Šta je novo?

Programerska/IT motivacija

Dzekson

Banned
Banovan
Učlanjen(a)
13.04.2013
Poruke
1,417
Poena
99
Imate li specificne rituale pre nego sto krenete da kuckate kodove ili obavljate bilo koju drugu vrstu IT posla ili ste jednostavno u stanju da sednete i krenete da lemate po tastaturi iz momenta ? Koiko je tesko motivisati samog sebe da krenete da radite posao ?

Ja bih ispisao svoja neka iskustva pa bih voleo da mi ljudi koji se pronadju u prici daju svoje savete i resenja.

Konkretno se trenutno bavim web & grafickim dizajnom za jednu stranu firmu i mogu da kazem da mi je upala kasika u dzem jer nemam radno vreme, nemam nikog da mi visi nad glavom, a zaradjujem solidno vise od srpskog proseka, ali upravo u takvom okruzenju je sve teze motivisati samog sebe.

Dolazim u situacije:

da odlazem kao u srednjoj i na faksu, do mrtve tacke kad poludim i onda ocu sve u 4 dana da zavrsim
da sam zapravo najvise motivisan tek kad zavrsim zadatak pa sam odusevljen
da uhvatim sebe pa iz inata sto nesto ne znam, provedem mnogo vise vremena kapirajuci kako to i to, nego konkretan zadatak i obavljanje istog ispravno i na vreme
da kazem sebi - to je lako, sredicemo - iako znam da cu SVAKI put negde da zaglavim makar na trenutak i da kritikujem sebe samog sto sam rekao - "lako cemo"

Jel to samo do mene, ili kompjuterski/programerski posao uvek tera coveka da hvata krivine dokle god moze ? Kako vi uspete sebe da ubedite - "ajde da krenem ja ovo na vreme", pogotovo uzevsi u obzir dinamiku ovakvih poslova gde pored rada mora da postoji i konstantna dodatna edukacija, efikasan sistem organizacije i jos 3-4 pojedinacne radnje mimo samog posla .. ?
 
da uhvatim sebe pa iz inata sto nesto ne znam, provedem mnogo vise vremena kapirajuci kako to i to, nego konkretan zadatak i obavljanje istog ispravno i na vreme

Ja sam ovako spucao silne sate, dane, kolokvijume, ispite. Želim da verujem da je ova upornost u traženju znanja bez obzira na ishod ili isplativost odlika pravih čistih naučnika i osoba na vrhuncu ljudske civilizovanosti. :D (ali dok sam bio u osnovnoj školi i gimnaziji nisam baš bio mnogo naučno raspoložen, a nisam ni imao brz net, niti je postojao naučni YouTube, niti bilo ko drugi da mi pokaže nešto izvan okvira, pa sam vreme za učenje nametnutog i loše osmišljenog gradiva spucavao televizijom i igranjem :D)

Evo sad radim neki mali programčić, dobio zadatak na praksi da ga uradim do sutra (inače praksa je velika opuštencija), dobio sam ga u ponedeljak, tog dana nisam ništa radio, u utorak radio nešto u pauzama između bleje na YouTube-u, Wikipediji, i ko zna čemu, juče malo više, a evo sam zadnji dan uveče, sam postigo najviše i pri kraju sam (u stvari biću kad prestanem da blejim na forumu :)).
 
Poslednja izmena:
Nisam lenj, ali sam odlago početak učenja do iznemoglosti. Posle sam otkrio kako da se ne gubi previše vremena. Davno sam završio fax, ali sam imao ritual (kao i svi lenji inteligentni ljudi odlagao sve do kraja) a sastojao se u sledećem:
Voleo sam da čitam skoro sve, beletristiku, SF, novine, encikopedije ... sve što nema veze sa tekućim ispitom.
Seo bi sa omiljenom knjigom da uživam u čitanju, i tek kad se uživim u fabulu i materiju, bacao sam to sa strane i uzimao da učim predmet od kojeg ću kasnije leba da jedem. Nije uspevalo odmah, ali posle desetak pokušaja davalo je dobre rezultate. Nekad posle 10 minuta, nekad posle 4-5 sata ....

Bitno je da sam umislio nešto kao "samo da mi se mozak zagreje" ....

