Šta je novo?

IT u osnovnom obrazovanju - diskusija

U opisu posla nastavnika informatike nigde ne piše da treba da održava računare.....
@Toxicm, zaista volim tvoj polet, i kamo sreće da ima više ljudi kao ti....
Ali, da i ti živiš od toga drugačije bi pričao......
 
Šta ovo konkretno treba da znači? Da menjaš čistačicu, pa da ribaš umesto nje svoju kancelariju i sto?

Znači da neću đubre da bacam po podu i čekam da mi ga čistačica očisti jer to nije moj posao.
Ni na jednom poslu koji sam obavljao, a bavio sam se i predavanjem, nisam dozvoljavao da računar na kome radim šaljem u servis zbog nekog sitnog kvara. To ne radim zato što moram i sigurno ne bi dozvoli da mi neki klinac kome predajem sedi ispred ugašenog kompa jer se čeka serviser da pritegne ili zameni nešto.
 
Znači da neću đubre da bacam po podu i čekam da mi ga čistačica očisti jer to nije moj posao.
Ni na jednom poslu koji sam obavljao, a bavio sam se i predavanjem, nisam dozvoljavao da računar na kome radim šaljem u servis zbog nekog sitnog kvara. To ne radim zato što moram i sigurno ne bi dozvoli da mi neki klinac kome predajem sedi ispred ugašenog kompa jer se čeka serviser da pritegne ili zameni nešto.

Iako te ne mrzim, voleo bih da radiš bar 5-8 godina stalno kao nastavnik/profesor, sa svim primanjima/pravima/obavezama koje proističu odatle.....
I da se onda javiš, da podeliš svoje mišljenje sa nama......
 
Lepo rečeno - realnost ...

Sent from my Nexus 5X using Tapatalk
 
Postoji mnogo problema koji mogu da nastanu ako nastavnik servisira opremu, a jedan od ozbiljnijih je da nije mogao da popravi neispravan računar, pa ga je poslao u ovlašćeni servis gde su utvrdili da je neko nestručan otvarao i da garancija ne važi.
Ceo taj kabinet je preskup jer u cenu ulaze i hw i sw i pored svega neće ponuditi kvalitet nastave kakva treba da bude danas.
Iako iza svega stoji ministarstvo prosvete, smatram da su i u ovom slučaju preovladali interesi.

Sent from my Nexus 6P using Tapatalk
 
Zanimljiva tema, nažalost i ovde baš kao i u mnogim drugim komentarima na razne teme koje dotiču naše društvo, jako malo ljudi ima realna uvid u stanje stvari i objektivne probleme do kojih dolazi.

Informatika nam treba, sistemski i dobro osmišljena, no problema je pregršt i ako se ne reše, neće to poleteti.
 
@yooyo
To je potpuno drugačija situacija, naravno da niko neće da otvara računar u garanciji. I naravno da se neko lepo ugradio u nabavku opreme za projekat Digitalna škola, da nije bilo interesa, ne bi ni bilo projekta. Međutim, kako sam imao dosta uvida u ceo projekat (kada je realizovan pre ~4 godine), mogu da potvrdim da je većina stvari rešeno vezano za servisiranje i održavanje opreme, a da su obuhvaćene skoro sve škole u zemlji. Praktično su preskočene samo one koje su već imale u potpunosti opremljene kabinete. Računari su imali garanciju i za to vreme je oprema servisirana i, čak, nadograđivana preko ovlašćenog servisa, a na dalje je škola dobila dužnost da je servisira i održava uz polugodišnje izveštaje i ovlašćeno lice za to (najčešće nastavnik informatike). Znači, nije u pitanju neki bezvezni projekat, već jedan dosta lepo osmišljen i realizovan.
 
Poslednja izmena:
Ali sad je ta oprema stara 4 godine, u tom trenutku je nabavljena sa najslabijim hw. Koji je OS na tim mašinama? Ko je odgovoran za sigurnosne zakrpe?
Koliko god to bilo lepo zamišljeno ipak je kratkovido. Ta oprema će izdržati jednu generaciju i hw što preživi tih 4 godine, biće zastareo i neupotrebljiv.
Mislim da je srž problema u nameri da se informatika posmatra kao predmet umesto da postane nastavno učilo i sasvim ravnopravno da učestvuje u nastavi kao što se danas koriste udžbenici, tabla i flomasteri.

