Šta je novo?

Linux FAQ

@lega99, čekaj, ti imaš više distroa instaliranih ako se ne varam, da li svi oni koriste isti /home ili svaki distro ima svoju home particiju ?
Normalno svaki distro ima svoj /home, koji bi to bio haos kad bi koristio isti /home koristim isti username:D.
 
По мени беспотребна компликација, ако ми је баш потребно нешто из /home фолдера, лако га ископирам негде, одрадим инсталацију па вратим шта је потребно. Тако сам радио и на пенџерима. Нарочито није потребно нама са гомилама линуха, ја често за новоинсталирани користим делове неког другог, бар што се тиче неких подешавања или мејлова и слично.
Ако ћемо даље, могу да се праве и партиције за /boot, /var, /usr и за сваку може да се нађе оправдаље зашто одвојено.

У основи, посебна /home партиција служи да код реинсталације једног линуха остану подешавања па после кад реинсталираш и неке програме, ту је све. То би код мене довело до такве збрке и хаоса да ми је лакше да радим како сам написао.

Иначе је ово са партицијама баш онако како ја радим, прво пенџери са своје две партиције, трећа је за податке и остатак иде као екстендед а ту онда ређам, прво swap па онда више логичких за више линуха. Којих је све мање што их боље упознајем.
 
Idemo dalje :)

Mint 18. Instaliran Chrome, sve radi kako treba. Posle restarta, pokrenem Chrome, izbaci mi neki prompt da ukucam password i dok ja iskucam moj pass (koji je inace najkraci moguci :)), startuje se browser i sve zivo mi je na defaultu. Na forumima je default skin i podesavanja, moram da klikcem na user name i pass da bi se ulogovao.
Naravno i u samom browseru nisam ulogovan.
Zasto se sve resetuje posle restarta ili gasenja kompa ?
 
Možda nisu iste verzije Chrome-a? Kada bi se držao osnovnih paketa na oba sistema verovatno bi imao manje problema, kao npr Firefox na Ubuntu i Kubuntu

Ni jedan sistem nije testiran na ove tvoje zahteve tako da ćeš morati sam da dođeš do kombinacije koja radi

Послато са Nexus 6 уз помоћ Тапатока
 
Idemo jos jednom dalje :)

Do skoro je sve normalno radilo, a sada nece. U home/videos imam gomilu foldera u kojima se nalaze animacije. Kada zavrsim upload tih animacija, prebacujem ih na drugu particiju. Krenem kopiranje nekoliko foldera (posto nemam mogucnost za *CUT) i kad ih kopiram na drugu particiju, sa ove prve (home/videos) ne mogu da ih izbrisem jer nema DELETE, a u propertis pise: "you not owner so you cannot change these permissions"
E sad na netu nalazim da treba da se kucka u terminalu da bi sredio stvar.
Da li postoji jednostavniji GUI nacin da sredim ?
Ako sam vec ulogovan kao root sa svojom sifrom, sto me bre ogranicava :D
 
Desni klik na fajl -> Properties -> Premissions
Probaj da promeniš Access -> Create and delete files
Promeni i za owner, group, others
Probaj onda da izbrišeš fajl.
Ako ne ide onda terminal kao root:
sudo chmod -R 777 /putdofajla/imefajla
ili
sudo chown -R root:root /putdofajla/imefajla
i izbrisi fajl:
sudo rm /putdofajla/imefajla
 
Poslednja izmena:
Мало је чудно да немаш дозволе за рад у свом ~home фолдеру, да није на неки други начин креирана та videos партиција? Пребачена од негде? Шта пише под Permissions, ко је власник и шта ти можеш да радиш?

Како нема delete, једино ако користиш неки сиромашан линух па још и неки једноставан фајл менаџер. Или је то зато што немаш дозволу за тако нешто и онда нема ни потребе да се понуди брисање.

Да ли под логован као root мислиш да си ти са root привилегијама или баш баш root?
 
Evo ga. Probao sam sa logout, restart, ali ne pomaze.