Pomogalo je, jer sam uspeo da završim Elektronski u Nišu bez pohađanja nastave zadnje tri godine.
Sve učeći iz tuđih beleški, svezaka .... samo sam išao na lab.vežbe.

Sada u radu nema nikakvih rituala, sednem i radim kolko treba.
 
Ja nikad nisam imao problem da se nateram da radim. Jednostavno volim ovaj posao. Najveci problem imam da se odmaknem od tastature iako sam shvatio da resenja najtezih problema ukapiram daleko od kompa :D Sad kad stizu zahtevi dobro pregledam najteze i onda krenem resavati najlakse, konstantno negde u malom mozgu razmisljajuci o tezim taskovima. Ako dobijem ideju poslepodne ili pred spavanje obicno jedva cekam da ujutro stignem na posao i pocnem resavati. Dok radim tako nema panike, resavanja u zadnji cas a konstantno se osecam zadovoljnim i uspesnim. ;)
 
Poslednja izmena:
Sve što si naveo, dešava se i meni na sličan način, ima dana kada mi je stvarno teško da se nateram da sednem za tastaturu. Ne bih rekao da je ovakva praksa vezana samo za IT, već ako radiš kao freelancer. Dok sam radio u firmi, morao sam da krenem sa radom što pre, posle ispijene kafe i par cigareta. :)

Evo mojih situacija:

1. Par dana ne radim ništa, razmišljam samo o načinu kako rešiti problem, dok mi u glavi sve vreme odzvanja "kreni već jednom da radiš, zakasnićeš kao i uvek" :),
2. Radim po par sati dnevno - intersantna varijanta ali ne pali uvek,
3. Krenem da radim od jutra do kasno veče ili popodne do rano izjutra, rezultat je ili završen dobar deo posla ili ništa, ja zombiran padam u krevet i sutradan nisam ni za šta.

Sve ove tri situacije se javljaju u zavisnosti od obima posla, kompleksnosti, trenutnog raspoloženja, od toga koliko mi je zanimljiv sam zadatak i još ko zna koliko drugih činilaca.

Dešava se i da ceo dan lomim glavu oko nečega i ne dodjem do rešenja. Sutradan mi se rešenje ukaže vrlo brzo. U ovom slučaju, najbolje je bataliti i odmoriti se, mada retko kada i sam ispoštujem, žureći da završim. Ovo se verovatno svima dešava. :)

Po mom mišljenu, najbolje je sebi odrediti neko "radno vreme", kao da si na radnom mestu u nekoj firmi: kreneš sa pregledom novopristigle pošte, lagano uz kaficu i pljuge (eto rituala ;)), odrediš prioritete, kreneš sa poslom, radiš dok možeš, pa na pauzu. :D

Ova procedure, napraviće od tebe pravu mašinu :d, što je već neka druga tema.
 
Nije li novac jedina prava motivacija za rad ?
 
Jeste novac jedna od glavnih motivacija za rad, jer uz njega idu i mnoge druge lepe stvari.

Za mene su moja deca glavna motivacija i to me motivise mnogo vise nego sam novac.
 
Za nas koji nemamo decu, jedini motiv da radimo je novac i pored novca zdravlje, da bi imali mogucnost da na miru taj novac potrosimo.

Zdravlje+novac=srecan zivot.
 
Dzekson je izgleda moj davno izgubljeni blizanac, totalno smo isti. Isto tako volim da odlažem do zadnjeg momenta, pa se onda nerviram što sam sve to vreme uzalud pogubio. Naravno, uvek na kraju završim sve što sam hteo, ali ništa kod mene ne može bez nerviranja, izgleda. Što god imam manje da radim, to se obično više ulenjim, umesto da koristim vreme pametno.

Kako se boriti protiv toga? Meni obično pomaže fraza "danas je prvi dan ostatka tvog života", bićeš bolji ubuduće. Takođe, stavljam sebe u situaciju da moram nešto da uradim, recimo uzmem da polažem za sertifikat, pošto ispit moram da platim, imam direktnu motivaciju da učim, umesto da razvlačim od danas do sutra.

Takođe, ko želi da se bavi IT-jem mora da ima tu želju za čačkanjem, ne znam kako bih to drugačije nazvao. Kome je osnovna motivacija novac, nek se mane IT-a, ja bih recimo uvek uzeo manju lovu da mogu da čačkam oko interesantnijih stvari.
 
