generalno sam dosta u pokretu.
 
Ova tema otvorena sa idejom, da je trčanje pre svega zabava, pa evo jednog, u određenoj meri, prepravljenog teksta koji sam pre neki dan napisao.

Kako je Super Halfs turistički, a ne trkački projekat, bilo bi lepo da imam i neke dobre fotografije uz ovaj tekst, ali nažalost ili zapravo sreću, sve su personalizivane, pa su uklonjene i idemo bez njih, ali napisaću iskustva, koja će se dotaći svih aspekata jedne ovakve ekskurzije, koja nekome mogu da budu korisna.

Prag Super Half 2026

Prethodnog vikenda, 28.3.2026, je u Pragu održan Generali Prague Half Marathon, koji pripada seriji Super Halfs trka, poslednji na kome su se kotizacije kupovale kao first come - first served. Od sledeće godine i Prag ide kroz lutriju. Za 3-4 sata je prodato 17.000 brojeva, a trku je završilo nešto preko 15.000 učesnika.
Iz Srbije je bilo 59 finišera.

Registracija za trku je otvorena 28.8.2025. tj tačno 7 meseci pre trke. Serveri su im bili prebukirani, moj nalog je ušao u loop (logujem se, uzmem kotizaciju, izaberem način plaćanja, izbaci me na login) i nakon 2 sata sam odustao, pa mi je drugarica kupila startninu preko svog naloga. Super je fora što čim je upisala moju mail adresu, kao kontakt osobe za koju kupuje, ta kotizacija se vezala za moj postojeći nalog na RunChez portalu. Kotizacija je bila 98eur + 3 eur service charge. Dakle 101€. Moguće doplate su bile za majicu, 40€, osiguranje za prenos na sledeću sezonu, ako budeš onemogućen da izađeš na trku i još neke charity stavke.

Poučen iskustvom, sa nekih sličnih događaja, praktično odmah sam bukirao smeštaj (sa mogućnošću otkazivanja), načekao prvu Air Serbia akciju i zgrabio kartu sa ručnim prtljagom za 15.000 dinara. Poznanica je čekala do januara "bolju akciju", jer za Prag bude nekada i 12.000, pa je na kraju za iste letove platila kartu preko 40.000 dinara.

Start trke je u nekoj polu industrijskoj, polu biznis zoni, gde praktično nema smeštaj, a i da ima, daleko je od svega gde smo planirali da provedemo dane pre i posle trke. Tako da je većina birala smeštaj što bliže turističkim lokacijama, a ja sam se izvukao 1km odatle, ali sam za razliku od njih imao direktnu metro liniju do starta. A svakako sam ostao na walk distance od centra.

Vremenska prognoza za Prag, za poslednji vikend marta, kaže višegodišnji average high 9C, average low 1C. Hladnije nego što sam očekivao. Petnaestak dana pred put, počinjemo da pratimo, temperatura na dan trke je najavljena od -4 do +8, sa snegom, susnežicom i kišom u jutarnjim satima. Jedino je prognoza koju prikazuje Garmin (nikako nisam shvatio koji servis koristi za forecast) na unetom događaju u kalendar, tvrdio da će na startu trke biti 6C i da će u narednih 2h porasti na 8C. Sa visokom verovatnoćom kiše.

Deset dana pred put, nakon jednog treninga, počinje da me boli koleno. Dok hodam sve ok, dok trčim sve ok. Čim duže sedim ili dodirnem koleno - boli. Prolaze dani, bol se pojačava, gledam prognozu, sa mogućim snežnim padavinama u vreme starta trke, i razmišljam da li na put nosim ski jaknu ili da sve otkazujem. Ipak idem, ali ako bude bolelo, neću trčati, da ne izazovem neki dugoročni problem. Vikend pred put, izadjem na Adu, istrčim jedan krug, super lagano, stvarno bez posledica. Ponedeljak pred put, istrčim fartlek, spuštajući pejs i ceo minut brže od plana za trku, sve ok. Dakle, to je to, pakuj i patike za trčanje.

Kako se trka približavala, Garmin je smanjivao verovatnoću padavina i povećavao broj sunčanih sati, ali je ostao pri 6C na startu. Ostale prognoze su menjale predviđanje na dnevnom nivou i svakim danom su bile sve bliže onome što je Garmin tvrdio od početak. Možda nas i vreme posluži. Samo da koleno ne izda.

Na aerodromu prvi put prođoh kroz EES, manje od minuta. Gde god se stvaraju gužve, nije do sistema, do ljudi je.

