Nokia 6120 Classic - vojvoda predstavlja
Kupio sam Nokiju 6120 Classic (preko mt:s-a). Naravno, u pitanju je original (ovo već znate

).
Pakovanje:
Nokia 6120 Classic
Nokia baterija BL-5B (890 mAh)
Nokia punjač AC-4
Nokia stereo slušalice HS-47
Skraćeno uputstvo na srpskom (70 stranica)
CD-ROM
USB kabel
Pakovanje klasično Nokijino – mala kutijicu u kojoj je sve nabijeno. Najviše me je impresionirao punjač, koji je stvarno minijaturan (pogledati fotografiju).
Garancija je godinu dana na telefon, a 30 dana na bateriju.
Pozitivno
+ fantastičan ekran, na direktnom suncu se vidi bez problema
+ izuzetno je brz (sve otvara momentalno)
+ novi Simbian 9.2 radi stabilno kao kamen
+ dobar zvuk preko slušalica (za nemuzički telefon)
+ ima FM radio
+ tastatura je odlična za kucanje
+ pad je vrlo dobar
+ brzo se puni baterija uz mali punjač (70 minuta kad je prazna)
Negativno
- zadnja strana je magnet za otiske prstiju (ali se lako briše)
- video je morao biti nešto bolji
- c dugme je malo nezgodno za pristiskanje
- vratanca od microSD kartice se teško otvaraju
- ubaciti microSD katicu u slot je pravo mučenje
- blic ne može da radi kao lampica
Priznajem da sam Nokija fan. Imao sam priliku da radim sa sledećim mobilnim telefonima: Nokia 5110, Nokia 3310, Nokia 3410, Motorola A925, Nokia 6230i, Nokia E61, Nokia 6233, Nokia 5200, pa smatram da ću uspeti objektivno da opišem 6120 Classic.
Crna verzija telefona – fizički izgled i osobine
Telefon je težak samo 89 grama. U ruci se praktično ni ne oseti. Prva stvar koja upada u oko je da je telefon farban sjajnim lakom (bojom, šta li je već) od nazad. Posledica je da je zadnja strana pravi magnet za otiske prstiju. Meni lično ne smeta, a briše se lako. Naveo sam kao manu (što i jeste) pre svega jer postoji bela verzija telefona, ona je matirana i otporna je na otiske prstiju.
Posle aktivacije SIM kartice, rešio sam da ubacim microSD karticu (podržava do 2 GB). Kupio sam Kingstonovu od 2 GB. Vratanca koja štite slot za karticu je jako teško otvoriti prstima. Šta više, ja i nisam uspeo sa najdužim noktom da otvorim, pa sam makazicama u vidu poluge uspeo bez ikakvih problema. Karticu sam bukvalno 5 minuta pokušavao ubosti. Ne samo što je microSD brutalno minijaturna, već nisam nikako uspevao da dođem do klika. U očaju sam zatvorio vratanca, misleći da će to pomoći, ali šipak. Već iznerviran, okrenem makazice, pritisnem s njima i nekako se kartica ubola na kraju. Da napomenem da je ubacivanje/promenu kartice moguće raditi na živo, što sam ja i učinio.
Prednja strana ima hromirani pravougaonik oko ekrana i tastature. D-pad je takođe hromiran. D-pad je po meni vrlo dobar. Imam velike prste i nemam problema sa njim, igre se mogu igrati preko njega glatko. Tastatura je odlična. Važim za sporaća kada je u pitanju kucanje poruka (sem na E61

), ali sa ovom tastaturom ide brzo i glatko. C dugme je malo nezgodno za pritiskanje i umem po 2-3 puta da omanem. Osvetljenost tastature u mraku je odlična (bela boja) i ne može se omanuti nikako.
Ekran
Apsolutno fantastičan! Neko će reći 2 inča je malo za 240x320, ali nije u pravu. Veličina fonta se može podešavati, pa kako kome odgovara (moj sam podesio na velik). Boje i kontrast su odlični, da ne pominjem da je ekran vidljiv direktno okrenut ka Suncu (ne savršeno, ali je čitljiv).
Symbian 9.2 series 60 3.1
Posle paljenja sam se iznenadio da je meni na engleskom, a uputstvo na srpskom. Uz pomoć sa neta, iskopao sam u opcijama jezik i pronašao da imaju instalirani engleski, nemački, hrvatski, slovenački i srpski (već sam se bio zabrinuo da ima samo engleski).
Telefon pokreće ARM 11 na 369 MHz i u kombinaciji sa novim Simbianom, telefon je ekstremno brz. Ne postoji nikakva brzinska razlika između fabričkog Series 40 (npr. u Nokiji 6233) i ovog modela (i većinu novih Nokija). Priče o sporosti Simbiana su prošlost. Telefon momentalno otvara sve, čak i poveće fotografije. Prijatelj koji ima E61 samo viknuo „šta je ovo?!“ (u pozitivnom smislu) kad je video kako radi super brzo.
Šta reći novo o Simbijanu, a da se ne zna? Osim brzine rada, za sada nisam primetio bagove i zakucavanja. Sve ide glatko.
Meni na srpskom je odlično preveden. Primetio sam prilikom kucanja poruka da naši karakteri ne uzimaju više od jednog karaktera sem č koje „pojede“ nekih 30-50 karaktera (čitao sam i lično se uverio na nekim modelima da uvek „pojedu“ po nekoliko).