Iako nisam direktno u IT,u slicnom sam fazonu,tipa dijagnostika,programiranje i reprogramiranje parametara vecih radnih elektronskih masina...

Smatram da je motivacija/pristup subjektivna stvar ali neki sabloni iskacu vremenom u zavisnosti od uslova tj gde,sta i kako/scim radis i da je novac kao motivacija u Srbiji (u slucajevima prosecne plate od 20+k mesecno) jako bitna stavka.

Npr u mojoj firmi zarad stednje nemamo full opremu za rad pa cesto svojom inteligencijom/dosetljivoscu moras resavati problem sto vremenom postaje (vrlo) otezavajuca okolnost.

Obozavam ovaj posao i secam se svog prvog samostalnog zadatka kada je zveknula jedna masina (izbacila gomilu fatal error-ai ni da mrdne) gde su se svi unapred smejali kako sam nahebo jer pojma nemam,tj nisam znao ni kako se otvara hauba a ne jos i da popravljam.
Posle listanja 600 strana sturog Repair manuala,uporedjivanjem gresaka i 4 sata prekovremenog (stigao uvece kuci) i bla bla ishod bese u jednoj jedinoj zicici iako su moje kolege iz inostranstva (moja firma je inostrana) predlagale zamene modula ukupne vrednosti od 8000 evra a popravka bese od par dinara...

Moje licno zadovoljstvo preveliko u fazonu ako sam ovo resio nema sta ne mogu,zadovoljan klijent zbog ustede,zadovoljna moja firma jer je debelo naplatila i za to sam dobio citavih 500 dinara na moju platu od 21.000 dinara i to za prekovremeni,ali mi to onda nije bilo bitno,ali kada to prodjes nekoliko puta pocinjes da se osecas kao budala...

Evo sutra treba da idem u Zrenjanin u poznatu fabriku da popravljam jednu masinu koja je totalno stala... iako volim i imam Repair manual ne mogu sebe da nateram ni da preletim preko njega,jer znam da nemam nista od toga i za tu platu necu da se "trzam",jednostavno me ne interesuje zahvaljujuci politici moje firme...

Tako da Kutija u firmama gde su "ok" plate to mozda funcionise tako i da meni dodje boss i kaze "radi kako znas i umes,evo ti 50k",mislim da bi napamet pevao manual od 600 strana ali ovako... i nisam jedini koji tako razmislja/radi i zato smatram da je novcana stimulacija u Srbiji jaka motivacija...
 
Poslednja izmena:
Iako nisam direktno u IT,u slicnom sam fazonu,tipa dijagnostika,programiranje i reprogramiranje parametara vecih radnih elektronskih masina...

Smatram da je motivacija/pristup subjektivna stvar ali neki sabloni iskacu vremenom u zavisnosti od uslova tj gde,sta i kako/scim radis i da je novac kao motivacija u Srbiji (u slucajevima prosecne plate od 20+k mesecno) jako bitna stavka.

Npr u mojoj firmi zarad stednje nemamo full opremu za rad pa cesto svojom inteligencijom/dosetljivoscu moras resavati problem sto vremenom postaje (vrlo) otezavajuca okolnost.

Obozavam ovaj posao i secam se svog prvog samostalnog zadatka kada je zveknula jedna masina (izbacila gomilu fatal error-ai ni da mrdne) gde su se svi unapred smejali kako sam nahebo jer pojma nemam,tj nisam znao ni kako se otvara hauba a ne jos i da popravljam.
Posle listanja 600 strana sturog Repair manuala,uporedjivanjem gresaka i 4 sata prekovremenog (stigao uvece kuci) i bla bla ishod bese u jednoj jedinoj zicici iako su moje kolege iz inostranstva (moja firma je inostrana) predlagale zamene modula ukupne vrednosti od 8000 evra a popravka bese od par dinara...

Moje licno zadovoljstvo preveliko u fazonu ako sam ovo resio nema sta ne mogu,zadovoljan klijent zbog ustede,zadovoljna moja firma jer je debelo naplatila i za to sam dobio citavih 500 dinara na moju platu od 21.000 dinara i to za prekovremeni,ali mi to onda nije bilo bitno,ali kada to prodjes nekoliko puta pocinjes da se osecas kao budala...