Sent from my Nexus 6P using Tapatalk
 
U pitanju su i7 procesori sa 6GB-a RAM-a i redovno ažuriranim Windows MultiPoint Server 2012 operativnim sistemom (odrađen je upgrade sa 2008, čini mi se). Odnosno, u pitanju su jako dobre mašine koje će još dugo biti aktuelne.
 
Čekaj o kojim mašinama pričamo, ja ne znak kad su i u kojoj količini nabavljane mašine za škole sa i7 procesorom? Znam za nabavku 30.000 računara dok je Jasna Matić bila zadužena za digitalnu agendu ali te mašine su mislim bile dosta slabije mogu da proverim...
 
Jel to ona ista Jasna Matić sto je bila uhapšena zbog malverzacija u Siepi?

Sent from my D6603 using Tapatalk
 
Nabavljane su pre oko 4 godine uz saradnju sa Ministarstvom za telekomunikacije, projekat Digitalna škola. Prosečne škole su dobijale po 2 ovakva računara koja na sebi imaju po 10 radnih stanica sa zasebnim monitorom (LCD 19"), tastaturom i mišom, a kontroliše ih 1 nastavnički server sa Windows Server-om koji je C2D sa 2GB RAM-a. Za potrebe škole i više nego dovoljno za bar 10 godina, i više sa redovnim održavanjem i upgrade-om. Veće škole su dobijale i više, dok su one manje, seoske, dobijale po jedan Multipoint sa 5 do 10 stanica. One najmanje sa po 1-2 đaka u najudaljenijim selima su dobijale po lap top ili dva. Danas sve osnovne škole u Srbiji imaju dovoljno aktuelnih računara za potrebe predmeta. Treba dodati da se više para potroši godišnje na krede i ostali potrošni materijal nego na održavanje i kupovinu računara, a opet ih ima dovoljno.
 
Jel donirao Microsoft neke pare ili hardver?
 
Teško, pre će da smo mi njima uz procenat. ( :
 
Kakve su multipoint stanice? Koristi se neki usb Zero client ili neki ethernet thin client?

Sent from my Nexus 6P using Tapatalk
 
Wyse zero client, osnovni model.
 
Jos samo da se vidi sa kojim resursima i sta ce tacno da ih uce...
 
Danas sam video dvoje mladih ljudi tu negde mojih godina, mozda koju godinu mladji. Prosvetni radnici, nastavnici u skoli. Ponasaju se identicno kao i prosvetni radnici koji su mene ucili u osnovnoj i srednjoj skoli. Ne znam kako ih oblikuju, ali ono je strasno za videti. Uvek sam mislio da je do do nekih proslih vremena i drugog sistema, da je to razlog njihove ustogljenosti i manjka bilo kakve fleksibilnosti.

Dzabe sav trud u stvaranje modernih i efikasnih nastavnih programa kada oni sto uce decu se ponasaju kao pokvareni roboti. Dok je stanje takvo, svi resursi potroseni na unapredjivanje metoda u obrazovanju su bacene pare.
 
Ima svega kao i u drugim sferama društva, ne treba generalizovati ...
Ima mnogo i pozitivnih primera ;)

EDIT:
Mene samo zanima šta se dešava sa TIO kada od septembra informatika bude obavezan predmet ?
Snimite sadržaje udžbenika npr:

8. razred - https://issuu.com/zavodzaudzbenike/docs/18370_tehnicko_sa_koricam
7. razred - https://issuu.com/zavodzaudzbenike/docs/17370_tehnicko_sa_koricama
6. razred - https://issuu.com/zavodzaudzbenike/docs/16375_tehnicko_sa_koricama

Sent from my Nexus 5X using Tapatalk v6.3.3 (Build 825)
 
Poslednja izmena:
Fino izgleda ova knjiga, medjutim jedna stvar bode oci. Definicije...

Striktno definisanje pojmova ima smisla u matematici i srodnim naukama, mada nauke koje se oslanjaju na matematiku ne bi trebale da se vrte oko definisanja pojmova nego oko prakticne primene. To narocito vazi za fiziku i hemiju.

Znaci ne treba nam kao sto u knjizi pise: Elektronika je to i to. U stvari neka pise, ali pitati dete da to izdeklamuje kao da je to jedino validno vidjenje je jednostavno glupo. Jer nije poenta u tome. Definicija sluzi da pruzi okvir, da bude jasno od cemu se to radi. Neki apstrakt, smisleno kontruisan, to je definicija.