Kako je u četvrtak u Pragu pre trke bila fudbalska utakmica izmedju Češke i Irske, Prag su nekoliko dana pre toga već opsedale horde veselih, pripitih do potpuno pijanih, ljudi u zelenom. Savršeno su razbili monotoniju oblačnog grada. Zvanično, u Pragu je bilo preko 6.000 Iraca, bez obzira što su dobili pravo na samo 1.000 karata. Nismo prisustvovali nekom incident, samo su uneli neku baš veselu atmosferu. Posebno zabavan momenat je bio u petak, kada se grupa Iraca pojavila i počela da peva pred Česima, ništa ih ne razumem, ali zvuči kao da im se rugaju zbog utakmice, da bi se ispostavilo da su Česi pobedili na penale, a ovi im, onako pijani, zapravo čestitaju.

Ko nije bio u Pragu, a i ko jeste, grad je zaista lep, postoji veliki broj tura za obilaske, a putujući sa ovim ženama kupio sam mnogo dobru foru - svaki veliki grad ima besplatne turističke obilaske, koji funkcioniše po principu tips. Ako si zadovoljan - plati. Poenta je da na takvim mestima rade vodiči spremni da rade za napojnicu, jer znaju šta rade. Do sada su nam uvek one birale konkretnu turu, i uvek ispadne odlično, ali svakako ću jednom prilikom probati i ja da organizujem.
Što se samog grada tiče - ko ne voli obilaske, pabovi, kafići, kafane, restorani, su na svakom ćošku. Em nisam pojeo lošu hranu, em su cene u najgorem slučaju kao u Beogradu. Iznenadio sam se da u većini lokala toče samo jednu ili dve vrste piva, ali verovatno je bilo do izbora mesta na koja smo išli.

U petak smo otišli na Expo, da preuzmemo brojeve. Verovatno najlošije organizovan i generalno, najlošiji Expo, na trkama sa preko 10k učesnika, na kojima sam bio. Expo je bio na sajmu, gde se ulazi u prvu halu, sa nekoliko štandova, pa se kroz atrium izlazi napolje, odakle se ulazi u drugu halu, koja je bila posvećena Super Halfs (dva štanda i panoi za fotografisanje), pa opet izlazak iz hale i onda u trećoj hali, gde je bilo još nekoliko štandova i konačno preuzimanje brojeva. Kada smo došli, stali smo u red u prvoj hali, nemajući pojma šta nas čeka. Brojeve smo uzeli nakon tačno sat vremena. Samo preuzimanje je prošlo veoma brzo, ali je brojeve delilo, recimo 5 volontera za muške i 5 za ženske trkače. Sa ženske strane uglavnom nije bilo nikoga, ali kada udješ u prvu halu, devojke nemaju pojma da mogu da prođu ceo red i praktično uzmu broj bez čekanja. Ali kako sam u našoj ekipi bio jedini muški trkač, hvala im što nisu otišle preko reda 🙂

U redu sam upoznao nekoliko naših trkača, najviše sam ćaskao sa momkom (dobro, stariji je od mene, dakle, gospodin), došao je iz Beograda kolima, čim završi trku u subotu, pakuje se, ide u Berlin, i tamo trči u nedelju. Našao sam ga na Strava, da mu čestitam, istrčao je po planu, kao što je i najavio, Prag lagano, Berlin skoro pola minuta po kilometru brže.

Izlazimo sa Expo, štandovi u najmanju ruke neinteresatni, kad red više ne kreće iz prve hale, već se prostire nekoliko stotina metara kroz kompleks sajma. Ako smo mi čekali sat vremena, neki od tih ljudi su ostali najmanje 3 sata. Baš loše organizovano.
 
Da, trka je bila u subotu, što mi se zapravo mnogo više svidja, ali nekako je nedelja mnogo češći izbor organizatora.
Start trke je planiran za 10h, tako da nije bilo potrebe za navijanjem sata i preterano ranim ustajanjem. Silazim na doručak (prethodnih dana shvatio da na doručku nema banana, pa sam kupio u prodavnici; ovsenu kašu svakako nosim svoju), 7 sati, napolju 3 stepena.