Evo sutra treba da idem u Zrenjanin u poznatu fabriku da popravljam jednu masinu koja je totalno stala... iako volim i imam Repair manual ne mogu sebe da nateram ni da preletim preko njega,jer znam da nemam nista od toga i za tu platu necu da se "trzam",jednostavno me ne interesuje zahvaljujuci politici moje firme...

Tako da Kutija u firmama gde su "ok" plate to mozda funcionise tako i da meni dodje boss i kaze "radi kako znas i umes,evo ti 50k",mislim da bi napamet pevao manual od 600 strana ali ovako... i nisam jedini koji tako razmislja/radi i zato smatram da je novcana stimulacija u Srbiji jaka motivacija...

Ko zaista voli it neće ni finansijski imati problema, bar ne u egzistencijalnom smislu. Ko ne voli jako brzo će propasti, pošto znanje jako kratko traje. Inače ako je projekat zanimljiv ljudi su motivisani, posebno mladi.
 
Takođe, ko želi da se bavi IT-jem mora da ima tu želju za čačkanjem, ne znam kako bih to drugačije nazvao. Kome je osnovna motivacija novac, nek se mane IT-a, ja bih recimo uvek uzeo manju lovu da mogu da čačkam oko interesantnijih stvari.

QFFT!
 
Ja evo poslednjih nekih par meseci sam uveo rituale. provalio sam da

- slusanje muzike od 20+ minuta pre posla
- zadovljena glad ( o kako se ovo tesko kapira sa mojom trenutnom dijetom)
- clear all (sms-ovi, pozivi, notifikacije, emailovi itd) pre rada
- nekad cak i tusiranje ladnom vodom

mnogo pomazu da me usrede na rad.

Konkretno mi je sad najteze jer sam imao udes pre par godina i od tada usled 4 meseca gipsa jos vucem extra weight. 24 kile ugojio u odnosu na "normalno" sada skinuo tek 12 ostalo 12 viska, i ovaj posao apsolutno ne ide sa zdravim zivotom u smislu da se ne postizava. Kad mi neko kaze - kardio je sat vremena dodje mi da ga odalamim, a gde je tu ishrana, rastezanje, zagrevanje, onda posle tus, higijena ... ? Pa ako imas efikasnog rada od 5-10 sati za kompjuterom ubaci tu onda i sport, i socijalni zivot i onu neku sto je muvas vec par godina i onu drugu sto se doselila, pa roditelji koji su pregurali zenit zdravlja i briga, i familija .. pa kao slag na tortu bar tri osobe koje jednostavno ne mozes da odbijes kad im se pokvari komp, i na posletku - salteri i papiri u srbiji za vadjenje svega i svacega. Aposlutno se ne zalim al kapiram da ovde imati 3 prosecne plate ne moze da zadovolji natprosecno ambicioznog coveka, nikako.
 
Konkretno mi je sad najteze jer sam imao udes pre par godina i od tada usled 4 meseca gipsa jos vucem extra weight.

Pa skini gips? :p

Ako nemas vremena za sve, odredi prioritete.. ako od posla nemas vremena za zdravlje, nadji drugi posao stvarno :/. Socijalu baci na vikend, te ljude kojima se kvari komp nauci da sami to rade a ako nece da nauce neka plate 2-3 puta pa ce nauciti. Ne znam kakva dokumenta vadis ceo zivot? I svedi spavanje na minimum, kad mozes lezi u 9-10 i budi se u pola 5 ujutru - to je 5-6 sati a isto se osecas kao da legnes u 3 ujutru i spavas 8-10 (barem meni).

Ako hoces mogu ja umesto tebe kardio i komsinice u isto vreme, za novcanu nadoknadu naravno :).
 
Meni je bas sada motivacija problem, posle godisnjeg je strasan pocetak. Mada sve zavisi od sistema rada, otprilike zacrtam sta cu raditi, pa se to i radi. Ili ako nesto vanredno/hitno se pojavi, to najlakse padne i proleti vreme brzo.

Vremena moze biti malo ako se ne organizujem ili dugo spavam, ali jedan kardio je najmanji problem :). Mislim da nisam nikad bio aktivniji nego otkad radim ovako (uglavnom od kuce). Budem fizicki odmoran za sve pored posla, psihicki kako kad :).

