samo par reči:
ručno izbrušeni sadržaj vuče na linearno. to što se neko iscimao oko dijaloga koje ionako isklikćem jer mi nisu bitni mi nije nikakav reper kvaliteta. ne može priča za koju nemam nerava da je pratim da me uvuče u igru koliko može gameplay mehanika i kvalitetan korisnički interfejs. ok, može da me vuče za rukav, ali takve igre jednostavno ne igram.
što se mene tiče i sadržaja koji bi se u najopštijem smislu mogao nazvati misijom, meni je potrebno:
1) da znam šta treba da uradim
2) da znam šta time dobijam a šta (mogu da iz)gubim
3) da mogu sve to totalno da zanemarim bez da me igra vraća nazad ko u ac-u, i da odem negde da si nađem drugu zabavu
ne želim epsku smaračinu poput wow-a, niti dosadno dobudžavanje unedogled poput wot-a. želim elitu, igru u kojoj ću ako mi dune da batalim sve što sam se dogovorio sa svima i da otperjam na drugi kraj galaksije, sa sve tovarom koji nije moj
razumete?
najbitnije je da postave dobru mehaniku, logičnu ekonomiju koja se odvija nezavisno od nas, ali na koju možemo da utičemo i maltene ništa više od toga. ako postave sve ovo kako valja, igrači će sami sebi naći zabavu.
proceduralno generisani svetovi i ogromne mape ostavljaju mogućnost beskrajnog istraživanja, bez uplitanja u linearne tripove dizajnera. dokle bre više taj prince of persia? koliko god da su lepo zamislili putanju kojom ću stići na krov druge kuće, dosadiće mi. želim da je kuća toliko, da mi dolazak na krov susedne svaki put bude potpuno novi doživljaj, bez obzira što će sasvim sigurno po neki put biti banalno jednostavan.
sad valjda razumete?