Pa, u nacelu jeste tacno. Ali u praksi malo, i to uglavnom kod FF aparata.
Kod FF DSLR aparata (sa senzorom iste velicine kao 35mm film). Tada na ivicne piksele pada svetlo pod uglom od cak 25 stepeni (ili 65, zavisi kako se meri). Medjutim D70 i 300D, kao i ogromna vecina DSLR aparata (senzor APS velicine) koristi samo sredisnji deo svetlosnog snopa, pa taj ugao opada na oko 15 stepeni. Kod objektiva specijalno dizajniranih samo za DSLR APS format opisani ugao moze biti i samo 10 stepeni.
Opisani problem se ispoljava kao vinjetiranje, hromatske aberacije, razlivanje po ivicama. Kao sto rekoh, malo je primetan na APS DSLR aparatima, posebno kod kvalitetnijih objektiva. U vecini slucajeva ce raditi isto dobro kao kod filma.
Medjutim, "Designed for digital" objektivi koji se pojavljuju (Tamron, Sigma, Nikon, sad i Canon) zaista imaju nesto bolje karakteristike u istoj klasi cena - npr. Tamron 90 macro Di zaista jeste bolji za DSLR neko stara verzija (bez Di).
Posle ovoliko price, zapravo ne treba brinuti uopste, posebno kad se radi o prajmovima (fiksne duzine). Radice vecina (prakticno svi) jako dobro.
Aparati koje je Sublimed pomenuo (novi ili polovni) su daleko, daleko najbolje resenje. Najvise zavisi od toga koje objektive ima tvoj prijatelj?
- Canon FD - moze sa adapterima, ali ne isplati se zezanje
- Canon EOS - rade svi Canon, starije Sigme i Tamroni mogu da prave probleme, posebno Sigme.
- Nikon F - vecina radi, ali se ne isplati za one pre AI serije (sa cipom)
- Pentax - najbolja podrska za stare objektive - rade svi KA objektivi, i ostali podnosljivo sa adapterima
Dakle, Canon 300D/10D/60D, Nikon D100/D70 (ili ako nadje polovnog D1 jeftino) ili Pentax *ist DS.