Iskreno, nisam upucen u Blumovu taksonomiju ali sad sam bacio pogled na link i otprilike razumem princip. Stvar je u tome sto je digitalizacija uticala na znacaj glagola koji je on oznacio kao Znanje tj. degradirala njegov znacaj dok je amplifikovan znacaj preostalih glagola. U osnovnoj skoli bi fokus trebao biti na razumevanju i analizi, dok bi u srednjem obrazovanju fokus vise bio na primeni, sintezi i evaluaciji. Znanje, koje ovde oznacuje proces memorisanja podataka postaje manje bitan jer imamo naprave koje memorisu mnogo efikasnije od nas. Samim tim nije neophodno da imamo dobro particionisano i strukturisano znanje u glavi u vecini slucajeva, vec je bitnije da znanje iz eksternih izvora (smesteno u kompjuteru) smo u stanju da efikasno obradimo tj. analiziramo za pocetak. To vecina koja izadje iz nasih skola nije u stanju.
Mi imamo jos nekoliko problema, izmedju ostalih to su relativna autonomija obrazovnih institucija kao i podela na osnovno i srednje obrazovanje. Prvi problem se ogleda u tome sto skole, iako finansirane od strane drzave u potpunosti, imaju nekakvu tradiciju, ime, znacaj i najbitnije svoju zgradu. Kao da su privatne skole u pitanju. Zasto je to problem? Pa zbog tih stvari imamo prijemne ispite, ne zbog toga sto je neko izracunao da nam treba toliko i toliko kadrova u odredjenoj grani industrije sa odredjenim nivoom znanja (budimo realni, mi pojma nemamo koliko nam cega treba jer nam je ekonomija u haosu). Jer ako nagrnu deca u neku skolu, ona ih nece moci sve da primi jer prima odredjeni kapacitet pa se uvede prijemni kao filter.
Zasto prijemni ne valja? Tu dolazimo do drugog problema, podele na osnovno i srednje obrazovanje. Kada dodje osmi razred, tada bi trebalo da se obradjuje vrhunac znanja namenjenom osnovcima, umesto toga deca se fokusiraju na zavrsne testove i na prijemne. Najednom, osmi razred i znanje koje se uci su izgubili na znacaju, samo da se zavrsi godina pa da se bacimo na prijemne za dalje. Taj diskontinuitet u sticanju kvalitetnog znanja ima poguban uticaj na dalje obrazovanje djaka.
Zato lepo formalno spojimo osnovnu i srednju skolu, 1-12 razreda. Po zavrsetku osmog ili mozda cak svedemo na sedam razreda gradivo a osmi iskoristimo kao prelazni razred, tada uvodimo decu u ono cime bi zeleli da se bave. Pri tom ih ne uslovljavamo kvotama vec ukoliko je neka skola super popularna a neke jednostavno nemaju dovoljno djaka, fond objekata skola i kadra se preraspodeljuje tamo gde je potreban. To bi takodje znacilo da bi nastavnici morali posedovati siri spektar znanja nego sto je sada slucaj, ali da li je zaista toliko tesko prevazici trenutni nivo "specijalizacije" vecine nastavnika koji rade u srednjim skolama? Mislim da to nije nikakav problem i da ono koliko su oni strucni u recimo oblasti geografije, jedan buduci i bolje pripremljeni nastavnik moze da predaje tri do cetiri predmeta sa istim nivoom znanja. Da je situacija drugacija, da imamo strucnjake koji rade u srednjim skolama to bi bilo problematicno za izvesti. Ovako kako je, zaista nije.
Laicki receno, ide se od prvog do dvanaestog razreda u skolu. Posle ili tokom osmog se bira usmeravanje i ako ima mnogo buducih programera a malo metalostrugara, objekti tj. zgrade gde je bila srednja tehnicka se dodeljuju srednjoj informatickoj (ili da to nazovemo kako treba) a srednja tehnicka se za tu godinu zatvara. Nastavnici isti posto su donekle univerzalci. Pri tom se sve tradicije i kerefeke ukidaju, nema vise Radeta Koncara nego su nazivi skola sifrovani na odredjeni lako pamtljivi nacin. Ko hoce da ugadja velikanima nek kaci slike u holu ali dovoljno je da ih pomenemo tokom predavanjima, njima dosta.
Edit: Jos samo jednu stvar da razjasnimo, to oko ocena. Kada dete dobije keca to je katastrofa za ucitelja ne za dete. Zasto tako mislim? Ucitelj pruza uslugu, uci decu. Dete dolazi u skolu kao tabula rasa, ono ima keca iz svega po defaultu. Ako dete na kraju godine i dalje ima keca, ono onda nije dobilo uslugu kakva se ocekuje. Nastavnik je taj koji je zakazao, ne dete. Jer dete nije na istom nivou psihofizickog razvoja kao nastavnik i ne moze se ocekivati isti nivo odgovornosti kao od punoletne, odrasle osobe. Naravno, nastavnici su ljudi, cesto polupani i ovo ne uzimaju u obzir. Bacaju lopticu u decju polovinu i time se distanciraju od sopstvene greske.