- Učlanjen(a)
- 31.08.2000
- Poruke
- 2,707
- Poena
- 690
Leksa, ne kapiram zasto se ubedjues toliko sa osobom koja ne zeli da saslusa? ...
Nije stvar u kom frekfrentnom registru svira neki isntrument vec sta se desava sa alikvotama i harmonicima u visljim frefrentnim registrima. Osnova nekog istrumenta moze biti u cujnom registru ali njegovu boju i kompleksnost tona cine razne informacije iznad i ispod tog spektra. Sve preko 16-17khz ces izuzetno tesko cuti kao neku infromaciju, vise ces je osetiti.
Tebi Stex svaka cast ako si cuo 20khz... malo mi je tesko da u to poverujem, bez uvrede. Pogotovo ne do 35godine. Najveci prosek mladih u svojim srednjim dvadesetima realno cuje do jedva 15khz.
Evo ovde jedna lepa shema frekventnog opsega svih instrumenata zajedno sa harmonicima koji se svi završavaju na 16 kHz:
Frequency chart
Od 16-20 kHz ide samo "vazduh". Teško je naučno govoriti o tome šta se tačno dešava iznad 16 odn. 20 kHz (i na koji način ljudi percepiraju to) jer se nauka nikad time ozbiljno nije ni bavila ili bar ja nisam nigde našao neke ozbiljne radove na tu temu. Tako da bih ja to zaobišao jer ulazimo na teren špekulacija.
Ono što sam ja empirijski zaključio jeste da hi-res donosi prirodniji (odn. bliži realnosti) prikaz instrumenata, bolji prikaz prostora odn. muzičke pozornice i bolju dinamiku (i mikro i makro) od snimaka standardne rezolucije. Dodao bih da nisam usamljen u ovome, a i samo postojanje SACD i DVD-A formata, a sada i DSD, svedoči da hi-res ima šta da ponudi i pretpostavljam da je to neki put kojim će se u budućnosti muzička ponuda kretati (za one koji hoće neki kvalitet i mp3 za široke mase).
I tu dolazimo do tog osetiti. Kako osetiš "nešto"? Kada većina slušalica, a i zvučnika isto ne ide to tih frekvencija.
Šta to gubiš kada je na 44.1, što apsolutno u limitu sluha. 24-bit još i ima smisla za slušanje veći dinamički opseg ima potencijalno. Ali većina diskova ne koristi ni 16-bit do kraja.
Što se tiče mog slušanja muzike, i na čemu. Nakon čega će se cela priča usmeriti da moje, nije dovoljno dobro da se čuje. Što će automatski biti skakanje u usta, jer je rečeno da se na svemu čuje razlika.
Iz profila navedeno i trenutno Yamaha RX-V750 i Canton Carat 40.
A ta Yamaha me podseća na celu stvar za high-res. Iako ima više "snage" navodno, zvuči gore nego Luxman kog sam imao. Njen DAC iako je 192/24, zvuči gore nego Luxman-ov 48/16 čini mi se, a možda je bio 24-bit. Tako da su to samo brojke koje ne znače apsolutno ništa realno. Samo u produkcijske svrhe.
Ne znam da li ti je sistem dovoljno dobar da čuješ razliku, ali mogu da stavim jednu opasku. Mislim da si malo nesrećno iskombinovao komponente. Yamaha generalno gaji zvuk koji je na "tanjoj" strani, više onako tehnički i bez mnogo muzikalnosti. Zvučnici nisu loši ali su malo stariji, a Canton je opet firma koja je gajila zvuk sa malo izraženijim visokim, može da bude neprijatno ako se loše potrefi sa pojačalom. Nije nikakvo čudo da ti je topli Luxman najbolje svirao od svega što si probao (pretpostavljam da si sve probao na istim kutijama). Probaj neke lampe da staviš umesto te Yamahe, mislim da bi bio mnogo zadovoljniji rezultatima (bilo hi-res ili standard). I bilo bi dobro da malo "razdvojiš" priču, ako si u mogućnosti. U smislu, odvojen dac od pojačivačke sekcije, itd. All-in-one rešenja su uvek bila nauštrb krajnjeg rezultata.
Što se mene tiče i sistema na kojima sam poredio hi-res vs standard, kreću se od all sony sistema od nekih 4-5k eur, pa do sistema sa DCS transport/dac u izvoru, od par desetina hiljada eur. Na ovom poslednjem se zaista svašta čuje, ali ni all-sony nije uopšte za bacanje, u nekom svom rangu.