Bitno je svesti posao na 8h max, i ne razvlaciti puno, onda bude vremena za ostalo.
 
Pa skini gips? :p

Ako nemas vremena za sve, odredi prioritete.. ako od posla nemas vremena za zdravlje, nadji drugi posao stvarno :/. Socijalu baci na vikend, te ljude kojima se kvari komp nauci da sami to rade a ako nece da nauce neka plate 2-3 puta pa ce nauciti. Ne znam kakva dokumenta vadis ceo zivot? I svedi spavanje na minimum, kad mozes lezi u 9-10 i budi se u pola 5 ujutru - to je 5-6 sati a isto se osecas kao da legnes u 3 ujutru i spavas 8-10 (barem meni).

Ako hoces mogu ja umesto tebe kardio i komsinice u isto vreme, za novcanu nadoknadu naravno :).

Odlicni saveti, al u bajci :)

naci drugi posao pored ovog za koji sam odlicno placen je suludo jer zivimo u septickoj jami od drzave. Ortak sa matf-a sa masterom chuka u Intesi za 420 evra mesecno na njihovim sistemima a zasto jednog coveka tog nivoa obrazovanja i za taj posao tolko placaju - jer im se moze. A devojka mu se porodila pre par nedelja. super bas. Hteo je i on da nadje drugi posao al to kako IT sektor vapi za novim kadrovima to je samo u novinama izgleda.

A dokumenta su posebna prica. imam isteklu izgubljenu vozacku, evo ti ukratko moja putesestvija prosle radne nedelje:

ljermontova: izgubljena istekla ? idi u sluzbeni glasnik prvo da objavis da ti je izgubljena

sluzbeni glasnik: aaa ne decko, idi u mup lokalni popuni obrazac FG12 i sa njim trazis novu vozacku posto stare ne vaze i ne treba ti potvrda o izgubljenoj

MUP: cekaj a jesi bio u ljermontovoj ? tamo ides da prijavis da je istekla da bi vadio novu

Ja zvanicno ne znam kako da vise izvadim novu vozacku. zvao sam AMSS i dobio jos jedan razlicit odgovor, sad cekam da mi neko odgovori na email evo vec 10ak dana sto znaci da nece.


E o tim stvarima govorim. Jedno je da si programer/IT radnik u svedskoj ili svajcarskoj a Srbija je skroz druga prica. Naravno sve te neke administrativne stvari moras raditi radnim danima. Zato sam i postavio ovu temu jer zivimo u nekom ludilu gde je jako tesko pre svega postaviti optimalne uslove za rad, pa tek onda poceti sa istim.
 
Bar ti rade do 20.00 i nisu guzve, velika razlika u odnosu na pre koju godinu ili kad vec... sad je sve mnogo ubrzano i takodje izdaje se za par dana sto je takodje daleko bolje. PS. taj u drig ili uopste ne radi IT (vec nacukava :p excel /word) ili je vezara... junior... sta god.
 
Poslednja izmena:
Upala ti sekira u med i sad kukas kako nemas vremena. U Srbiji, sa mnogo vecim obrazovanjem i angazovanjem od tebe, a takvih je DOSTA, ima manje i i para i vremena od tebe. Ne razumem sta tacno hoces, da radis od 9 do 11 ujutru pa da ides na adu da potrosis tih 100e sto si zaradio za 2 sata? To je stvarno velika ambicija to ti priznajem, koju mozes odmah da bacis u djubre, jer ako se nisi rodio bogat imas jos najmanje 20 godina rada i truda do tog stupnja, i to sa tvojim znanjem i intelektom (koje je veliko i za bench forum a kamo li za prosek Balkana).

Pitao si "kako bi vi/sta vi radite", i ja sam ti rekao. Ja ne bih rizikovao zdravlje ni po koju cenu, jer vec jesam dovoljno i na vreme (relativno) sam to shvatio. A ti bi trebao na tudjoj gresci da skapiras i da ne cekas da se tebi desi "da bi neko drugi bio u pravu". Uostalom ako stvarno bas toliko zaradjujes, zovi ljude na gajbu da te slikaju i zavrse sve, ne moras da ides nigde. I kupi traku i nalepi laptop na nju pa programiraj dok trcis. :p
 
Nazad
Vrh Dno