PS. Mozda problem lezi u tome da sam te foldere napravio preko mreze sa Windows-a i da sam sve te animacije kopirao preko mreze sa windows-a. Nesto mi sve govori da je tu problem. Onda cu morati svaki put da palim Windows PC ako hocu nesto da menjam :)
 

Prilozi

  • Workspace 1_002.jpg
    Workspace 1_002.jpg
    198.5 KB · Pregleda: 82
  • Workspace 1_003.jpg
    Workspace 1_003.jpg
    166.5 KB · Pregleda: 71
Poslednja izmena:
Logiraj se kao korisnik.
Startuj terminal.

sudo chown -R tvojeime:tvojeime /putdofajla

Onda možeš da radiš šta hoćes sa fajlom.
Jednom ćeš morati da naučiš osnovne ukaze u terminalu.
Barem ls i kako promeniti dozvole na folderu i fajlu.

Prijavljivati se kao root u sistem koji je na internetu nije sigurno.
Zato se koristi sudo ili prijava kao root kroz terminal.
 
Направи други фолдер са сличним именом па ћеш да имаш дозволу мада ... ја бих за такве операције користио неку ntfs партицију где углавном и нема ограничења.
 
Taj folder sa animacijama u /home/videos pripada korisniku koji je napravio taj folder. Ako je folder napravila Samba, korisnik nisi ti. Moraš da preuzmeš vlasništvo nad folderom i sadržajem, kao što ti je pokazao dropbear. Komanda je chown, atribut -R je rekurzija (znači folder i svi sabfolderi i sadržaj), korisničko_ime:korisničko_ime postavlja novog vlasnika i grupu, i na kraju komande folder čijeg vlasnika želiš da promeniš.
 
Ukucah ovo:
$ sudo chown -R hektor2 /home/hektor2/Videos/4K/6 i sad mogu da obrisem samo fajlove pojedinacno, ne i folder, mada i to je ok za sad.
Hvala.
 
Ukucah ovo:
$ sudo chown -R hektor2 /home/hektor2/Videos/4K/6 i sad mogu da obrisem samo fajlove pojedinacno, ne i folder, mada i to je ok za sad.
Hvala.


Ukucaj još ovaj ukaz u terminal:

Kod:
sudo chgrp -R hektor2 /home/hektor2/Videos/4K/6

Promenićeš vlasnika grupe (pre je to bio nogroup) na grupu hektor2 i sve fajlove i foldere što imaš možeš da radiš šta hoćes.
Kada si instalirao Mint Linux kreirao je kod instalacije korisnika hektor2 i grupa hektor2.

Zato pišemo odmah ukaz:

Kod:
sudo chown -R hektor2:hektor2 /home/hektor2/Videos/4K/6

sudo - je da se predstaviš kao root(uvek traži lozinku od root-a)
chown - znači da uzmaš dozvolu nekom drugom korisniku
hektor2:hektor2 - znači prvi hektor2 je korisnik a drugi je grupa hektor2

Sve je već kolega iznad objasnio.

Ja sam ti dao primer i probao da objasnim.
 
Poslednja izmena:
Par pitanja. Jel zna neko što systemd drži servise na dve lokacije, u /etc/systemd/system i /lib/systemd/system? Koja je namenjena za čuvanje user servisa? Zašto nije u /usr/lib ako već svaki servis pokreće po jedan user? Nisam više pametan oko organizacije sistema na Linuxu.

Koliko user servisi utiču na boot time? Jel ima veze gde se nalaze?

Šta je ystemctl, jel to neki error log fajl koji generiše loše kreira, pokrenut servis? Cenim da jeste jer ne bi bio u /home/user/ da je bitan fajl u pitanju?
 
U "/etc/systemd/system" se smeštaju override-ovi za systemd unit-e koji su smešteni u "/usr/lib/systemd/system" ili systemd unit-i koje korisnik sam kreira. Ideja je da paketi koje instaliraš smeštaju svoje unit-e u "/lib/systemd/system" i da ti unit-i treba da ostanu nepromenjeni kako bi update paketa bio transparentan a da u "/etc/systemd/system" smestiš one unit-e koje sam kreiraš. Systemd prvo proverava "/usr/lib/systemd/system" pa "/run/systemd/system/" pa "/etc/systemd/system" u potrazi za unit-ima i na osnovu toga gradi jedinstvenu listu unit-a koje će da podiže sa sistemom. Sa stanovišta performansi, nevažno je gde se unit nalazi.
 