Završavam sve rutine, odlazim do Metroa i gledam table, na koju stranu da... Kad na desetine ljudi, u patikama za trčanje, počinje da ulazi u vagon koji je upravo stao, nema šta da razmišljam. Silazim četiri stanice kasnije iz prepunog metroa, na stanici ne može da se hoda i tu već nailazimo na prve volontere. Pustili su dvoje pokretnih stepenica za izvlačenje i volonter stoji izmedju, naizmenično viče na češkom i engleskom, da se delimo na dve strane, da dvoje stepenica idu na gore. Zaista je ubrzao protok ljudi. Nakon nekoliko stotina metara ulazimo u drop off zonu, boksovi za stvari sa desne strane, sa brojevima 01, 02...do 99 i 00. Na osnovu 2 last digits startnog broja biraš boks u koji ostavljaš stvari. Svaki boks je širok 1m i dugačak, možda 4m i recimo da je 100 boksova pokrivalo 120-130 volontera. Prihvatali su stvari up to 70x40x25cm, Tako da je dosta ljudi ostavljalo svoj kabinski prtljag. Ostavljanje stvari je trajalo 5 sekundi.

Ovo mi je prva trka da nisam bio smešten na manje od 1km od starta ili cilja, pa sam koristio i garderobu za presvlačenje, kao i toalete. Veliki šatori, sa klupama, sve bez gužve, sve lagano, odlično organizovano.

Kada smo bili spremni da krenemo prema zoni starta, bilo je 9h, temperatura, 4-5C, sunčano, pa je subjektivno delovalo toplije, ali sam ipak rešio da se držim plana i uradim još jednu stvar prvi put - u startnu zonu udjem u duksu, koji ću zatim ostaviti na ogradi, a organizator će svu garderobu proslediti prihavtilištu.

Na putu prema startu je bilo nekoliko zabavnih panoa za fotografisanje i stand sa besplatnim kockicama i šećernom vunom. Iznenadio sam sam brojem ljudi koji to zapravo uzimaju pre trke. Kao da im je deo rutine.

Odradili smo zagrevanje na jednom parkingu i tu se razišli, jer smo bili u različitim zonama starta. Uzimam Beta Fuel sa 40 grama ugljenih hidrata. Prošlo je već skoro 3 sata od doručka, trebalo je da ponesem i neku bonžitu iz ranca. Vidim da je dosta ljudi u garedorbi koju će ostaviti i razmišljam o jednom od mojih omiljenih dukseva koji sam poneo. Kupio sam ga pre 15ak godina, u Pragu. Poslednjih nekoliko godina ga nosim po kući ili ako negde idem sam, jer sam kod kuće više puta dobijao pretnju da će završiti u djubretu. Nikada ga ne bih bacio, ali da ga ostavim u Pragu, pa još ako nekoga ugreje sledeće zime, ima neke simbolike, zaista mi u 10.05 nije bilo teško da ga skinem, uredno složim i stavim na ogradu. Kroz start sam prošao u 10.09.
Bilo je tačno 6C, kao što je Garmin najavio 15 dana ranije. Sunčano, bez ijednog oblaka. SAVRŠENO VREME ZA TRČANJE.

Da su mi dali obrazac, da popunim kakve vremenske uslove želim za trku, ne bih tražio drugačije.

Kada sam u septembru završio trku u Kopenhagenu, 5.08 po kilometru, (plan je bio 5.10), postavio sam cilj za Prag (5.04min/km) i Beograd (4.59min/km). Tako sam izabrao i startnu zonu. U prvih 500 metara je bilo potpuno jasno da je bar polovina trkača izabralo prebrzu zonu. Prva polovina staze je cela u kratkim i blagim uzbrdicama i nizbrdicama, pa je mnogima bio problem da održavaju pejs. Ili je to taktika, koju ne razumem. Prvi kilometar 5.21, prosto nije moglo brže kroz gužvu. U narednih 9km sam izgubio dosta energije obilazeći čitave grupe trkača i išao sam 5 do 10 sekundi brže od plana, jer je bilo ili tako ili 5.15. Bilo je i izlazaka na trotoare i "davanje migavca" rukom, provlačenja. U to vreme su već krenuli i segmenti sa dosta kaldrme, koja je u najmanju ruku bila neprijatna za stopala. Sreća, pa je bilo suvo, inače bi klizali, kao po ledu. Neki su se žalili i na prečesto prelaženje preko šina. Trka, bar nekim delom rute, prolazi kroz Staro mesto, Novo mesto, Mala strana... Stvarno ima šta da se vidi, ali tu gde ime šta da se vidi - pod nogama kaldrma. Na 45 minuta od starta uzimam SIS Gel sa 22g ugljenih hidrata + elektroliti. Gledajući sat, video sam da na kaldrmi uvek malo usporim, ali čim siđem sa iste, ubrzam i u proseku sam bio ok. Puls sve vreme tamo gde sam ga i planirao.

