Vožnje
Pisao sam opširne putopise na prikladnijem mestu, ali rek'o ajde i ovde da ostavim neki kraći trag. Elem, odvezao sam nekoliko značajnijih tura u poslednje vreme i, što je najbitnije, za mene potpuno novih. Nisu baš ispale kako sam zamislio, ali obično i bude tako. Dakle:
1. Riječka brda (oko 50 km, ne sećam se tačno)
Sasvim slučajno, na netu sam otkrio nešto što se zove Riječka biciklistička transverzala. Prvo se slatko ismejah, jer Rijeka nema ni 1 metar biciklističke staze, ali pogled na brošuru pokazao je kako može dobro da se upakuje i iskoristi sve što se ima. U suštini, spojeno je dosta puteva i raznih šetališta u biciklističke rute koje deluju veoma zanimljivo. Inače, Rijeka je u podnožju izuzetno brdovitog terena i sve vožnje su dosta naporne, ali zato su pejzaži i pogled koji pruža stvarno lekoviti. Uz to, nađe se tu nekih lokalnih zanimljivosti, pa sve deluje kao odličan paket. U okviru transverzale nalazi se i deo oko Kastva koji sam već vozio i snimio (mislim da je film #38, pa nadalje). Mislio sam da idem na deo koji bi se dobro nadovezao, ali sa svih mapa koje sam pogledao nije bilo sigurno da može da se spoji kako bi meni odgovaralo. A želeo sam da obiđem izvor reke Rječine, po kojoj je grad i dobio ime.
Elem, put vodi prvo u Kastav, na ~350 metara visine, onda malo gore-doliranja do Viškova (sve već viđeno u ranijim filmovima) na približno istoj visini, pa potom malo ozbiljniji uspon do mesta Saršoni i brda iznad. Iako se ukupno stiže na 500 metara (sa praktično nula) vožnja nije naročito naporna, osim prvog dela, kroz Matulje, zbog saobraćaja. Od Viškova nadalje vozila jedva da ima. A sa brda fantastičan pogled na okolinu i dolinu u koju se spušta kroz gustu šumu. Podseća na Avalu. Put do izvora je blaga noćna mora, zbog loših i nepostojećih putokaza, ali može se. A voda led ledena, dok je napolju +38 u hladu. Nažalost, odatle sam se uglavnom samo stuštio kroz nekoliko drugih mesta, uz pentranje na samo jedan vidikovac. Stari zamak na vr' jednog brda me mrzelo da obilazim i to moram opet, a put za Grobničko polje (gde su aerodrom i motodrom) sam promašio. Ali, spust nazad u grad je epski.
Slike će biti kad odem opet i obiđem sve što sam hteo.
2. Cres i Krk (oko 140 km u dva dana)
Išao sam dvaput, sa idejom da vozim oko jezera na Cresu (slatkovodno i veliko, pa još ispod nivoa mora, pravi unikat), uz obilazak više okolnih mesta, veoma poznatih i popularnih po lepoti prirode. Nažalost, zbog potpuno nepredviđene patnje u vidu brda između trajektne luke i polazne tačke, sve je propalo na samom početku, velikim delom i zbog +38 u hladu (kog nema nigde). U ponovljenom pokušaju, išao sam kolima do polazne tačke, ali se drugi deo offroad "biciklističke staze", baš oko jezera, pokazao kao pristupačan samo za koze, što ja nisam. Posle skoro sat i po za tandrkanje po kamenolomu (na +33 u hladu), stigao sam jedva do polovine jezera i morao da odustanem. Srećom, kasnije sam obišao nekoliko mesta, uključujući Lubenice, ali Mali Lošinj je otpao. Utešio sam se konačnim obilaskom mesta Punat na Krku, koje mi je prethodno uporno izmicalo. Sve je odnelo 2 dana i oko 60 evra (uglavnom trajekti i gorivo). A opet neobavljena posla.
http://www.2bike.rs/forum/topic/9388-fijasko-na-cresu/
https://goo.gl/photos/R8cFcEA4sJ9oFk7eA
3. Rovinj - Pula (101 km)
O ovoj vožnji sam "sanjao" još kada sam prvi put išao u Rovinj, pre četiri godine. Dovoljno je blizu (oko 40 km), a i usput ima lepih mesta i dosta offroad mogućnosti. Tada sam u Rovinj stigao suviše kasno i izgubio silno vreme usput, pa sam odustao još kod kampa Veštar, praktično ne napustivši Rovinj. Ovoga puta sam se bolje organizovao i opremio, a nisam ni silazio do marine i centra grada, nego pravo na vožnju. Ipak, u neodoljivoj vožnji uz obalu i istraživanje offroad staza koje mi nisu bile poznate, opet je prošlo oko 3 sata, pa sam na kraju morao da "trčim" do Pule. A i tamo sam shvatio da bi obilazak Premanture i Medulina oduzeli barem tri sata koje prosto nisam više imao (stigao u Pulu oko 13:10). Uz obilazak dela obale i najvažnijih centralnih delova, kao i fantastičnih podzemnih tunela, jedva sam uspeo da krenem nazad ka Rovinju oko 16:15. Opet nije bilo vremena za obilazak obale u kampovima, nego samo ranije preskočeno svraćanje u Fažanu (prelepo izgleda, ali brodići za Brione su jezivo skupi, oko 20 evra po osobi). Onda malo gubljenje na offroad stazama koje je Garmin označio kao prohodne, a u stvari postoji ograda. Pred poslednju deonicu, odjednom se čuo čudan zvuk za koji sam tek 500-600 metara kasnije shvatio da je bilo padanje kamere (ponovo pukao nosač)! Srećom, posle neprijatnog šoka, uspeo sam da je nađem, a snimanje sam ionako već bio prekinuo zbog popunjene kartice (sutradan kupio drugu

).
