@LostInTime
Kod High Speed Internet Access (HSIA) usluge telekoma dobijaš samo tvoje (dedicated) optičko vlakno između tebe i čvorišta telekoma. Plaćaš im setup + postavljanje samog vlakna par stotina hiljada dinara. Onda mesečno od oko 300€ pa naviše u zavisnosti od brzine. Znam da se za tu najnižu cenu uz neku promociju moglo da dobije 30/10Mbps.
Pored toga što je vlakno samo tvoje, dobijaš i SLA dogovor da će servis raditi sa minimalnim prekidima (ranije je bilo do max 3h mesečno). Ukolko je servis duže u prekidu provajder tebi plaća penale. Brzine su do 10 odnosno 40Gbps preko ovakvog servisa. Takođe nemaš PPPoE pristupne servere u priči već se za tebe odvoji subnet (najčešće 8 statičkih IP adresa). Tvoj saobraćaj ne ide do Access Concentrator-a za xDSL/gPON korisnike, već direktno u mrežu telekoma. Takođe možeš (ukoliko imaš autonomus system da tražiš BGP peering sa telekomom).
Kod xPON (gPON, 10gPON, ngPON2) - ono što oni zovu mts optika, situacija je donekle slična xDSL pristupu. Postoji "pristupna tačka" koja je na telekomovu mrežu povezana dedicated optikom kao HSIA korisnici, a odatle imaš shared medium (optičko vlakno) koje mogu da dele do 16 korisnika uz pomoć pasivnih splitera (u zgradi, na banderi, kabinetu). Ukupan kapacitet kod klasične gPON mreže prve generacije je 2.5/1.25Gbps po vlaknu, 10gPON je 10/2.5Gbps, ngPON2 je 40/10Gbps. Za sve ove tehnologije se koriste ista optička vlakna i mogu da rade paralelno. Što znači da sa prvom generacijom gPON mreže svaki korisnik ima po 150Mbps u downloadu odnosno 75Mbps u uploadu. To među korisnicima može da se deli i drugačije, može i da se vrši agregacija (overselling).
Još jedna bitna razlika je PPS (packets per second) koja je u HSIA definisana ugovorom, a kod PON mreža zavisi od kapaciteta access servera (u konkretnom slučaju PPPoE).
Protok ni kod HSIA nije garantovan kao što ništa na internetu nije garantovano. Ako je potreban garantovan protok, moraš imati garantovan protok od početka do kraja konekcije, to se obično radi kroz zakup dark fibera (ali je to druga tema). Kod HSIA usluge telekom računa da će korisnik uvek prenositi podatke maksimalno dostupnom brzinom, pa samim tim i projektuje ostatak njihove mreže da može da podrži toliki saobraćaj, tako da protok između dve tačke u telekomovoj mreži koje su na HSIA, treba da bude uvek maksimalan. Ako se pristupa van telekomove mreze, onda moze doci do zagusenja na nekom drugom linku, s tim sto HSIA korisnici verovatno imaju veci prioritet od obicnih. Ovo zavisi od peering ugovora izmedju telekoma i drugih provajdera.
Za PON, ovo nije nužno uraditi, već se prati da prosečno ima dovoljno kapaciteta kroz mrežu:
npr. za 10000 korisnika telekom projektuje mrežu da može da izdrži 10Mbps-100Mbps (nemam konkretne podatke) po korisniku. A korisniku nudi pristup brzine 300Mbps. Tako da korisnik ako baš nema sreće da svi ostali u istom trenutku koriste dobar deo kapaciteta svog linka, niko neće imati plaćenu brzinu u tom delu mreže. I upravo zato piše brzina "do".