Problem osnovne i srednje skole u Srbiji je sto dodje takozvani kontrolni zadatak ili pismeni (iskreno ne mogu da se odlucim koji je od ovih termina gluplji) i onda se dete pita: Sta je to elektronika? A nastavnik poput bota (onog Guglovog sto ispituje kandidate za posao) prihvata samo jedan tacan odgovor, onaj iz knjige. Od reci do reci. Sto bi rekli Ameri, who fuckin cares?

Bitno je da to dete zna, ali ne mora u slovo, i treba dozvoliti drugacije vidjenje termina koji se obradjuje, pa cak i ako je pogresno jer onda mozemo sagledati kako to dete razmislja i kako pristupiti njegovom obrazovanju.

Najveci problem ovakvog pristupa je sto od deset pitanja, osam budu definicije i slicne trivijalnosti. Rezultat toga je, dete polozilo predmet, moze i sa cistom peticom. Medjutim, ono nista ne zna sto mu moze biti korisno. Jer fokus predmeta nije bio na primenljivom znanju, vec smo se vrteli oko uvoda u predmet sve vreme. Dete ne zna da poveze ruter sa kompjuterom, dete ne zna da promeni DNS, dete ne zna kako mreza funkcionise, niti zna okvirno sta je strujno kolo. Ucilo je neki napon iz fizike ali nema pojma sta ce mu to u zivotu.

Konacni rezultat je da dete napusti skolu sa misljenjem da je ucilo gluposti jer je nabubalo neku definiciju elektricnog napona, pri cemu su korisceni termini koje dete ne razume. Ne moze se sazidati kuca ako se ne zna cemu sluzi cigla. Tako je dzabe definicija ako termini pomocu kojih definisemo nisu jasni. Tu je naravno i formula, matematicki izraz te definicije, sto dete opet ne razume jer je upravo uloga definicije bila da mu objasni sta formula kaze. Nabuba i jedno i drugo i mrzi predmet do kraja zivota. A bas taj napon je bitan za kompjutere, ima primenu, ali detetu niko na to ne skrene paznju jer nastavnici ne zalaze jednu drugima u predmet.

Sta smo ucili? Nesto. Sta smo naucili? Nista.

Jedino oni malo inteligentniji od proseka, napredna deca, pokazu istrazivacki duh pa se time bave van nastavnih casova. Udju u srz i razumeju. Za njih nema zime, nikada nije ni bilo. Zadatak opsteg obrazovanja je da i obicnu decu pogura na taj nivo ili barem blizu tome. Jer na kraju svi imamo koristi od toga.
 
Poslednja izmena:
U principu kontam zašto to kažeš, ali nije baš sve tako crno, niti su svi zadaci na testovima esejskog oblika ;)
Mada sve to zavisi i od profesora - ovi stariji normalno godinama ništa ne menjaju (ne znaju, a i neće) dok se mlađi drže Blumove taksonomije (bar bi trebalo) - http://www.skolskidnevnik.net/2009/03/blumova-taksonomija/

Tako da je na testu od 20 zadataka možda 1/5 esejskog oblika ...

Vrlo je važno da informatika više nije izborni predmet - jednostavno do sada se profesorima nije isplatilo da realno ocenjuju učenike ;)
A i kada ih ocene ta ocena do sada ništa nije značila ...
 
Poslednja izmena:
Iskreno, nisam upucen u Blumovu taksonomiju ali sad sam bacio pogled na link i otprilike razumem princip. Stvar je u tome sto je digitalizacija uticala na znacaj glagola koji je on oznacio kao Znanje tj. degradirala njegov znacaj dok je amplifikovan znacaj preostalih glagola. U osnovnoj skoli bi fokus trebao biti na razumevanju i analizi, dok bi u srednjem obrazovanju fokus vise bio na primeni, sintezi i evaluaciji. Znanje, koje ovde oznacuje proces memorisanja podataka postaje manje bitan jer imamo naprave koje memorisu mnogo efikasnije od nas. Samim tim nije neophodno da imamo dobro particionisano i strukturisano znanje u glavi u vecini slucajeva, vec je bitnije da znanje iz eksternih izvora (smesteno u kompjuteru) smo u stanju da efikasno obradimo tj. analiziramo za pocetak. To vecina koja izadje iz nasih skola nije u stanju.