http://www.2bike.rs/forum/topic/9446-rovinj-pula-ili-kako-se-uči-na-greškama/
https://goo.gl/photos/NzDtpsuYxLGEjynn8
4. Mala Učka, odnosno Staza 8, najteža (73 km, ~2600 metara uspona, na oko 23 u hladu pri moru, inače se smrzoh)
Jedna od prvih vožnji i tek drugi film na kanalu, bio je uspon na planinu Učka u Istri, 1400 metara. Često sam razmišljao da probam ponovo, skinuvši oko 25 kila i naučivši pametnije da vozim, ali je put dosadan za ponavljanje. Zato se odlučih za jednu od 8 (manje-više) označenih staza. Nije da sam hteo najtežu, nego je jedina koja počinje uz more, pa ne zahteva specijalne varijante dolaska do polazne tačke - Lovrana. Taj deo sam vozio bezbroj puta i znao sam šta me čeka, sve do Mošćenica, na oko 165 metara. Uspon dalje, do Svete Jelene, bio je na papiru jak (~360 metara), ali u praksi ne toliko težak. Ima teških i strmih deonica, ali ima i nešto ravnijih, pa se lakše podnese. No, pravi izazov počinje tek tamo, jer se kratkim putem, maltene pravo napred, treba popeti na oko 500 metara, gde je skretanje na fantastičnu offroad stazu. Ima kamenja, uspon tera i dalje, ali se vozi kroz šumu, nema nikoga, a staza je uglavnom dobra za vožnju i uz idiličan ambijent. Negde od 600 metara kreće ozbiljniji uspon, posle kog sledi skoro ravan deo i nešto što je čist užitak. Maltene bez kamenja (u odnosu na pređeni deo), skoro ravno, ivicom planine... fantastično. No, poslednjih oko 1,5 km treba se popeti skoro 200 metara i to po stazi koja je prekrivena gomilom kamenja, izbrazdana vodenim tokovima i prilično rastresita. Tako se stiže do prelaza Bodaj na 900 metara (mada ja mislim da je 870-880). Pogled je neopisiv, jer se pruža praktično na sve strane, a prelaz je viši od skoro svega u okolini. Onda sledi neverovatna deonica po samom vrhu, skoro kao most između dve kule. Nažalost, tu sam potpuno promašio stazu i po kamenjaru se pentrao više od 1 km do zaseoka Mala Učka, najvišeg naselja u Hrvatskoj, na blizu 1000 metara. Tu konačno postoji i česma sa odličnom i hladnom vodom. Nažalost, putokazi postoje samo na glavnom predviđenom putu, a kako sam ga ja bio promašio, tako sam promašio i nastavak. Umesto da se spustim nazad direktno u Lovran, ja sam zalutao na neku strahotu ka Mošćenicama. Već od početka je loše, a onda sledi relativno duga deonica sa poroznom zemljom, gomilama kamenja i kamenčuga, ali i ostataka debla i grana po kojima je nemoguće voziti i da je ravno, a ne izuzetno nizbrdo. Srećom, šuma je fantastična, a na kraju se ipak dolazi do dela koji može da se vozi. Tokom vožnje, triput sam morao da probijam grčeve u nogama (rekord), a onda još završio 10 kilometara dalje nego što je trebalo. I to sa izuzetno teškim usponom. No, samo prebacih u pravi prenos i isterah i to iz "zaleta". Fantastična vožnja koju ću pokušati da ponovim, samo da bih išao i pravim putem.

Nažalost, ne znam da li će biti vremena i vremenskih prilika.
http://www.2bike.rs/forum/topic/9490-mala-učka-staza-8-najteža/
https://goo.gl/photos/ovQtGgQVXsFQPcnx7
Trenutno razmišljam o vožnji koja ide uz obalu i najviši vrh je na samo 370 metara, ali ima preko 3000 metara ukupnog uspona. A treba se vratiti i do Grobnika, tvrđave i još par mesta.
Eto, zato me nema na vožnjama u Beogradu (nije da ste se pitali).