Što se tiče pitanja o zameni ili popravci uređaja i rokovima za otklanjanje nesaobraznosti na neki od tih načina, tumačenje trgovaca po kojima je zamena moguća samo u prvih šest meseci od prelaska rizika nije ispravno. Član 52. ZZP nije baš najsrećnije formulisan, ali ipak ne ostavlja mesta za takve ideje trgovaca.
Prekopiraću stavove 1, 2, 7. i 8:
Ako isporučena roba nije saobrazna ugovoru, potrošač koji je obavestio prodavca o nesaobraznosti, ima pravo da zahteva od prodavca da otkloni nesaobraznost, bez naknade, opravkom ili zamenom, odnosno da zahteva odgovarajuće umanjenje cene ili da raskine ugovor u pogledu te robe.
Potrošač ima pravo da bira da nesaobraznost robe trgovac otkloni opravkom ili zamenom.
...
Ako se nesaobraznost pojavi u roku od šest meseci od dana prelaska rizika na potrošača, potrošač ima pravo da bira između zahteva da se nesaobraznost otkloni zamenom, odgovarajućim umanjenjem cene ili da izjavi da raskida ugovor.
Ako se nesaobraznost pojavi u roku od šest meseci od dana prelaska rizika na potrošača, otklanjanje nesaobraznosti moguće je opravkom uz izričitu saglasnost potrošača.
Stav 1. utvrđuje koji su sve načini otklanjanja nesaobraznosti mogući.
Stav 2. propisuje šta je ono što potrošač može da bira, odnosno šta potrošač može da zahteva od trgovca.
Stav 7. kaže da u roku od šest meseci potrošač može da se odluči i za umanjenje cene ili za raskid ugovora. Iz ove odredbe trgovci izvlače svoje nakaradno tumačenje, ali ova odredba u stvari da propisuje da potrošač u tom roku može da traži smanjenje cene ili da raskine ugovor, a tumačenjem odredbe iz stava 2. to znači da potrošač ne može to da traži i kad protekne šest meseci. Dakle, nakon, recimo, devet meseci od kupovine, ne možete da tražite da vam vrate novac u vrednosti umanjenja cene ili da raskinete ugovor i da tražite da vam vrate sav novac, a vi da vratite robu. Jedno od ta dva možete da tražite samo u prvih šest meseci, ne i nakon toga, osim u izuzetnim slučajevima iz stava 3, kada zamena ili popravka nisu mogući.
Stav 8. određuje da je u roku od 6 meseci od prelaska rizika moguće i otklanjanje nesaobraznosti popravkom, uz uzričitu saglasnost potrošača, ali ovaj stav je u suštini nepotreban i trebalo je samo navesti u stavu 7. da potrošač može da se odluči i za popravku. Ovako ispada da potrošač u prvih 6 meseci može da bira između zamene, raskida ugovora i umanjenja cene, a da tek ako mu trgovac ponudi popravku, potrošač može izričito da se saglasi sa tim, pa da nesaobraznost tako bude otklonjena. Potrošač svakako shodno stavu 2. uvek ima pravo da se odluči za popravku i takav njegov izbor predstavlja i izričitu saglanost, tako da je ova odredba višak. Siguran sam da je njeno postojanje posledica nakaradnog prevođenja evropskih propisa, u mnogim zakonima prave ovakve brljotine resavskom prepisivačinom i tarzanskim prevođenjem. Trgovci je tumače tako da nakon šest meseci roba može da se šalje na popravku i bez saglasnosti potrošača, što je potpuno iskrivljeno tumačenje protivno ostalim odredbama tog člana i svako čiju robu tako pošalju na popravku treba da odbije da preuzme robu i da zahteva zamenu.
Sve ovo potvrđuje i sudska praksa. Prema tome, uvek imate pravo na zamenu ili popravku, a u prvih šest meseci pored ta dva možete da tražite i umanjenje cene ili raskid ugovora i povraćaj novca, uz vraćanje robe trgovcu.