I da dodam još jedno zapažanje o fontovima. Naime, njihovo kodiranje, tj. njihova definicija je sledeća.
Jedan bajt sadrži stanje gornjeg reda karaktera, sledeći bajt sadrži stanje sledećeg reda (istog) karaktera, itd. Ne mogu da se setim koliko je karakter "visok" (u pikselima), ali se odlično sećam da je svaki znak širok pet piksela. Pri tome, znak zauzima pet bitova veće težine, tj. bitske pozicije b7 do b3, gde je b7 MSB, a b3 LSB. Pored toga, implicitno se koristi i bitska pozicija b2, kojom je određen razmak između znakova na ekranu -- on očigledno iznosi samo jedan piksel. Naravno, kodiranje je logično: gde je bit jednak nuli, piksel je "ugašen"; gde je bit jednak jedinici, piksel je "upaljen"
Bitske pozicije b1 i b0, koliko znam, ne koriste se.
Jedan bajt sadrži stanje gornjeg reda karaktera, sledeći bajt sadrži stanje sledećeg reda (istog) karaktera, itd. Ne mogu da se setim koliko je karakter "visok" (u pikselima), ali se odlično sećam da je svaki znak širok pet piksela. Pri tome, znak zauzima pet bitova veće težine, tj. bitske pozicije b7 do b3, gde je b7 MSB, a b3 LSB. Pored toga, implicitno se koristi i bitska pozicija b2, kojom je određen razmak između znakova na ekranu -- on očigledno iznosi samo jedan piksel. Naravno, kodiranje je logično: gde je bit jednak nuli, piksel je "ugašen"; gde je bit jednak jedinici, piksel je "upaljen"
Bitske pozicije b1 i b0, koliko znam, ne koriste se.