Mi imamo jos nekoliko problema, izmedju ostalih to su relativna autonomija obrazovnih institucija kao i podela na osnovno i srednje obrazovanje. Prvi problem se ogleda u tome sto skole, iako finansirane od strane drzave u potpunosti, imaju nekakvu tradiciju, ime, znacaj i najbitnije svoju zgradu. Kao da su privatne skole u pitanju. Zasto je to problem? Pa zbog tih stvari imamo prijemne ispite, ne zbog toga sto je neko izracunao da nam treba toliko i toliko kadrova u odredjenoj grani industrije sa odredjenim nivoom znanja (budimo realni, mi pojma nemamo koliko nam cega treba jer nam je ekonomija u haosu). Jer ako nagrnu deca u neku skolu, ona ih nece moci sve da primi jer prima odredjeni kapacitet pa se uvede prijemni kao filter.

Zasto prijemni ne valja? Tu dolazimo do drugog problema, podele na osnovno i srednje obrazovanje. Kada dodje osmi razred, tada bi trebalo da se obradjuje vrhunac znanja namenjenom osnovcima, umesto toga deca se fokusiraju na zavrsne testove i na prijemne. Najednom, osmi razred i znanje koje se uci su izgubili na znacaju, samo da se zavrsi godina pa da se bacimo na prijemne za dalje. Taj diskontinuitet u sticanju kvalitetnog znanja ima poguban uticaj na dalje obrazovanje djaka.

Zato lepo formalno spojimo osnovnu i srednju skolu, 1-12 razreda. Po zavrsetku osmog ili mozda cak svedemo na sedam razreda gradivo a osmi iskoristimo kao prelazni razred, tada uvodimo decu u ono cime bi zeleli da se bave. Pri tom ih ne uslovljavamo kvotama vec ukoliko je neka skola super popularna a neke jednostavno nemaju dovoljno djaka, fond objekata skola i kadra se preraspodeljuje tamo gde je potreban. To bi takodje znacilo da bi nastavnici morali posedovati siri spektar znanja nego sto je sada slucaj, ali da li je zaista toliko tesko prevazici trenutni nivo "specijalizacije" vecine nastavnika koji rade u srednjim skolama? Mislim da to nije nikakav problem i da ono koliko su oni strucni u recimo oblasti geografije, jedan buduci i bolje pripremljeni nastavnik moze da predaje tri do cetiri predmeta sa istim nivoom znanja. Da je situacija drugacija, da imamo strucnjake koji rade u srednjim skolama to bi bilo problematicno za izvesti. Ovako kako je, zaista nije.

Laicki receno, ide se od prvog do dvanaestog razreda u skolu. Posle ili tokom osmog se bira usmeravanje i ako ima mnogo buducih programera a malo metalostrugara, objekti tj. zgrade gde je bila srednja tehnicka se dodeljuju srednjoj informatickoj (ili da to nazovemo kako treba) a srednja tehnicka se za tu godinu zatvara. Nastavnici isti posto su donekle univerzalci. Pri tom se sve tradicije i kerefeke ukidaju, nema vise Radeta Koncara nego su nazivi skola sifrovani na odredjeni lako pamtljivi nacin. Ko hoce da ugadja velikanima nek kaci slike u holu ali dovoljno je da ih pomenemo tokom predavanjima, njima dosta.

Edit: Jos samo jednu stvar da razjasnimo, to oko ocena. Kada dete dobije keca to je katastrofa za ucitelja ne za dete. Zasto tako mislim? Ucitelj pruza uslugu, uci decu. Dete dolazi u skolu kao tabula rasa, ono ima keca iz svega po defaultu. Ako dete na kraju godine i dalje ima keca, ono onda nije dobilo uslugu kakva se ocekuje. Nastavnik je taj koji je zakazao, ne dete. Jer dete nije na istom nivou psihofizickog razvoja kao nastavnik i ne moze se ocekivati isti nivo odgovornosti kao od punoletne, odrasle osobe. Naravno, nastavnici su ljudi, cesto polupani i ovo ne uzimaju u obzir. Bacaju lopticu u decju polovinu i time se distanciraju od sopstvene greske.
 
