Šta je novo?
Od:
Filteri

IBM 100 godina postojanja

bata87

bata87

Slavan
Učlanjen(a)
04.03.2010
Poruke
2,266
Poena
229
Ne znam da li je vec bilo negde, ali IBM evo postoji vec 100 godina.
Na sledecem kratkometraznom filmu vidi se razvoj IBM-a...
[YOUTUBE]39jtNUGgmd4[/YOUTUBE]
 
Koliko je meni poznato oni poticu od neke druge kompanije (neko ime). Proizvodili su busene kartice (za neko prebrojavanje glasova).
 
Vidim na Wikipediji da imaju "korene" jos 1880 godine, a da je datum rodjenja IBM-a 16. jun 1911.
Definitivno "najznacajnija" IT kompanija na svetu
 
Da je moj rad objavljen na "Pisite za Bench" konkursu, definitivno bi priča bila jasnija i ne bi se čitala wikipedia koja nije baš uvek tako pouzdan izvor ;-).

Evo dela mog rada koji se tiče tog perioda:
U drugoj polovini 19. veka, broj stanovnika u SAD-u se uvećavao za 35% svake decenije. Nagli priraštaj populacije je otežavao proces popisivanja stanovništva. Sam proces popisivanja stanovništva je oduvek bio zamoran i mukotrpan posao. Gomila papira i godina potrošenih na procesiranje dobijenih podataka su bili glavni razlozi za uvođenje mehanizacije u proces popisivanja. Princip popisivanja se vršio tako što bi armija zaposlenih u birou vodila evidenciju putem olovke i papira. Takav princip rada nije mogao da isprati nagli priraštaj stanovništva. Bilo je uobičajeno da se popisivanje od prethodnih godina ni ne završi a da se već mora obaviti novi popis.
Herman Holerit je bio svestan tog problema pošto je i sam radio u birou za popis stanovništva. Njegova ideja je bila da se popis svakog stanovnika vodi pojedinačno kao poseban red rupa na papirnoj traci ili više papirnih kartica. Pomoću mašine bi se prebrojavale rupe u samom papiru i vršilo tabeliranje podataka. Ideju za ovaj metod je Holerit dobio od već postojećeg mehanizma koji se primenjivao u javnom saobraćaju i koji se i danas primenjuje u mnogim državama. Princip bušenih kartica će ostati dugo u informatičkoj industriji kao standard za pohranjivanje velike količine podatka u računarima.
Biro za popis je raspisao konkurs za predlog rešenja i pored Holeritovog predloga još su dva pronalazača predstavila svoja rešenja. Oba sistema su zahtevala fizički rad i bila su slična već postojećim sistemima, dok je za razliku od njih proces obrade kod Holeritova mašine bio potpuno mehanički. Nakon što se kartica probuši, sortiranje i prebrojavanje bi se obrađivalo mehanički što se pokazalo čak i do deset puta brže u odnosu na konkurenciju. Što je više tabeliranja bilo potrebno, tim je ta razlika bila još veća u korist Holeritove mašine. Doneta je odluka da se Holeritov „Electric Tabulating System“ primeni za popis stanovništva 1890. godine. Korišćenje Holeritove mašine ne samo da je smanjilo troškove vođenja popisa nego je i bio precizniji i obuhvatniji metod od ručnog vođenja. Holeritova mašina je otvorila nove poglede na mehanizovanje obrade podataka.
Holeritova mašina predstavlja korak napred ka daljem napretku u računarskoj industriji svojom brzom obradom podataka. Popis stanovništva 1890. godine je bio trijumf Holeritovog izuma i postaje tema priča u naučnim krugovima. Povučen uspehom mašine osniva kompaniju „Tabulating Machine Company“. Prosperitetna budućnost je ležala pred njegovim nogama, ili se barem tako činilo u to doba. Njegovo umeće u projektovanju i radu sa mašinama nije bilo sporno, ali se pokazao kao loš biznismen. Posle nekoliko bezuspešnih investicija u poslove obrade podataka, Holerit se našao u teškoj finansijskoj situaciji. Nije znao kako da svoju mašinu ponudi na potrošačkom tržištu i pokušava da modifikuje istu kako bi se mogla primeniti i za druge potrebe. Proizvodi tri vrste mašina za rad bušenim karticama: bušač kartica, tabulator za dodavanje brojeva na kartici i mašinu za sortiranje tih kartica po redosledu. Uspeo je da se izvuče iz teške finansijske situacije i vraća kompaniju na stazu slave.
Holerit se pojavio u pravo vreme na pravom mestu. Potreba i potražnja za bržom i preciznijom obradom podataka su uslovile i potrebu za mehanizacijom u oblasti poslovanja.
Potencijal samog izuma uviđaju i druge imućne osobe koje nude Holeritu velike sume za otkup kompanije. Posle dugogodišnjeg odolevanja, i usled teške bolesti, Holerit odlučuje da ipak proda svoju kompaniju. Kasnije je došlo do spajanje njegove bivše kompanije sa još par kompanija na čije je čelo dospeo i Tomas Votson, poznat po svojoj reputaciji izuzetnog prodavca i njuhu za poslovne investicije. Votson 1924. godine menja ime kompanije u „IBM“ (International Business Machines) koja će u godinama koje slede postati glavni proizvođač poslovnih mašina. Upravo je Holeritov izum učinio da IBM postane džin u informatičkoj industriji i sinonim za računare.
 
... da samo dodam da je IBM u IT svet na velika vrata, upravo doveo "deep blue" (ako se ne varam) , tadasnji super-kompjuter , koji je pod sumnjivim okolnostima uspevao da pobedi Kasparova :)

Imate odlican dokumentarac o tome na netu, koga zanima.
 
Game Over: Kasparov and the Machine (2003)

citat iz review dokumentarca:

A rather advanced variation, granted; IBM's supercomputer Deep Blue – designed especially, it seemed, to tip latent paranoiacs over the edge. Had we genuinely inched that much closer to Jimmy Cameron's dystopian vision of a machine-run planet? Or were there cruder, more political ramifications at work? (i.e. were Deep Blue's programmers a bunch of cheating brigands?). Kasparov, who compared IBM to Enron, and the outcome with Maradona's 'hand of God' goal certainly thinks so and, superficially, the evidence appears compelling: with Apple taking the market lead, IBM were desperate to win at any price, and thus raise their profile. Whatever, it worked; the next day their stock share jumped 15%. IBM refused to allow anyone to inspect Deep Blue or its printouts, and dismantled it as soon as the game was over. But the real controversy centred on Round 2, during which Deep Blue made a risky – and suspiciously 'human' move – having hitherto played with number-crunching logic. Ranged against all this is the fact that Kasparov has an ego the size of the Matterhorn, and more chips on his shoulders than a tree surgeon. For Gary's been here before: in 1985, he claimed the Soviets, who'd looked down on him as an Armenian Jew, had used dirty tricks during his match with their champion Anatoly Karpov… For a documentary about such a cerebral, closeted subject, Game Over progresses like a taut little thriller, ultimately yielding more questions than answers, to leave you wondering long after the credits.
Kliknite za proširenje...

preporucujem svakom da pogleda ako ne zbog deep blue-a , onda svakako zbog neprevazidjenog velemajstora shaha :)
 
Morate se prijaviti ili registrovati da odgovorite ovde.
Vrh Dno