Za osobu koju nešto stvarno interesuje i voli da istražuje računarske nauke i programira, studiranje samo zbog diplome (jer znanje da se stekne ne može) je uvek gnjavaža. Uvek će sporedni hobiji i istraživanja da sputavaju osobu u nastojanju da položi sve ispite u godini. Evo ja sam 4. godina FON-a, a za sledeću apsolventsku će mi ostati 8 predmeta + diplomski (ako ispunim plan za ovu godinu). Ja uvek nešto čačkam i istražujem sa strane, dal programiranje, dal web, u poslednje vreme učim matematiku (sa razumevanjem, jer to na faksu ne može da se dobije, al čitam i ono što mi treba za ispit, ali i nešto levo). Stalno gledam one obrazovne kanale na YouTube-u, od Brady Haran-a, preko vlog braće, khan-ove akademije, Dustin-a do Vsauce-a i ostale ekipe. Uvek kao seminarske i projektne radove uzimam nešto da programiram (što se obično otegne i uzme mi letnji raspust), a ako mora klasičan rad, a nije onaj suvoparan nego ima nešto da odradim onda radim perfekcionistički (tipa pravim seminarski u LaTeX-u sa sve flow i Gantt chart-ovima u LaTeX kodu).
Efekat je da imam najviše ocene iz računarskih predmeta (osim pojedinih koji su sami falični), a dobar deo ostalih menadžerskih i matematičkih ne mogu da položim u godini prvog slušanja jer mi je mozak okrenut ka drugim (privlačnijim) znanjima. Inače mogu ja da sabijem bilo koji predmet, samo ako mi je mozak prazan i nema pristup interesantnijim stvarima koje upija, pa zato istiskuje gradivo (prema kome nekad osećam i moralnu odbojnost). Recimo jedan matematički predmet prošle godine nisam imao šanse ni za golu 6. da položim, a ove godine glatko 10 sa razumevanjem gradiva, jer nisam imao računarskih predmeta da me odlače. Zato mi je prva godina bila najuspešnija (položio sam 10/11 predmeta) jer tad skoro nisam imao nikavih privlačnih intelektualnih preokupacija. Od druge na ovamo se krećem nizbrdo.
FON završavaju u roku oni koji nemaju neko specijalno interesovanje za programiranje, oni koji kvalitetno provedenim vremenom smatraju kupanje na moru ili skijanje (jednostavno uče prezentovano gradivo, polažu ispite, konformizuju se i nikad im u mozak ne uđe crv), ili imaju, ali ograničeno (recimo samo webdev ili samo Java, ili samo C#, a to neće preterano da im optereti studije, možda im smanji prosek ili napravi zaostatak od par ispita). Postoji mogućnost da ga završite na vreme iako imate široka interesovanja i radoznalost, a to je da vaše radoznalosti ostavite za letnji raspust, ako ih se potpuno odreknete tokom nastave i ispitnih rokova (ja na žalost nikad nisam mogao da odolim iskušenju da zabušavam u učenju nametnutog gradiva i utrošim vreme na upijanje interesantnijih informacija, pri tom trošeći moždane cikluse i memoriju :d).
I tako ja ostajem na fasku, znam da će se ortaci zaposliti sigurno, ali je sudbina one pomenute većine bez "nack"-a meni nepoznata. I ponekad imam u glavi onu misao "videćete vi odlikaši praznih glava svoje kad se sastanemo nekad u budućnosti da vas pitam šta ste uradili za svet". Jeste, to je ona mešavina kompleksa niže i više vrednosti koju ste sigurno osetili, samo se nadam da sam dovljno oprezan da primetim i sprečim sebe da to ispoljim pred važnim ljudima.
I šta se može zaključiti. Obrazovni sistem je u dubokoj buli, vode ga ljudi koji nisu radoznali, koje zanima da odrade poso, drmnu keš, i ostanu u fotelji. Ima ih od ministra, do profesora, a i asistenata. Oni dizajniraju programe, smerove, predmete, vrše negativnu selekciju. I šta onda preporučiti mladoj osobi na pragu fakulteta.
Ja bi preporučio ljudima PMF, programerski smer, ali moraju da budu disciplinoavni. Matematika je važna i zanimljiva kad se udubite. Ne treba je otaljavati. Program im je kolko tolko dobar, ima lepih predmeta iz oblasti računarske nauke (na FON-u mrka kapa). Neka probaju da spoljna interesovanja kako znaju i umeju potisnu, i da ih zamene matematikom (verujte ume ona da drži pažnju kad se udubite). Bolje to nego da stružu menadžment ili elektrotehniku.
Aj kasno je, dosta sam baljezgao.