Menu tu ipak nešto ne štima. Atmosferski pritisak na Marsu je 600 Pa (na Zemlji je malo preko 101000). Leti je temperatura oko 4 C.
Trojna tačka vode je 611 Pa. Na tom pritisku pri temperaturi od 0.01 C voda može biti u sva 3 agregatna stanja. Mala odstupanja od pritiska i temperature mogu vodu skoro trenutno da pretvore u led, tečno stanje ili gas.
Dakle, na Marsu je sitacija veoma blizu trojnoj tački vode. U julu ili avgustu u podne temperatura prelazi 0 C. Voda nema vremena da poteče, već vrlo brzo isparava. Nisam siguran ni da Mars zbog slabe gravitacije može da zadrži tu vodenu paru u atmosferi.
Tamo preovladava CO2 koji čini 99.5% atmosfere i koji se smrzava na -56 C, što se verovatno i dešava noću.
A ove nove tvrdnje NASA, i dalje smo oslonjeni na novinarske inerpretacije onog što su zaista rekli, plus što i oni sami, dok se sve ne provuče kroz naučne radove, ne daju jasna tumačenja rezultata, merenja i opservacija koje su dovele do sadašnjih tvrdnji. Neko je gore spomenuo, uslovi na Marsu su blizu trojnoj tački vode, u prevodu, voda tamo zbog niskog pritiska bliskog vakuumu odmah isparava. To što je slana snižava tačku mržnjenja, ali ne utiče na temperaturu isparavanja. I ako teče, to ne mogu biti neki dugi masivni i postojani tokovi, već više curkanja koja brzo ispare. Bla.bla.bla...
Posmatrate Mars na osnovu situacije na Zemlji... To je Mars, ne Zemlja. 'Slana voda' nije slana voda nalik na slanu vodu na Zemlji. Rec je o tome sto u Marsovom zemljistu ima veoma mnogo raznih vrsta soli - najvise kalcijum perhlorata, koji je higroskopan. Kad je temperatura dovoljno visoka, on 'kupi' sva vodena isparenja iz vazduha. 'Tekuca voda' nije tekuca voda u Zemaljskom smislu. Rec je o tzv 'perchlorate brine' - tj o pomenutom kalcijum perhloratu i drugim solima, koji kad se dovoljno navlaze i temperatura postane dovoljno visoka da vise ne budu zaledjeni, postaju viskozna masa koja moze da tece - nesto nalik na klizista blata na Zemlji. Ovo se odavno pretpostavljalo; sada je samo definitivno potvrdjeno.
Drugi faktor koji treba da uzmete u obzir jeste da se ne radi striktno ni o vodi u zemaljskom smislu. Mars ima dovoljno jaku gravitaciju da moze da zadrzi molekule vode; problem je sto odavno nema zastitno magnetno polje kao Zemlja, ako ga je ikada i imao. Ultravioletno svetlo Sunca razlaze vodu u atmosferi na kiseonik i vodonik, a Mars ne moze da zadrzi molekule vodonika. Kao posledicu, od svog nastanka Mars je izgubio nekih 87% vode koje je inicijalno imao; najveci deo preostale vode se nalazi zamrznuto na Marsovim polovima. Posledica broj dva: doslo je do koncentrisanja HDO-a na Marsu (umesto atoma vodonika, kod HDO jedan atom je atom deuterijuma). Na Marsu je odnos HDO : H2O 1:400, dok je na Zemlji taj odnos 1:3200.
Nekad je Mars imao okean koji je pokrivao dobar deo povrsine, okean koji je gdegde imao dubinu i do jedne milje. Uprkos svemu, i dalje je to planeta sa najvise
povrsinske vode osim Zemlje, koja i dalje tokom najtoplijih dana u godini moze da bude 'tecna' na
povrsini planete.
Sve to ima velike konsekvence po nasu potragu za zivotom van Zemlje.
Ako postoji drugačiji oblik života, onda je verovatno potpuno drugačiji i trenutno nezamisliv.
Osnove su iste. Uzimajuci u obzir istoriju Marsa, ako zivot i danas postoji na njemu, onda on nije fundamentalno razlicit od onoga na Zemlji.
Sto se tice necega zaista drugacijeg, ni tu ne bih isao daleko. Npr, ako se posmatra Titan, koji je nas kandidat za nesto potpuno drugacije, treba uzeti u obzir brzinu hemijskih reakcija u tako hladnom okruzenju. Postoji realna mogucnost da tamo postoji zivot, ali da se toliko sporo razvija da nece da proizvede nista kompleksnije za sve vreme postojanja Sunca....
Sto se tice pitanja zasto trazimo zivot nalik na nas, odgovor je da je to zato sto nam je takav najbolje (i, naravno, jedino) poznat. Npr, znamo veoma dobro kakav je njegov spektroskopski fingerprint. Tako da se sada (nestrpljivo) ceka sledeca generacija teleskopa (JWST 2018, a zemaljski 2020 i 2022) , sa kojom ce postati moguce da detektujemo takav spektroskopski fingerprint na exoplanetama. Kepler, TESS koji treba da bude lansiran za dve godine, i jos neke, ce da odrade selekciju primarnih kandidata za takva osmatranja...