Okrepne stanice su bile dobro raspoređene I dovoljno dugačke, ali, bez oznaka šta je u kojim čašama, pa kada u trku već pokupiš, posle je kasno. Na prvoj okrepi sam umesto vode uzeo neki isotonic, na drugoj okrepi sam uzeo vodu, ali blago gaziranu. Uvek sa sobom nosim 250ml soft flask u džepu, pa meni nije bilo problem, ali neko bi se našao u baš neprijatnoj situaciji.

Drugi deo trke je išao kroz dosta šire ulice, kontrola pejsa je bila lakša, ja sam držao nešto sporije od plana, jer sam imao veliku rezervu iz prvih 10km.

I onda se desi neki bug, pred kraj devetanestog i početak dvadesetog kilometra, na jednom podvožnjaku sam napravio drastično usporenje, i nizbrdo i uzbrdo. Nekakvim nakaradnim računanjem dodjem do toga da sam u tih 500m izgubio više od 30 sekundi i da će to biti teško vratiti na preostalom kilometru, ali ajde da probam. Na 800 metara do cilja procenim da fali još preko 20 sekundi i reko' pogreši čovek, neću forsirati, kroz cilj prolazim sa pace 4.48, average za celu trku 5.05, a za ciljanih 5.04 sam omanuo nepunih 13 sekundi. Not great, not terrible.
Lični rekord sam spustio za malo preko minut.

Trku smo završili gde smo i počeli, baš neprijatna gužva nakon linije cilja, veoma nezgodno za ljude koji nakon trke moraju da nastave sa aktivnim hladjenjem, zbog potencijalnih grčeva ili bilo kog drugog razloga. Osim medalja, voda, nešto voća i gomile bezalkoholnog piva. Sve nekako skromno, sve u uskom prolazu. I onda nekoliko stotina metara do drop off zone, koja je bila odlično organizovana, ali bez dodatnog osveženja. Bilo je nekoliko stolova za masažu i recimo 30+ ljudi u redu. Aman bre, pa ta masaža je za slučaj nužde, za one koji ne mogu da stoje, a ne za zabavu.
Krećem po ranac i shvatam da je podizanje istog trajalo NULA sekundi, jer me je devojka snimila sa udaljenosti od nekoliko metara i pre nego što sam prišao, moj ranac je već bio na pultu. Ukratko - savršeno.

Nazad na Metro, gde shvatamo da je broj vagona povećan u odnosu na ono što smo videli dan ranije, tako da je bila gužva, ali ništa nepodnošljivo. Pada dogovor da se ne razilazimo odmah, iako je moje super slano lice vapilo za tuširanjem, već da ispoštujemo drugaricu, koja vodi računa o ishrani, ali uvek nakon trke ide na neki junk food, tako da smo svi završili u McDonald's. Tamo shvatamo da niko od nas niti jede tu hranu, niti pije Coca-Colu, ali svi smo napunili tacne i pitali da li imaju refill varijantu.

Kratak predah, leden tuš i odlazak u, dve sedmice ranije, rezervisanu, pravu češku kafanu, po preporuci drugarice koja već neko vreme živi u Pragu i zapravo radi u RunChez.
Većinu naših zamerki je već znala, a neke stvari je zapisala, za naknadnu analizu i naredne trke. Pomenuli smo i majski Maraton u Pragu, koji kreće sa Old Town Square (trg na kome je spomenik Jan Husu i čuveni puppet show časovnik) i ukupno se deset puta prelazi preko Vltave, od čega je jedan prelazak i preko Karlovog mosta (da, kaldrma). Limit trke je bio 10.000 učesnika, ali je pušteno nekoliko stotina preko. Što zbog rute, a uglavnom zbog zone starta i cilja - maraton im je logistička noćna mora i sa mnogo manje učesnika.

U nedelju ujutru je temperatura u Pragu sišla skoro do nule i svako malo je padala kiša, ali koga briga, kad smo na dan trke imali savršeno vreme.

Dame iz grupe sledeći vikend trče 42km Milano, a zatim i major u Londonu, a ja ću se zadovoljiti Beogradskom polutkom, za koju ću, nažalost, morati da revidiram ranije postavljeni cilj. Imaćemo neke kraće ekskurzije po Srbiji, a ista ekipa, u malo proširenom sastavu, već ima kotizacije za Super Half Kardif u oktobru. Tražimo seosku kuću za smeštaj u Velsu 🙂
 
Koliko je ovo milina za čitati..

Ako si pisao još ovakvih postova, molim te linkuj ih da pročitam retroaktivno.
 