Što servise zovu units, jer kul zvuči ili ima neki poseban razlog? Jel to Lennart Poettering smislio? :)

Proverava četiri putanje uh... mislio sam da Ubuntu to drugačije radi od skora, da oni sve trpaju u /lib a ne /usr/lib iz nekog razloga.

Nešto sam razmišljao ali ne naročito detaljno pa bih hteo da pitam. Osim objektivnog problema sa POSIX kompatibilnošću koja je jelte jako bitna za Linux, šta još bi bila prepreka ka prepravljanju organizacije sa centralizovanih direktorijuma na nešto tipa /*appname*/core za fajlove koji stižu sa distrom i menjaju se samo tokom update procesa koji stiže "odozgo" i /*appname*/mod ili usr ili kako ti već volja za fajlove koje kreira user? Tako za sve programe, jedino bi prvi nivo bio ono /apps, /home ili kako već ljudi preferiraju (beše na meku je user folder) i /system.

Naravno tu bi valjalo uraditi nešto i po pitanju performansi jer se valjda još uvek koristi C i malloc algoritam pri radu sa stringovima što znači da kada imaš gomilu fajlova kao što ima Windows u system32 ili Linux u bin, lib, nekim share folderima učitavanje i prikaz njihovih imena zna da se oduži. Tu ne pomaže ništa drugo do skraćivanje i pojednostavljivanje imena što je već praksa u Unixima i neki sistem organizacije podfoldera po imenu tipa 0-9, a-f, g-m itd. da bi se izbegli "veliki" folderi jer je cela putanja do fajla ionako kratka zbog skraćenih imena. Možda je ovo a-f glupo, nego lepo dinamički da se radi monitoring i kada prebacim određeni broj fajlova unutar foldera on dinamički podeli u dva foldera po npr. /sys/*appname*/core/1/ i /sys/*appname*/2/ i naravno momentalno me putem notifikacije obavesti od tome, nebitno da li sam u cli ili gui modu. Što se slabog razumevanja kratkih imena fajlova tiče nek ugrade sistem tagova tj. opisa za lakše snalaženje.

Sa takvom organizacijom bi systemd daemone smeštao ne na četiri lokacije kao sad nego na dve tj. u ovom mom slučaju /sys/sysd(skratio sam ime)/core za sistemske servise koje obično ne čačkam i /sys/sysd/mod za moje i modifikovane sistemske kada hoću da ugasim sistemski i zamenim ga izmenjenom verzijom na sopstvenu odgovornost a sam bi proces bio bezbedan jelte, ne bi prvo gasio pa tek onda palio i gledao kako se ruši sistem haha. Analogno /sys/sysd/core je za sistemske fajlove. Lakši bi bio backup i indexiranje jer bi lepo mogao da stikliram core ili mod kada vršim pretragu za nekim fajlom.
 
Poslednja izmena:
Zove se unit jer to nije servis. Servis je program koji se vrti u pozadini i radi nešto. Unit fajl je konfiguracioni fajl koji opisuje taj servis. Tačnije, opisuje kako se servis podiže, kako se spušta, kako reload-uje konfiguraciju, gde drži PID fajl itd.

Gomila paketa u stvari nisu programi/aplikacije već biblioteke ili neki drugi deljeni resursi koje nema smisla smestiti u odvojene direktorijume, mada ima i toga. Neke aplikacije se npr. u celosti smeste u "/usr/lib/<aplikacija>", "/usr/local/<aplikacija>" ili "/opt/<aplikacija>". S druge strane, time što ti predlažeš se ne dobija ništa.

