Evo mog mišljenja oko naplaćivanja. Naime, navešću neke primere gde se vidi da treba naplatiti trud. Prvo, na fax-u sam pomagao mnogim kolegama (tačnije koleginicama

) oko seminarskih radova. Pošto sam upisao po Bolonji recimo da sam uvek imao ocenu-dve više na seminarskim radovima, prisustvu na predavanjima/vežbama, javljanju. Kolege su već u prvoj godini zapazile da ne postoji predmet na kome se ja ne javim za seminarski pa su me pitali kako stignem da odradim sve. Odgovorih im lepo da imam skener, štampač u boji, ABBYY Fine Reader, MS Office, da prvo nađem i skeniram šta mi treba, zatim konverujem iz PDF-a u Word, pa naravno onda sve to sređujem u Wordu zato što ABBYY ne odradi grafikone/tabele kako treba, na kraju odnesem u kopirnicu da se uradi koričenje i spirala. I onda ide ono pitanje pošto nemaju skener kao ni te programe da im ja to odradim ako mogu. I naravno ja ne bih bio ja da im ne pomognem i umesto vreme da provedem na basketu ja par sati skeniram, konverujem, recimo da im završim 90% rada (nekada i 100%). Ne naplatim ni dinar zato što sam uvek pomagao drugima ali su i drugi pomagali meni, oduvek sam cenio kolegijalnost. Neprijatno bi mi bilo da im naplatim (iako znam da su za takvu vrstu usluge drugi studenti naplaćivali po hiljadu/dve/tri). Vremenom druženje postaje učestalije i tek onda ukapiram koliki su to neljudi, kako im je krivo ako se javiš pred celim amfiteatrom za reč, ako dobiješ poene, ako izađeš na tablu i odradiš zadatak (i samim tim dobiješ poene

), ako dobiješ veću ocenu od njih na ispitu i slično. Da sam znao kakvi su nikada ih ne bi ni pozdravio. Bilo kakve informacije su mi davale nepoznate kolege, koje prvi put sretnem u A1, A2, A3... neke koleginice koje sam prvi put video i ispričao kako nisam išao u srednju ekonomsku i nemam pojma oko računovodstva su me odmah odvele u čitaonicu i u tišini mi objasnile osnove. Dobar sam čovek (rođen sam dobar

) ali to mnogi iskorišćavaju. Vremnom se učim da kažem NE. Tako i danas pošto u zgradi imam komšinice koje nemaju blage veze sa računarima (a na primer studiraju arhitekturu, znaju samo da rade u programima u kojima trebaju da znaju zbog fax-a) dođu i donesu svoj lap i zamole da im neke programe instaliram, sredim sistem i ja potrošim sate na sređivanje od drajvera, podešavanja sistema, instaliranja programa (na 2.5" i 5400 obrtaja zna da potraje ukoliko su veliki programi u pitanju), odradim im i defragment pošto nemaju ssd i sve bi bilo u redu da one žele da prate šta ja to radim pa da ne moraju svaki put da donose lap već da nešto nauče. Samo donesu kao da sam ja u obavezi da se zamaram sa njihovim računarima. Ja im objasnim da ću im na fleš instalirati OS, u jedan folder drajvere, u drugi programe, da ću odštampati kako se optimizuje računar (sistem), šta treba pogasiti, kako sistem ubrzati, šta nepotrebno zauzima prostor, ali jok. Bar da su neke ribe

Sada se polako ali sigurno ograđujem. Ima i predsednik kućnog sveta (đubre neviđeno

) koji stalno kao treba da mu se nešto odštampa, da mu se nešto kratko napiše u Wordu pa da preda opštini i slično. Treba naplatiti svoj trud i usluge zato što na ovom svetu ima 99% loših ljudi i 1% dobrih. Ne bih dalje zalazio u temu pošto bih mogao knjigu da napišem. Sve u svemu treba naplatiti utrošeno vreme a treba naplatiti duplo ukoliko je neko bezobrazan :wave:
Edit: zaboravih da napišem da sam kolegama/koleginicama kojima sam pomagao oko seminarskih kasnije jedanput tražio da mi pomognu oko engleskog (neke reči nisam znao kako se izgovaraju i imao sam neka pitanja o vremenima) i perfidno su se ogradili kao drugi put će, ili nemaju u tom trenutku vremena itd. iako su znali perfektno engleski. Moje znanje engleskog je slabo, par puta sam menjao osnovnu i srednju (često smo se selili) pa nekako nisam uspeo da se uhodam pa sada lagano učim (Rosetta Stone, KMPlayer dva titla u isto vreme i slično).