Poslednja izmena:
Edit: Jos samo jednu stvar da razjasnimo, to oko ocena. Kada dete dobije keca to je katastrofa za ucitelja ne za dete. Zasto tako mislim? Ucitelj pruza uslugu, uci decu. Dete dolazi u skolu kao tabula rasa, ono ima keca iz svega po defaultu. Ako dete na kraju godine i dalje ima keca, ono onda nije dobilo uslugu kakva se ocekuje. Nastavnik je taj koji je zakazao, ne dete. Jer dete nije na istom nivou psihofizickog razvoja kao nastavnik i ne moze se ocekivati isti nivo odgovornosti kao od punoletne, odrasle osobe. Naravno, nastavnici su ljudi, cesto polupani i ovo ne uzimaju u obzir. Bacaju lopticu u decju polovinu i time se distanciraju od sopstvene greske.

Ako dete dobije keca, to treba da bude katastrofa za roditelja, dete i nastavnika... i nikako drugačije.

Situacija po tehničkim školama je da deca ODBIJAJU da rade bilo šta a nastavnici se smatraju carevima ako niko nikoga nije tukao, ukoliko se muzika sa telefona nije puštala na glas, nego samo na slušalicama...

Puno prijateljima mi radi u prosveti, uglavnom srednje škole, a kolege imaju decu u osnovnim školama. Sistem se raspao.
 
Sistem se jeste raspao i zato ga treba ponovo uspostaviti, zato i pisem ovo sto pisem. To su samo neka od resenja za popularne probleme sa kojima se srecu deca u skolama. U ovakvom sistemu jedinica jeste katastrofa za roditelje i nastavnika (nemoj detetovu odgovornost da izjednacavas za odraslima, jer nema ista prava ma koliko prosvetari kukali na promene). Idealno bi bilo, ukoliko vec moderni roditelji nemaju vremena da se bave decom kao sto je slucaj, decu odvojiti od roditeljskog uticaja tokom skolovanja sto je moguce vise. Ne moraju to biti potpuno zatvoreni internati, ali se kretati u tom smeru. Jer dete ciji roditelj nema vremena za njega je dete prepusteno sebi i razlika izmedju takvog deteta i onog sa ulice, bez roditelja je u finansijskoj sigurnosti. Ima krov nad glavom, tri obroka dnevno i to je manje vise to. Osnovne potrebe zadovoljene a ostale decije potrebe ko sisa.

Poenta je da se mora uloziti u obrazovni sistem, jer ako se ne bude ulagalo trend ce se nastaviti. A to su ljudi bez znanja, smisla, na kraju i svrhe. Mogu nasi ljudi da kukaju kako nije fer sto ih ne placaju 4000 evra mesecno, ali koliko su strucni zaista nisu zasluzili vise od onoga sto dobijaju. Nasi ljudi imaju tu nezgodnu osobinu da pljuju po americkom obrazovnom sistemu, koji je jako sarenolik. Po sistemu, pa taj Harvard je smesan za nase fakultete, svaki nas student ce tamo da ode i da razbije, uceci pola sata dnevno i to jednom nedeljno. Takve zablude su opasne. Kursevi koji se tamo uce su medju najtezim kursevima na svetu, mi nemamo nista slicno. Poenta tih kurseva je da odvoji najbolje od solidnih, da postavi osnovu za nove doktore matematickih nauka sto menjaju industriju svojim pronalascima.

Razmisljao sam se da li da ovo napisem, ali je jace od mene. Mi gledamo sa visine na Cigane (iliti Rome, politicki korektno receno) jer oni ne teraju decu u skolu. Pa smo ih mi uslovili da ne mogu primati socijalnu pomoc ili da ce ici u zatvor ukoliko ne posalju decu u minimalni broj razreda skole. Ali ostali nisu nista bolji, samo je granica za taj minimum podignuta. To je tih 12 razreda osnovne i srednje, svi razmisljaju po sistemu daj dete zavrsi to da se zaposlis. Tako i za fakultet. Posle se pitamo sto nema strucnih ljudi i zasto oni koji su strucni ne ostaju u ovoj zemlji.
 
Poslednja izmena:
PC Press - Decembar 2016
 

Prilozi

  • Informatika1.jpg
    Informatika1.jpg
    515.9 KB · Pregleda: 90
  • Informatika2.jpg
    Informatika2.jpg
    663.6 KB · Pregleda: 76
Nazad
Vrh Dno