Postoji ovde nekoliko faktora.
1. postoji nesto sto se zove recommended price; kada (recimo nv) napravi novi gpu, proceni za koliko moze da se proda, s obzirom na svoje troskove, ekskluzivnost i raspolozenost manijaka da daju tolike pare za jednu karticu. U skladu sa time, formiraju svoju prodajnu cenu gpu-a i servira je proizvodjacima zajedno sa recommended price velicinom.
2. nisu ti proizvodjaci toliko uhvaceni jedni drugima za gusu da bi isli na zauzimanje trzista na juris. Postoji ipak neki "dzentlmenski" dogovor, kao u ovom slucaju kada nVidii ne odgovara da nakon suvih borbi koje ce samo sniziti cenu njihovog proizvoda dobije samo jednog distributera. Zvuci malo kao jednoumlje, a ? Ovako se ima diversifikovana mreza distributera i svi zajedno izvlace fine pare (i vuk sit i ovce na broju). U krajnjem slucaju, nv moze takve stvari da zauzdava kontrolisanjem kolicine gpu-ova koje isporucuje - kako je lepo Herculesu zavrnula slavinu kad joj je trebalo ?
3. trzistem, pogotovo u relativno kratkom roku, se ne moze zavladati vrhunskom kartom koja ti cini 10% proizvodnog asortimana. To se radi mainstram kartama koje se stvarno masovno proizvode & prodaju. Dakle, ako je Asus pravio (lupam sad cifre) 2000 komada GF3-jki i 20000 komada GF2 MX-a, da su i prodali svih 2000 komada, to je svega 10 odsto ucesca u sopstvenom asortimanu i to ne osvaja trziste. Veci broj se ne pravi zbog cene, jer se nece prodati. Kako polako pada cena, tako raste i broj proizvedenih primeraka. U tom trenutku je to bila ekskluziva i ljudi su je radili radi prestiza i da bi upotpunili svoju ponudu (znas ono 'svaki ozbiljni proizvodjac, ako drzi do sebe ...').
4. sve GF3-jke koje je Asus izdao, nisu napravljene samo u jednoj seriji, pa tako ni sve nemaju iste troskove nabavke. Naravno da su prvi GF3 gpu-ovi kostali prilicno vise od ovih zadnjih koje su dobili. I od strane dobavljaca (ovde nv) i od strane proizvodjaca (Asus) vredi stara "sto veca serija, niza cena" (ne u nedogled, naravno). Dakle, to ide kaskadno - nv je ulozila u vece serije i time oborila cenu po komadu gpu-a. To je ohrabrilo i proizvodjace da pocnu da prave vece serije karti (po nizim troskovima izrade), sto je doprinelo snizavanju cene karti, a nv je povratila svoje ulozene pare vecim obimom prodaje.
5. tzv "moralno rabacenje" iliti 'zastarevanje' proizvoda utice na cenu takodje. Pojavljuju se nove revizije (TI200, Ti500, GF4, itd) i karta vise nije toliko 'interesantna' kao kada je bila jedina u zizi interesovanja. Tu se formira vec prava trzisna cena, odnosno, prodaje se za onoliko za koliko su kupci spremni da je plate. Vidi se da prodaja ne ide, pa se snize cene. Tu im svima dobro dodju one 'zlatne rezerve' koje su imali u razlici izmedju troskova izrade i prvobitne visoke cene po kojoj su karte bile plasirane. Ovo 'zastarevanje' se odnosi na priozvod kao zaokruzenu celinu, a ne na materijal i pluproizvode, pa ne mozes da kazes "
sve je to silicijum, plastika, itd" - sa jedne strane i 486 procesor koristi isti materijal pa je prilicno jeftiniji od danasnjih procesora, a sa druge strane takav isti materijal ce biti koriscen i za nove proizvode. Dinamika opadanja cena je delomicno stihijska, jer na nju utice globalni odnos ponude/potraznje (dakle, sta i drugi imaju da ponude), a delomicno se koriguje i zauzdava kontrolom kolicina koje se proizvode i plasiraju, kao i izborom 'prateceg' materijala.
Otprilike