Dužina fajlova možda ima samo marginalan uticaj na brzinu listanja i prikaz sadržaja direktorijuma i to eventualno u GUI-ju jer rendering font glyph-ova, anti aliasing i eventualno drugi grafički efekti mogu da da budu zahtevni. Ono što je zahtevno kod listanja sadržaja direktorijuma je dohvatanje podataka o fajlovima (vlasništvo, permisije, veličina, datum kreiranja/modifikovanja/pristupa, ACL-ovi ako postoje, atributi itd.) i sortiranje liste fajlova kada se konačno sakupe podaci o svim fajlovima. Imena fajlova tu igraju veoma malu ulogu. Listanje sadržaja direktorijuma sa samo imenom fajlova i bez sortiranja je relativno brzo. Razbijanje direktorijuma na manje direktorijume, kako predlažeš, ne donosi ništa osim haosa jer putanje do fajlova više nisu predvidive i moraš da obavljaš pretragu da bi pronašao fajlove koji ti trebaju a da ne pominjem hard code-ovane putanje koje će malo-malo pa postati ne validne. Generalno gledano, smeštanje velikog broja fajlova u direktorijum ne utiče na performanse samog sistema jer malo koji program lista sadržaj takvih direktorijuma u potrazi za bilo čime. Većina programa zna tačne putanje do svih resursa koji su im potrebni.

Postoji razlog zašto postoje 3 ili 4 lokacije a ne 2 kako ti predlažeš. Svaka ima svoju namenu. Nisu bez razloga izmišljene.
 
Ne moraju biblioteke da budu u jednom folderu da bi se mogle deliti između programa. Mada je upitno koliko je pametno deliti biblioteke na način koji je danas aktuelan. Bolje je voditi računa o dizajnu biblioteka i tu sprečiti bloat nego ih delititi i stalno osvežavati novim verzijama na nivou čitavog sistema. Znam zašto se to radi u teoriji ali se u praksi pokazalo kao problematično.

Što se dinamičkog menjanja putanje tiče u pravu si, to može predstavljati problem zbog dizajna svega ostalog. Uz promenu dizajna, problemi nestaju. Ali to je veliki posao.

Moja ideja je da fajlsistem organizuješ da ga možeš korisniku lako predstaviti kao stablo. Može i trenutna struktura ali nije idealno. Zamisli da umesto da ls lista jedan nivo ispod ls komanda iscrta jedno fino stablo u terminalu i to jako brzo pošto indexing servis pravi snapshot u pozadini vrlo često i apdejtuje se tokom poziva komande. Miš radi kao i tastatura u terminalu i ti lepo klikneš na node koji tražiš. Pošto je struktura vrlo jasna, mentalna pretraga je mnogo mrža. Nikakve kriptične komande nisu potrebne za listanje niti sto klikova u grafičkom fajl menadžeru.

Svaka ima svoju namenu

Imala. Mnogo toga se s razlogom promenilo tokom godina.

Edit: /opt je politički motivisan folder jer mnogima smeta da im se "nečisti" fajlovi trpaju u podfoldere user i sistemskih programa i biblioteka.
 
Poslednja izmena:
Šteta što nije standard. Mada kao što rekoh, verbose ne valja. Što kraći naziv uz tag i description je prava stvar. Doduše Gobo symlinkuje zbog kompatibilnosti tako da je to zapravo šminka, maska.
 
Par saveta za ljude koji bi da instaliraju Archlinux kako dolikuje:
- instalirajte networkmanager tokom instalacije pošto nećete imati net po restartu i imaće samo dve ili tri opcije na raspolaganju koje stižu uz archiso
- podesite mirrors na onaj iz Srbije, PMF iz Kragujevca, jako dobar mirror, onaj spisak na archiso ne valja ukoliko imate mator iso kao ja (samo metar dana star)
 
Ја ни случајно не планирам инсталацију Арчија по регуларном упутству, користим Хелмутову скрипту и за мене је то довољно. Можда не доликује али мене не занима превише да то буде баш како су они замислили. ;) А што се мирора тиче, код инсталације бирам швапски јер ми је сигурно брз (једино код њега знам да ће да буде преко 15MB/s код инсталације, понеки умеју баш да успоре) а после бирам најбржи.
 
15MB/s?

