Ova rasprava bi mozda imala smisla u vreme kada je CMOS pocinjao da se koristi za video. Problem CMOSa nikada nije bio kvalitet, on je uvek bio bolji od CCDa da isporuci kvalitet, ono sto ga je sprecavalo da se omasovi su dve stvari, cena u odnosu na CCD i rolling shutter. Ko ne zna, problem rolling shuttera kod CMOS senzora dolazi zbog toga sto senzor ne snima frejm po frejm u celini kao sto to radi CCD, vec to radi u linijama odozgo na dole, tako da se pri brzim pokretima manifestuje krivljenjem slike i to se u zargonu naziva "jello effect". Taj efekat u principu nije bio problem senzora koliko elektronike koja ga prati i nije bila u stanju da brzo "pokupi" informaciju pa se javljalo to kashnjenje. Inace, intenzitet tog efekta zavisi i od velicine senzora, sto je veci senzor veci je posao za elektroniku tako da je efekat bio izrazeniji. Mali senzori u prosumer kamerama nikada nisu ni imali taj problem tako izrazen, ali problem je bio cene CMOSa tako da josh uvek sve jeftine kamere imaju CCD. U poslednjoj generaciji kamera sa najvecim senzorima (mnogo vecim od prosumer kamera) rolling shutter je skoro potpuno iskorenjen, tako da to vise nije problem i moze se smatrati kao kraj CCDa za zbilo sta ozbiljnije.
Inace, mobilni telefoni oduvek imaju CMOS jer bi tako mali CCD bio daleko manje upotrebljiv, zato su kamere u pocetku imali samo fancy telefoni, a i dalje uglavnom najskuplji imaju postene kamere, a sto je jeftiniji mobilni, rolling shutter je vise izrazen. To takodje sve vazi i za fotografiju, CMOS se sve vise spushta "u narod" i vrlo brzo CCD vise nece imati razloga da postoji...