Uobičajena situacija je da se to radi ubacivanjem CD-a ili DVD-a sa novim firmverom (specijalnim BIN fajlom veličine oko jedan megabajt). Pošto je flešovanje plejera potencijalno rizična operacija, rizik treba smanjiti na minimalnu meru. Zato nije loše da se pored samog firmvera na CD snimi još neki neutralan fajl (recimo neka ZIP arhiva) veličine nekoliko desetina megabajta. Takođe, snimanje ovakvog diska treba obaviti na malim brzinama (do 12x). Razlog za ovakve mere predostrožnosti je što se, ukoliko je disk narezan velikom brzinom i ako poseduje samo jedan mali binarni fajl, plejer možda neće prepoznati da se na ubačenom disku nalazi bilo kakav sadržaj.
Drugi način flešovanja firmvera je korišćenjem računara. Ovo je prilično složena operacija i obično se radi u servisima, mada se danas sve ređe primenjuje (proizvođači uglavnom prelaze na sistem flešovanja putem CD medija). Za nju je potrebno obezbediti nekoliko preduslova: odgovarajući kabl, računar i softver za flešovanje. Jasno je da je ovakve stvari teško nabaviti (posebno specijalni kabl), jer se ne mogu naći u slobodnoj prodaji. Takođe, potrebno je otvoriti plejer i priključiti kabl na dekodersku karticu. Prednost ovakvog načina je što omogućava bekapovanje postojećeg firmvera i njegovo lako vraćanje ako proces flešovanja bude neuspešan.