Evo ga jedan iz 2024, moj prvi Super Half. Napisan istog dana kada sam i trčao, dok sam čekao ove što jure vreme, da dodju sebi 😄

Da je pisan 3 dana kasnije, verovatno bih pomenuo i one užasne poplave koje su zadesile Valensiju. Da smo ostali dva dana duže, ostali bi još celu sedmicu, jer aerodrom i vozovi nisu radili.

Post in thread 'Trčanje kao hobi/rekreacija/sport/izgovor za putovanja' https://forum.benchmark.rs/threads/...port-izgovor-za-putovanja.498224/post-7302896
 
Ovo sam već čitao, hoćemo još haha
 
  • Funny
Reagovanja: PJ
Evo jedan screen shot od subote. U okviru 12km, intervali 3x 2km, target je bio 4.50-4.55, a average je izašao na 4.45.

Svih 6km u rasponu od 3 sekunde. Jeste nešto brže od plana, ali gotovo bez odstupanja. I onda pogledam recovery faze (500m), još manje odstupanje, 6.22-6.23.

Valjda sam sebe podsvesno kažnjavam zbog one loše procene i 13 sekundi manjka iz Praga.
Screenshot_20260404_111243_Garmin Connect.jpg

Puls je bio nešto viši od plana, ali se brzo vraćao tokom recovery. Nažalost, umorio sam se više nego što sam očekivao, a ja ne volim ds se umorim 😄, tako da ipak ima još da se trenira da bi mi to bio prirodan pace.

Do beogradskog je ostalo još 10 dana, pa praćenje vremenske prognoze dobija smisao. Start će biti na 11-13C, a oblačnost će da odredi da li će dva sata kasnije biti 17 ili 20C 😬

Garmin kaže 13 do 17, bez oblaka, sunčano.
 
Refill u Parizu:



Garmin menja temepraturu za subotu, start na 15C 🥵
 
Drug mi je trcao sad maraton u Parizu (zivi tamo vec par godina), kaze da je izgubio vreme na tim refill stanicama.

Inace je zavrsio maraton sa 4:50 pace iliti 3:25:19 ukupno (42.42km).
 
12972.jpg

Testiram poslednjih par treninga ovakvo vezivanje patike, jer imam visok ris. Ekstra rešenje. Značajno bolje.
 
Drug mi je trcao sad maraton u Parizu (zivi tamo vec par godina), kaze da je izgubio vreme na tim refill stanicama.

Inace je zavrsio maraton sa 4:50 pace iliti 3:25:19 ukupno (42.42km).
Verujem da je najveći gubitak na vraćanju ritma. Staneš, uredno te polije onim crevom po nogama, pa krećeš iz mesta.


Mogli su i pit stop rampe da naprave, kao u Formuli 1, pa da ovi što se toče, ne smetaju ovima koji samo protrčavaju. [/sarkazam]
 
Nisam skontao kakve veze ima sa Hokom? Uradiću isto i na Alphafly za trku. Pritisne dodatno te tačke ispred i iza risa, lakše se obuva i izuva patika. Ne primećujem neki nedostatak zasad.
 
 
Дајте коју реч о маратону или полумаратону код нас. Какве су нове руте?
 

Prilozi

  • IMG_3837.png
    IMG_3837.png
    188 KB · Pregleda: 33
  • Funny
Reagovanja: PJ
Ajde de, malo sam se solidarisao sa vama danas.
13323.jpg
Testirao malo rutiranje na Corosu, napravio rutu 18.5km, oko brda pri vrhu i nazad manje više istom rutom, umesto LR po planu. Ekstra radi, nekih 50m pre skretanja prikaže mapu, zatim vrati na podatke. Može naravno mapa uvek, swipe levo desno skače između mape i muzike, gore dole ekrani.

Kako ste prošli? Čudno neko ćutanje. I juče je bila neka trka zar ne?
 
Кад смо код трчања поред мора, иде ускоро занимљива полутка у Трсту, незгодна логистика јер се не иде у круг.
 
Prethodni postovi su, silom prilika, obrisani, da ne bude zabune, kakvo more 🙂

Takvi događaji uglavnom imaju organizovan prevoz na najmanje jednu stranu. Nekada je uključen u cenu, a nekada se posebno doplaćuje, ko želi. Za Trst konkretno, ne piše za troškove, ali postoji shuttle buss, evo ga info sa sajta:

The central train station is just a few steps from Piazza Unità d’Italia, the heart of Trieste and the Trieste Spring Run.
From here you can walk to the city center or take our shuttle services that will bring you to the start areas (Miramare for the Bavisela Family Run and Duino for the Trieste 21K).
 
Nazad
Vrh Dno