Ja pevam ako mi skida po 500KB/s... Eh sta bi ja dao za internet preko 1MB/s... Ja pola sata cekam da mi se skine Arch i KDE kada instaliram :D
 
Ја ни случајно не планирам инсталацију Арчија по регуларном упутству, користим Хелмутову скрипту и за мене је то довољно. Можда не доликује али мене не занима превише да то буде баш како су они замислили. ;) А што се мирора тиче, код инсталације бирам швапски јер ми је сигурно брз (једино код њега знам да ће да буде преко 15MB/s код инсталације, понеки умеју баш да успоре) а после бирам најбржи.

Meni su te skripte preobimne, sputavaju me. Na primer, podešavanje sistemskog sata u slučaju kompjutera koji nije server ili grupa servera može se odraditi i po instalaciji. Bitne stvari su particionisanje, formatiranje particija, postavljanje boot particije i instalacija base i moja lična preporuka, base-devel grupe paketa. Posle generišeš fstab i instalacija može da počne. Podesiš mrežu, grafičke drajvere, podesiš Xorg, instaliraš login manager, napraviš usera i desktop environment, window manager i spreman si da pređeš u GUI. Ostale možeš iz GUI-ja. Obavezno instalirati sudo jer ne dolazi preinstaliran i podesiti novog usera da bude u sudoers grupi, inače ćete morati raditi sa superuser (su).

Instalacija Archlinuxa je boza, Gentoo je mnogo ozbiljnija priča jer se paketi uglavnom kompajliraju iz sorsa, postavljaju flagovi, maltene sve radi ručno. Nema prečica.
 
LFS ali bez uputstva je bez prečica, sve ostalo je boza. Ako ti se baš prevodi, stavi u džibuntu sources.lst deb-src, dodaj cxx i cflags, pa kad opališ po prevođenju. Pardon, kompajliranju. Da se ne uvrede neki beli "useri" na ovom srpskom forumu ;-)
 
Bez upustva radi samo onaj kome je dnevni posao izgradnja i instalacija distribucija od nule, isti ti koriste Linux From Scratch i niko drugi. Mi ostali obično ne držimo sve korake u glavi jer imamo drugih briga. Samo sam rekao da Archlinux nije bauk kao što se priča.

Što bi "prevodio" u Debianu ono što ne moram? Ne bi ni u Gentoo da je sistem izgrađen oko binarnih paketa. Iskreno, AUR me smara ali je za mnoge stvari jedini izbor.

Prevoditi je bajno kada si recimo spakovao svoj kernel koji je mali i fensi i kada si na i3wm ili nečem sličnom. Kompajlirati standardni kernel smara, kompajlirati browser jako smara, kompajliranje Gnome ili KDE sa extra paketima je pakao.
 
Bez uputstva ? Nemojmo preterivati krastavac.

btw ne koristi neko source based linux jer je lud za kompajliranjem.
Malo si pobrkao to sa flagovima ali nema veze.
Jel' može džibuntu da se instalira tako što se kompajlira od početka ?
 
Pa morali su nekako da ga naprave, svi oni source code repoi ne stoje tamo bezveze :)

Pravo pitanje je, zašto bi to neko radio?
 
Svaki softver ima svoj source code, drugačije ne može da nastane :)
Možeš ti da kompajliraš bilo šta i bilo gde (na bilo kom OS-u).
Pa da, pravo pitanje je zašto bi to neko radio na binarnom sistemu ako već ima binarni paket.
Ne znam šta je hteo da kaže sa tim da možeš da kompajliraš u džibuntuu.
I nije prečica ako gledaš uputstvo za nešto, najmanji problem je znati šta treba da se uradi, problem je držati u glavi sve komande sa sintaksama, mislim može i to ali nema potrebe.
 
Meni su te skripte preobimne, sputavaju me. Na primer, podešavanje sistemskog sata u slučaju kompjutera koji nije server ili grupa servera može se odraditi i po instalaciji.
Мени одговарају, први део прођем за 4-5 минута, други за до пола сата (али истовремено инсталирам половину програма које бих касније морао пешака) а уопште не морам да гледам упутство нити да памтим шта се конкретно како ради. А ако понекад инсталирам више пута на више места ... ко ће сваки пут да прати упутство? ;)
 
Nazad
Vrh Dno